Put Osmanlija ka Beogradu
Nakon osvajanja Carigrada 1453. godine, sultan Mehmed II odlučio je da osigura prolaz ka srednjoj Evropi. Njegova vojska, procenjena na 60.000–80.000 ljudi, krenula je na Beograd – ključnu tvrđavu na ušću Save u Dunav, tada u okviru ugarskog kraljevstva. Grad je bio kapija prema severu i zato glavna meta.
Srpske snage u odbrani
U odbrani su veliku ulogu igrali Srbi, podanici despota Đurđa Brankovića i stanovnici Beograda i okoline. Pored srpskih velikaša i ratnika, na bedemima su se rame uz rame borili seljaci, ribari, zanatlije i monasi. Srpske čete u sastavu ugarske vojske bile su poznate po lakim konjanicima i strelcima, a njihova snalažljivost u brzim upadima zadavala je probleme osmanskoj vojsci.
Shutterstock
Opsada i proboj
Opsada je počela 4. jula 1456. godine. Osmanlije su danima tukle bedeme topovima i pokušavale da probiju zidove. Branioci su trpeli glad i bolesti, ali su se branili i danju i noću. Presudni trenutak došao je 21. jula, kada su Osmanlije krenule u veliki juriš.
Tada je Janoš Hunjadi, uz podršku srpskih i ugarskih ratnika, izveo snažan kontranapad. U žestokoj borbi na bedemima i ulicama grada, Turci su potisnuti, a sam sultan Mehmed II ranjen. U metežu koji je usledio, osmanska vojska počela je da se povlači, ostavljajući na hiljade mrtvih na bojnom polju.
Pobeda i posledice
Ova pobeda bila je ogromna: Osmanlije su izgubile između 20.000 i 30.000 vojnika, dok je Beograd ostao neosvojiv. Iako je Janoš Hunjadi ubrzo umro od kuge, njegov podvig i uloga srpskih branilaca učvrstili su Beograd kao bedem hrišćanstva. Osmanlijski prodori ka Evropi bili su zaustavljeni na skoro sedam decenija.
Sećanje na heroje
Papa Kalist III proglasio je da zvona u podne širom hrišćanskog sveta zvone u znak sećanja na pobedu kod Beograda – običaj koji se i danas čuje u crkvama širom Evrope. U srpskoj tradiciji, Hunjadi je ostao upamćen kao Sibinjanin Janko, a narod je u pesmama opevao i hrabrost svojih ljudi koji su branili grad.

U istoriji srpskog srednjeg veka, ime Pločnika ne spominje se često, ali ono nosi priču o jednoj od retkih velikih pobeda nad Osmanlijama. Te 1386. godine, na obali Toplice, knez Lazar Hrebeljanović suprotstavio se sultanu Muratu I i izvojevao trijumf koji je dao novu nadu Srbiji, iako je ona bila kratkog daha.

Uglavnom je dever onaj koji kupuje mladu od njenog brata, po pravilu, brat nikada nije zadovoljan sumom jer njegova sestra iliti mlada vredi više, ali ovaj brat učinio je nešto zbog čega nije bilo suvog oka u sobi

“Majka mi je stalno govorila da će me spaliti na raskrsnici za primer, ako izgubim nevinost pre braka”, govori baka sa Stare Palnine.

Zoran Radmilović zauvek će ostati upamćen kao jedan od najvećih majstora glume u Srbiji. Njegov rad i danas inspiriše i oduševljava publiku svih generacija, a posebno se pamti po brojnim ostvarenjima u legendarnom Ateljeu 212.

Pre nego što je nakit postao modni detalj, on je u srpskoj tradiciji imao prvenstveno zaštitnu ulogu. Pravili su ga od srebra, kosti, drveta ili tkanine, a verovalo se da svaki predmet nosi posebnu moć.




Dodaj komentar