Šta je zapravo tarana?
Tarana je vrsta sušene testenine sitnog oblika. Priprema se tako što se umesi testo od brašna i jaja, zatim se izmrvi na krupnije komade i ostavi da se osuši. Nekada se sušila na krpama, pored ognjišta ili na suncu, a zatim čuvala u platnenim vrećicama. Upravo ta jednostavnost činila je taranu savršenom za brzu i hranljivu supu.
Tarana supa na stolu

Na prvi pogled – obična šnicla od belog mesa. Ali kada se utopi u sloj kajmaka i zapeče u rerni, nastaje pravo uživanje. Belo meso u kajmaku je jedno od onih jela koja su od domaćih kuhinja i kafana stigla do statusa gastronomskog simbola, naročito u Šumadiji, na Zlatiboru i u Vojvodini.

Priprema je toliko jednostavna da svako dete može da je napravi

Na prvi pogled – obična šnicla od belog mesa. Ali kada se utopi u sloj kajmaka i zapeče u rerni, nastaje pravo uživanje. Belo meso u kajmaku je jedno od onih jela koja su od domaćih kuhinja i kafana stigla do statusa gastronomskog simbola, naročito u Šumadiji, na Zlatiboru i u Vojvodini.

Priprema je toliko jednostavna da svako dete može da je napravi

Na prvi pogled – obična šnicla od belog mesa. Ali kada se utopi u sloj kajmaka i zapeče u rerni, nastaje pravo uživanje. Belo meso u kajmaku je jedno od onih jela koja su od domaćih kuhinja i kafana stigla do statusa gastronomskog simbola, naročito u Šumadiji, na Zlatiboru i u Vojvodini.

Priprema je toliko jednostavna da svako dete može da je napravi
Tarana se kuvala u vodi ili pilećoj čorbi, uz dodatak malo soli i domaće masti. Po želji su domaćice dodavale i povrće, posebno šargarepu i peršun, kako bi supa bila još bogatija. Brzo se spremala, a deca su je volela zbog blagog ukusa i lakoće varenja.
Kulturni značaj
Tarana supa nije bila samo obrok – ona je imala i simboliku skromnosti i topline doma. Bila je jelo za svaki dan, ali i znak domaćinske brige, jer su se majke i bake trudile da uvek imaju spremljenu taranu za decu i goste. Danas se retko priprema, ali u nekim krajevima Šumadije i Vojvodine još uvek se čuva tradicija.
Recept za tarana supu
- 1 šolja domaće tarane
- 1 kašika masti ili ulja
- 1 l pileće supe ili vode
- so po ukusu
- šargarepa i peršun (po želji)
U loncu se zagreje mast, doda tarana i kratko proprži da zamiriše. Zatim se nalije supa ili voda i ostavi da krčka desetak minuta, dok tarana ne omekša. Pred kraj dodati sitno seckanu šargarepu i peršun. Poslužuje se topla, često sa parčetom hleba.

Sočan, mirisan i jednostavan za pripremu – ovaj kolač sa šljivama je klasik srpske kuhinje koji nikada ne izlazi iz mode.

Ukusna poslastica kojoj niko ne može odoleti.

Jednostavnije se priprema od klasičnih ruskih kapa, a ukus je podjednako božanstven

U Starom zavetu, u Knjizi proroka Jezekilja, zapisana je jedna od najstarijih poznatih receptura za hleb. U poglavlju 4, stihu 9 stoji: „Uzmi pšenicu i ječam, pasulj i sočivo, proso i raž, pa ih stavi u jednu posudu i od njih sebi ispeci hleb.“ Ovaj biblijski stih postao je osnova za tzv. Jezekiljev hleb – vekovni simbol hrane koja istovremeno hrani telo i dušu.

Domaća sarma je omiljeno jelo svih generacija, a mladi je sve ređe spremaju




Dodaj komentar