Tri godine bez legendarnoga glazbenika: Supruga Eni i kći Mirna bile su Massimov svijet

Anđeo koji je bio presudan u mom životu moja je supruga Eni. Susret s njom sve je promijenio, a rezultirao je još jednim anđelom, našom Mirnom. Eni mi je pokazala važnost obitelji. Kad sam taj dio napokon usvojio, sve ostalo bilo je lako. Teško je ukratko opisati što sve Eni ima, ona ima sve. Najbolje me razumije na svim razinama, sa mnom je kroz dobro i loše. Ona je moja učiteljica, najbolja prijateljica i srodna duša, govorio je Massimo o svojim najmilijim ženama. Upravo su one objavile tužnu vijest o njegovu ranom odlasku.

– Naš tata, suprug, ponos i ljubav, Massimo Savić, napustio nas je nakon kratke, ali herojske borbe. Iako je otišao s ovog svijeta, u našim će dušama živjeti vječno; nasmijan, topao, snažan, pun ljubavi i satkan od umjetnosti. Zauvijek ćemo biti tvoje cure – poručile su putem društvenih mreža tog 23. prosinca 2022. Massimova supruga u razgovoru za 24sata još je prošle godine komentirala kako se njezin život uvelike promijenio od njegova odlaska.

– Iskreno, i ne živim, samo preživljavam. Moram jer sam majka, teta, sestra, kuma i prijateljica onima koji me vole i paze na mene i ne smijem im priuštiti tugu koju danas jako dobro poznajem i živim. Nažalost, nije istina da vrijeme liječi sve rane, naprotiv. Kako vrijeme prolazi, tako su i tuga i bol u meni jači i veći i nema načina da se na to naviknete, preživljavate – s tugom nam je pričala Eni Kondić.

Massimo Savić ostao je zapamćen kao jedan od najvećih, najutjecajnijih i najvoljenijih glazbenika hrvatske i regionalne scene. Njegova karijera, obilježena iznimnim vokalom, dubokom emotivnošću i rijetkom umjetničkom dosljednošću, trajala je gotovo četiri desetljeća i ostavila neizbrisiv trag u povijesti domaće popularne glazbe. Bio je izvođač koji nije slijedio trendove, nego je stvarao vlastiti put, ostajući vjeran sebi i publici.

Rođen 6. lipnja 1962. godine u Puli, Massimo je već u ranom djetinjstvu prošao kroz iskustva koja su ga snažno oblikovala. Rani gubitak oca i razvod roditelja, kao i česta seljenja, obilježili su njegove formativne godine. Dio djetinjstva proveo je u Istri, dio u Italiji, a dio u Australiji, gdje je završio i dio osnovnoškolskog obrazovanja. Takav životni put donio mu je bogatstvo različitih kulturnih utjecaja, ali i osjećaj stalne prilagodbe, što će se kasnije snažno odraziti u njegovoj interpretaciji i emocionalnoj dubini. Zbog života u inozemstvu Massimo je morao ponovno učiti hrvatski jezik, no upravo je ta jezična posebnost postala dio njegova prepoznatljivog izraza. Njegova dikcija i način izgovora davali su pjesmama dodatnu autentičnost, a publika je u njima prepoznavala iskrenost i osobnost. Glazba je vrlo rano postala središte njegova života. Prve note učio je u crkvi, a ozbiljniji profesionalni put počeo je nakon dolaska u Zagreb, gdje je s Brankom Terzićem, Vedranom Čupićem i Emilom Krnjićem osnovao grupu Dorian Gray. Bend je početkom osamdesetih godina objavio albume “Sjaj u tami” i “Za tvoje oči”, koji su se ubrojili među najznačajnija izdanja domaće novovalne scene. Massimo se već tad isticao kao karizmatičan frontmen i pjevač iznimnih vokalnih mogućnosti. Nakon raspada benda sredinom osamdesetih Massimo počinje samostalnu karijeru. Suradnja sa skladateljem i producentom Zrinkom Tutićem pokazala se ključnom u izgradnji njegova solističkog identiteta. Pjesme poput “Stranac u noći”, “Samo jedan dan” i “Bijeg od ljubavi” postale su trajni klasici hrvatske pop glazbe, a Massimo se afirmirao kao zreo, emotivan i tehnički besprijekoran izvođač.

Iako je profesionalno bio iznimno uspješan, Massimo nikad nije skrivao da je u privatnom životu prolazio kroz teška razdoblja.
Otvoreno je govorio o lošem društvu, drogi i pogrešnim izborima iz mladosti, ističući kako su mu ti padovi služili kao podsjetnik i životna lekcija. Iz tih iskustava izašao je svjestan koliko su obitelj, stabilnost i unutarnji mir važni za istinsku sreću. Prava prekretnica u njegovu privatnom životu bio je susret sa suprugom Eni. O njoj je uvijek govorio s dubokim poštovanjem i zahvalnošću, ističući da mu je pokazala vrijednost obitelji i pripadnosti. Njihova kći Mirna postala je središte njihova svijeta, a Massimo je često govorio kako ga je očinstvo promijenilo, smirilo i učinilo potpunijim čovjekom. Obitelj mu je bila oslonac i utočište, daleko od reflektora i pozornica. Početkom 2000-ih Massimova karijera doživjela je snažan novi uzlet. Potpisivanjem ugovora s Aquarius Recordsom i izlaskom albuma “Vještina” počinje jedno od njegovih najuspješnijih razdoblja. Uslijedili su brojni koncerti diljem regije, rasprodane dvorane i niz nagrada. Lana Čulig, Massimova PR menadžerica, otkrila nam je najdraže uspomene na slavnoga glazbenika.

