Kad poznaješ jezike, cijeli je svijet tvoj. Naravno, treba i malo pameti, malo šarma, samo je jedan od poznatih citata nezaboravne Žuži Jelinek, prve naše dizajnerice koja se još 50-ih godina prošlog stoljeća proslavila izvan granica tadašnje Jugoslavije. Bila je modna dizajnerica, stilistica i spisateljica, no za sebe je uvijek govorila da je šnajderica.
Žuži Jelinek rođena je kao Zsuzsanna Ferber 17. srpnja 1920. u Budimpešti te je odrasla u siromašnoj obitelji. Otac Izidor i majka Ruža bili su gluhi i u mladosti su se upoznali u školi za gluhe osobe jer je u tadašnjoj Austro-Ugarskoj jedina takva škola bila u Budimpešti. Imali su četvero djece, a Žuži je odrasla s trojicom braće – Imrom, Aleksandrom i Ivanom. Vratili su se u Zagreb odmah nakon Žužina rođenja. Živjeli su u Maksimirskoj ulici. Otac je izrađivao četke, djeca su trebala slijediti njegov put, ali Žuži to nije željela. Kao 12-godišnja djevojčica odlučila je da ne želi ostatak života provesti u siromaštvu jer su je zbog toga nerijetko zadirkivali. Školovala se za krojačicu te je prva iskustva u poslu imala u zagrebačkim salonima. Imala je 17 kad se preselila u Pariz kako bi učila od najboljih. Govorila je da je mrzila Pariz te joj je od onda ostao u groznom sjećanju. Bila je bez novca, a rekla je kako nije kriv grad jer bi se tako svatko osjećao da je bilo gdje na svijetu bez novca. Radila je kod Nine Ricci, a ispričala je da je upoznala i Coco Chanel. Sve mane Pariza pretvorila je u svoje prednosti. Cilj joj je bio skupiti iskustva iz svijeta visoke mode kako bi pokrenula vlastiti posao, a kazala je jednom prilikom da je itekako iskoristila detalje koje je ondje naučila. Iz Pariza se u Zagreb vratila 1939. godine. Otvorila je vlastiti salon te je počela šivati za bogate židovske obitelji, no kako je počeo Drugi svjetski rat te ubrzo i progon Židova, život joj se potpuno promijenio. Izbacili su je iz vlastita salona. Sva tri njezina brata poginula su u ratu, a Žuži se pridružila partizanima te je jedno vrijeme radila kao bolničarka. U to je vrijeme s tadašnjim suprugom živjela u Rijeci te je saznala da će njezine roditelje deportirati u Koncentracijski logor Jasenovac. Na Sušaku je naišla na talijanskog časnika kojeg je zavela te je, zahvaljujući tome, spasila roditelje od sigurne smrti. Kasnije je pričala kako je život roditelja platila seksom te joj nije žao.
Nakon rata nastavila je raditi kao krojačica. Karijera joj je krenula 50-ih godina te je počela graditi ime među Zagrepčankama. Svi su voljeli njezinu odjeću, koja je u jednom trenutku postala prestiž, a Žuži se nedugo zatim proslavila izvan granice SFRJ. Modne revije je imala u inozemstvu, a za njezino ime čulo se od SAD-a do Dalekog istoka. Dobila je u stranim medijima epitet najpoznatije modne kreatorice “iza Željezne zavjese” jer je mnogima bilo nevjerojatno da u jednoj socijalističkoj državi postoji uspješna modna dizajnerica.
Žuži Jelinek je početkom 60-ih neko vrijeme živjela i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je otišla s djecom i roditeljima. Uspjeh ju je i ondje pratio, no kad se vratila u Zagreb, saznala je da ju je suprug ostavio te da ju je varao s kućnom pomoćnicom. Josip Broz Tito joj je u to vrijeme ponudio mjesto direktorice makedonske modne tvrtke Teteks, no ona je imala drukčije planove. Odbila je predsjednika države, zbog čega mu nije bila omiljena osoba. Žuži nije skrivala da joj je Tito onda poručio kako bi bilo bolje da otiđe iz države i u inozemstvu se nastavi baviti svojim poslom.
– Tamo sam se zaposlila u tvornici kišnih kabanica kod čovjeka kojeg sam upoznala na brodu kad sam se vraćala iz Amerike. Svaki mjesec nakon što bih dobila plaću, pisala sam Titu i pitala ga nije li žalosno da me moraju plaćati u Švicarskoj, a da ne mogu raditi u svojoj zemlji – rekla je Žuži za Večernji list jednom prilikom.
Četiri godine živjela je u Švicarskoj prije nego što joj je sam Tito ponudio da se vrati kući. Zagreb joj je čitavo vrijeme nedostajao i nije se dvoumila. Nakon povratka u Hrvatsku najvjernija mušterija postala joj je upravo Jovanka Broz, Titova supruga, a savjetovala je i njega.
