Gabrijel Ivić za 24sata: Pjesma ‘Light Up’ nastala je još 2014. godine, to mi je najdraži projekt

Na ovogodišnju Doru s pjesmom ‘Light Up‘ stiže talentirani Gabrijel Ivić, koji je na natjecanje ‘upao’ kao prva rezerva. Sretan splet okolnosti Gabrijelu je omogućio ostvarenje dječačkog sna, ali velika pozornica nije mu novosti. Na malim ekranima upoznali smo ga 2021. godine kada je zapjevao u Supertalentu, a ostao je aktivan u glazbi pjevajući u šibenskoj grupi Boemi i nastupajući na raznim festivalima. Sve to dovelo ga je do ovdje gdje je danas, a za 24sata otkrio je detalje o sebi i svom glazbenom putu.

Reci nam nešto o sebi, kako je krenuo tvoj glazbeni put?

Rođen sam u Slavonskom Brodu, ali Šibenik je grad u kojem sam odrastao i proveo veći dio života. Upravo tamo započeo je i moj glazbeni put. Pohađao sam glazbenu školu u Šibeniku, gdje sam završio osnovnu školu i prvi razred srednje škole. Glazba je prisutna u mom životu od najranijeg djetinjstva – uvijek sam volio pjevati i nastupati. Sudjelovao sam na Zlatnom mikrofonu, Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku te brojnim drugim glazbenim manifestacijama. Šira publika upoznala me kroz Supertalent 2021. godine, a od iste sam godine član šibenske zabavne grupe Boemi, s kojom i danas aktivno nastupam i gradim scensko iskustvo.

Sjećaš li se trenutka kada si prvi put osjetio da glazba nije samo hobi, nego nešto bez čega ne možeš?

Iskreno, taj trenutak dogodio se dosta rano. Glazbenu školu upisao sam s osam godina i već tada sam osjećao posebno uzbuđenje pri svakom odlasku na sat – učili smo pjevati, osjećati ritam i čitati note. Posebno mi je značilo to što sam bio okružen vršnjacima koji su dijelili istu ljubav prema glazbi. Tada sam shvatio da glazba za mene nije prolazna faza, nego nešto što će uvijek biti dio mog života.

Kakav si kada se ugase reflektori – čime se smiruješ i puniš energiju izvan pozornice?

Izvan pozornice sam poprilično opuštena i pristupačna osoba. Najviše mi znači biti okružen pozitivnim ljudima i dobrom energijom. Volim pratiti stand-up komediju i gledati komedije jer me smijeh najbrže opusti. Također, sport mi je jedan od omiljenih načina opuštanja i punjenja baterija.

Koliko te to okruženje oblikovalo kao osobu i glazbenika?

Šibenik je miran, lijep grad i idealno mjesto za odrastanje. Glazbena škola imala je visoku razinu edukacije, što mi je dalo čvrste temelje u glazbenom razvoju. Ipak, najveći utjecaj imali su nastupi s Boemima. Konstantna putovanja, rad na detaljima, vježbanje bas-gitare i zahtjevan tempo pomogli su mi da se glazbeno izgradim, ali i osobno opustim. Volim biti među ljudima i pjevati za njih – tu se osjećam najviše “svoj”.

Supertalent ti je donio prvo veće medijsko iskustvo – što si iz tog razdoblja naučio o sebi, a što o ovom poslu?

Naučio sam koliko su glazbena i showbiz industrija ozbiljne i utjecajne. Razina produkcije i odgovornosti može djelovati zastrašujuće, ali takvi me izazovi dodatno motiviraju. To iskustvo mi je potvrdilo da želim nastaviti ovim putem i biti dio glazbenog svijeta, bez obzira na zahtjevnost i tempo koji on nosi.

Koliko si samokritičan kada je u pitanju vlastita glazba?

Prilično sam samokritičan. Kada stvaram glazbu, važno mi je da iskreno osjetim i tekst i melodiju. Ako ja ne vjerujem u ono što pjevam, teško je očekivati da će publika povjerovati.

Koji su tvoji glazbeni uzori i zašto?

Moj prvi i najveći glazbeni uzor bio je Toše Proeski. Svaka njegova pjesma bila je iskrena i emotivna, a kao osoba bio je zaista poseban i neponovljiv. Oliver Dragojević također mi je bio velik uzor – skroman, nenametljiv i s vokalom svjetske klase. Od stranih izvođača najviše su me oblikovali James Arthur i Bruno Mars, a u posljednje vrijeme najviše slušam Chrisa Stapletona, čiji me vokal i autorstvo posebno fasciniraju.

Kako je nastala pjesma “Light Up” i kako si se odlučio upravo s njom predstaviti na Dori?

“Light Up” nastala je još 2014. godine, kada je Jun Ishida, japanski producent i koautor koji živi u Hrvatskoj, započeo rad na pjesmi na svom starom laptopu u Daruvaru. Budući da smo dugogodišnji prijatelji i već smo surađivali, uključio me u kreativni proces. Pjesma me osvojila na prvo slušanje i vrlo spontano sam počeo pisati tekst uz melodiju refrena. Kada je Jun predložio prijavu na Doru, ideja mi je bila jako uzbudljiva i prirodna. “Light Up” mi je zasad najdraži projekt i izuzetno se veselim što ću je predstaviti na Dori 2026.

Što želiš prenijeti slušateljima pjesmom “Light Up”? Nekako ima optimistični, veseli ton…

“Light Up” vraća u ona bezbrižna vremena kada smo uživali u moru, suncu, društvu i jednostavnim trenucima. Poruka pjesme je da, unatoč izazovima, ne zaboravimo radovati se malim stvarima, odbaciti strah i pustiti svjetlo u svoj dan. Želim da pjesma ljudima donese nadu, pokrene ih i podsjeti da se sreća događa upravo sada.

Bio si prva rezerva. Kako si reagirao kada si saznao da ipak nastupaš?

Bio sam presretan i potpuno preplavljen emocijama. Dva dana nisam mogao doći k sebi. Nastup na Dori bio je moj san od djetinjstva i još mi ponekad zvuči nestvarno da će se ostvariti.

Dora je često emocionalni rollercoaster – čega se najviše bojiš, a čemu se najviše raduješ?

Sama veličina prilike nosi određenu dozu strahopoštovanja. Trudim se ostati smiren i fokusiran. Najviše se radujem samom nastupu – dijeljenju pjesme s publikom i energiji koju ona može stvoriti. Eurosong pratim otkad znam za sebe, tako da bi prolazak bio ispunjenje dječačkog sna. Bila bi mi velika čast predstavljati Hrvatsku na tako velikoj i važnoj pozornici.

Gdje se vidiš za 10 godina?

Teško je točno reći, ali znam da želim ostati u glazbi jer je to moj poziv. Volio bih do tada objaviti barem dva albuma, nastaviti pisati pjesme – ne samo za sebe, nego i za druge. Iznad svega, želim zdravlje, mir i ljude koji me okružuju pozitivnom energijom.