– Svaki koncert, snimanje, proba, bila je avantura za sebe jer tko je upoznao Maxa, zna koliko je bio zabavan, poseban i osebujan. Možda mi je jedna od dražih uspomena prvi koncert koji sam odradila s njim, a koji je baš bio u mojoj rodnoj Petrinji. Bio je najtopliji dan tog ljeta, vlaga u zraku 100 posto, komarci su grizli nemilo, a Max je trebao pjevati na velikoj proslavi Dana grada. Došao je par sati prije nastupa i bilo je toliko vruće da se ni backstage nije uspio rashladiti jer je Max imao stvarno veliki bend. I onda sam ga pozvala doma kod svojih roditelja jer je mama jednaki ljubitelj klime kao i Max. I tako se pojavio na vratima moje rodne kuće, sjeo s tatom u dnevni boravak, uvalio si u krilo našeg psa i skoro zakasnio na nastup jer se raspričao o svemu. Mama mi i danas prigovara da kako sam joj mogla nenajavljeno dovesti jednog Massima u kuću, a tata i on su se još nekoliko puta uhvatili u velike rasprave – priča nam Lana. Istaknula je kako je u poslu Massimo znao točno što želi.

– On je bio toliko svestran i stalno je nešto smišljao i kuhao, tako da vjerojatno nema osobe na sceni koja nema neku anegdotu s njim, suradnju, susret koji će pamtiti. Mnogi će vam potvrditi da ih je znao nazvati, onako bez najave, da malo prokomentiraju scenu, politiku, vremenske promjene… Postalo mi je sasvim normalno dobiti poruku: ‘Lana, dušo, možeš li mi nabaviti broj…’ i onda bi pisalo ime nekoga glumca, novinara, političarke, aktivista, instrumentalista… On je puno čitao i bio je nevjerojatno informiran o svemu. I kad bi našao nečiju zanimljivu izjavu, vidio zanimljiv nastup, odmah bi se toj osobi javio i ponekad bi pričali satima – kaže njegova PR menadžerica i dodaje: “Bio je prije svega pravi prijatelj i jako dobar čovjek. Dati izjavu o njemu je teško i nemoguće jer takvi ljudi se mogu opisati samo knjigama. Jedino je jasno i jednostavno – da nam nedostaje beskrajno”.

Brojne njegove kolege ističu njegov smisao za humor, koji ih je uvijek iznova osvajao. Massimo je osvojio deset Porina za najbolju mušku vokalnu izvedbu, čime je dodatno potvrdio svoj status vrhunskog interpretatora.

– U samo njemu svojstvenoj maniri, gospodski je zahvaljivao na svakoj kupljenoj ulaznici, otpjevanom stihu s njim u glas i pljesku nakon nastupa, a iako bi se na pozornici istinski i potpuno predao interpretaciji koja bi ga potpuno iscrpila, strpljivo je gotovo nakon svakoga koncerta upoznavao svoju publiku i slušao njihove dojmove – izjavili su onda iz organizacije. Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima i rad s mladim glazbenicima. Kao član žirija u popularnim talent showovima poput “The Voicea” i “X Factora”, Massimo je pokazao strpljenje, autoritet i iskrenu želju da pomogne novim generacijama. Mladi izvođači su isticali koliko im je značila njegova podrška i konstruktivna kritika. Naš poznati pjevač volio je to što je radio te je u tomu bio sretan.

– Mislim da će čovjeka koji pošteno živi i može se pogledati u ogledalo, i sreća pomaziti. Mene je dosta mazila. Kao što se ‘Iz jednog pogleda’ dogodila ‘Suze nam stale na put’, tako se i nakon ‘Malog kruga velikih ljudi’ dogodila i ‘Putujemo i kad stojimo’. Velika je sreća kad takve pjesme dođu pred mene i natjeraju me da radim svim srcem – iskren je bio Massimo. Njegov posljednji veliki koncert, u zagrebačkoj Areni 5. studenoga 2022. pred više od 13 tisuća ljudi, ostao je zapamćen kao veličanstvena kruna karijere. Iako teško bolestan, Massimo je na pozornici djelovao snažno, dostojanstveno i potpuno predano publici. Taj nastup danas se pamti kao emotivan oproštaj umjetnika koji je do posljednjeg daha živio za glazbu.

Massimo Savić preminuo je u 23. prosinca 2022. godine, ostavivši iza sebe bogat glazbeni opus, brojne nagrade i neizbrisivu uspomenu. Njegova supruga Eni i kći Mirna često ističu koliko je bio posvećen obitelji i koliko im njegova prisutnost nedostaje. Upravo spoj vrhunske karijere i snažnog obiteljskog života čini Massima Savića jedinstvenom pojavom na hrvatskoj glazbenoj sceni. Njegove pjesme i danas žive, prenose se na nove generacije i svjedoče o umjetniku koji je glazbu živio iskreno, duboko i bez kompromisa.