– Materijal za njezine haljine kupovala sam u Parizu, a jednom smo zajedno u Parizu bile na Diorovoj modnoj reviji. Bili su počašćeni što je Jovanka došla, ipak je ona bila supruga maršala Tita – ispričala je za Večernji. Obožavala je Jovanku, za koju je govorila da je divna i inteligentna žena, no da je bila iznimno ljubomorna na Tita. O Žužinu životu čuo je i slavni holivudski redatelj Steven Spielberg te joj je ponudio da se na nekoliko godina preseli u SAD kako bi radili na scenariju za film o njoj. Ipak, od toga je odustala. Nije joj se svidjela ideja da neko vrijeme živi u Hollywoodu. Čitavo vrijeme Žuži je živjela od vlastita rada.
– Sve sam postigla svojim rukama. Ja sam obična šnajderica. Moja najbolja prijateljica je igla, a muškarci su konac koji provlačim kroz nju – rekla je za 24sata Žuži te 2014. godine. Osim modom, Jelinek se bavila i pisanjem. Bila je kolumnistica i spisateljica koja je za života napisala čak deset knjiga. Muško-ženski odnosi bili su glavna tema njezinih tekstova, a svoje mudrosti redovito je dijelila s čitateljima. Davala je savjete o tome kako lijepo izgledali, ali i kako imati uspješan odnos s muškarcima.
– Nikad nisam bila ljepotica i toga sam bila jako svjesna. No zato sam bila vesela, znala sam razgovarati. Riječi su bile moj alat, ključno oružje u životu koji su obilježili mnogi ljudi, a posebno muškarci. Mogla sam birati koga god sam htjela i imala sam ih više nego ljepotice mlađe od mene. Zapamti to i, prosim te, napiši. Nek’ žene pročitaju i nešto nauče – komentirala je Žuži za Večernji list koja je govorila čak sedam stranih jezika.
Udavala se četiri puta, no priznala je kako je samo dvaput iskreno bila zaljubljena. Prvi put je pred oltar stala sa stomatologom, dr. Erihom Jelinekom. Priznala je da ga je iskreno voljela, no nije mu mogla oprostiti nevjeru. U nekoliko intervjua je spomenula da ga nikada nije preboljela. S njim je dobila dvoje djece, sina Ivicu i kćer Dijanu.
– Dok sam bila u Japanu, u krevet mu se uvukla naša kućna pomoćnica. Nisam se više htjela boriti za njega i zbog toga cijeli život plačem. Trebala sam biti upornija jer me je molio da mu se vratim, ali bilo je prekasno – rekla je Žuži 2014. za 24sata. Drugi put je u bračnu luku uplovila s odvjetnikom Frankom Lutyjem, no cilj joj je bio dobiti švicarsko državljanstvo. Brak nije dugo potrajao. Vlado Majder bio joj je treći suprug, a imala je 80 godina kad se udala četvrti put. S umirovljenim sucem Miloradom Ronkulinom bila je do smrti. Ronkulin je nakon Žužine smrti ponovno pronašao ljubav, a preminuo je mjesec dana prije 99. rođendana.
– Udaja je vrlo važna stvar u životu. Ja sam se udavala četiri puta, legalno. A ilegalno tko zna koliko – govorila je Žuži za Večernji list. Svi koji su je poznavali, nerijetko su komentirali kako je uvijek bila puna energije, iako je prošla brojne tragedije.
– Imala sam puno muškaraca dok sam bila slobodna, ali nikad nisam varala muževe. Ima tu posla jer tad treba organizirati život i sa suprugom i s ljubavnikom. Sad mi je žao zbog svakog muškarca kojeg sam odbila. Stoga savjetujem ženama da si priušte svakog frajera kojeg požele. Poslije biste se mogle kajati zbog propuštenih prilika – govorila je Jelinek za 24sata te 2014.
O njezinu životu snimljen je i dokumentarni film u produkciji HRT-a pod nazivom “Mislim da ja to ne zaslužujem”, a premijerno je prikazan 2007. u zagrebačkom kinu Tuškanac. Za života je objavila i autobiografiju “Žuži – Život Žuži Jelinek”, u kojoj je priznala da je vjerski gledano ateist, i to još od 1941., kad su joj ubijena sva tri brata.
– Divno se osjećam, ja sam uvijek vesela. Cijeli tjedan sam slavila rođendan. Ništa mi ne treba, ne želim si ništa posebno osim zdravlja i dobroga mladog dečka – rekla je za Tportal legendarna Žuži povodom 95. rođendana 2015. godine. Tada je poklon dobila i od bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja joj je poslala buket cvijeća. Jelinek je gotovo do kraja života bila na relaciji Zagreb – Ženeva – Opatija. Preminula je 23. siječnja 2016. godine te će ostati upamćena kao “hrvatska Coco Chanel”.




Dodaj komentar