Za razliku od mnogih vladara, Miloš je umeo da stiče. Bio je odličan trgovac stokom, žitom i solju, a znao je da koristi i politički položaj. Pričalo se da je svaka veća trgovina u kneževini morala proći kroz njegove ruke. Bogatstvo koje je sticao ulagao je u imanja, hanove i kuće, ali i u zlato koje je skrivao od očiju javnosti.
Tajne škrinje
Narodna predanja, ali i neki zapisi iz tog doba, govore da je Miloš imao posebne škrinje sa zlatom i dragocenostima koje je skrivao po konacima, a navodno i u tajnim podrumima u Požarevcu i Kragujevcu. Verovalo se da je deo tog blaga zakopavan, a znali su za njega samo najpoverljiviji ljudi. Čak ni članovi porodice nisu imali uvid u sve Miloševe „rezerve“.
Priče o nestalom bogatstvu
Posle njegove smrti 1860. godine, nastale su brojne priče da deo Miloševog blaga nikada nije pronađen. U narodu se govorilo da su pojedini radnici koji su učestvovali u gradnji njegovih konaka videli kako se noću donose sanduci, ali nikada nisu saznali gde su odloženi. Zbog toga su decenijama kasnije kružile legende o „Miloševom zlatu“ koje čeka da bude pronađeno.
Miloš i narod
Zanimljivo je da, iako je bio poznat kao škrt i strog, narod mu nije zamerao bogatstvo. Naprotiv, pričalo se da „ako Miloš ima, imaće i Srbija“. U njegovom vremenu država je jačala, gradile su se škole i putevi, a Srbija dobijala oblik moderne kneževine. Upravo zato, i priče o njegovim blagajnama nisu bile samo ogovaranje, već i deo mita o knezu koji je sve kontrolisao – i vlast, i trgovinu, i zlato.
Mit ili stvarnost
Do danas niko pouzdano ne zna koliko je bogatstvo Miloš zaista ostavio. Deo je svakako ostao u nasledstvu dinastiji, ali deo je ostao obavijen velom tajne. Da li su njegove škrinje sa zlatom i dragocenostima nestale, opljačkane ili još uvek negde skrivene, ostaje nepoznanica. A upravo ta tajna čini da priča o Milošu Obrenoviću i danas budi maštu – kao o vladaru koji je znao i kako se vodi narod, i kako se čuva sopstveno bogatstvo.

Kada se spomene ime Rahele Ferari, pred očima oživljavaju likovi baka, majki, komšinica, ali i ozbiljnih žena koje su obeležile pozorište i film. Njena karijera trajala je više od pola veka, a iza sebe je ostavila trag u preko 90 filmskih i televizijskih ostvarenja. Ali, njen život bio je mnogo dramatičniji od uloga koje je igrala.

Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.

Hajduk Veljko Petrović (1780–1813) upamćen je kao neustrašivi vojvoda Prvog srpskog ustanka. Njegova borba za slobodu bila je oličena u topu nadimka „Praskalica“, koji je branio Negotin i krajinu. Ime ovog junaka ostalo je u narodnim pesmama, a njegova junačka smrt postala je simbol nepokolebljive odbrane otadžbine.

Glumac s ponosom ističe da je potomak heroine Prvog svetskog rata Milunke Savić

Ime Milutina Milankovića (1879–1958) danas stoji u udžbenicima širom sveta. Matematičar, klimatolog i astronom, on je tvorac teorije o klimatskim ciklusima koji zavise od Zemljine orbite i nagiba – tzv. Milankovićevi ciklusi. Ono što ovu priču čini posebnom jeste činjenica da je osnove svojih proračuna razradio u vreme kada je bio interniran tokom Prvog svetskog rata.






Dodaj komentar