U svetu biljaka postoji jedna koja je kroz vekove fascinirala umetnike, pesnike i zaljubljene duše, u pitanju je bršljan.
Zeleni listovi penju se uz zidove, obavijaju sve što dotaknu i ne ispuštaju. Bršljan ne voli površno. Kada se jednom zakači, ostaje zauvek. Zbog toga je u narodnim verovanjima postala simbol večne ljubavi, ali i opsesivne strasti koja može da uguši.
Od mita do legende
Foto: Shuterstock
Još u staroj Grčkoj, bršljan je bio posvećen bogu vina i ljubavi, Dionisu. Njegove vence nosile su mlade neveste kao znak večne privrženosti i odanosti.
U keltskoj mitologiji, bršljan je predstavljao žensku energiju, nežnost i duhovnu povezanost, ali i opasnost emocija koje prerastu u zarobljavanje.
Biljka koja ne zna za granice
Bršljan raste tamo gde druge biljke odustaju: po kamenju, zidinama, fasadama. Njegova snaga da opstane u najtežim uslovima pretvorila ga je u metaforu neuništive ljubavi.
Ali, kako svaka strast ima tamnu stranu, bršljan svojim korenjem često razara ono čega se drži – baš kao i ljubav koja, kada pređe meru, počne da boli.
Od talismana do upozorenja
Foto: Shutterstock
U srednjem veku, bršljan je bio amajlija za sreću u ljubavi. Ljudi su ga stavljali ispod jastuka kako bi sanjali osobu koju vole.
U isto vreme, u nekim krajevima Evrope smatralo se da ako bršljan preraste kapiju kuće, u njoj će neko umreti od tuge.
Dvojnost njegove simbolike opstala je do danas, on spaja i razdvaja, leči i guši, čuva i razara.
Ljubav koja traje zauvek
Foto: Shutterstock
Bilo da ga vidimo kao simbol vernosti ili upozorenje na preteranu vezanost, bršljan nas uči lekciju koju svaka ljubav zna – najlepše veze su one koje daju prostor da se diše.
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook,
Instagram,
Youtube,
Pridružite se i saznajte prvi najnovije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti na:






Dodaj komentar