Kubricku su prijetili smrću, zbog zastrašivanja su ga povlačili, ni u videotekama ga nije bilo…

Nakon filma “2001: Odiseja u svemiru” Stanley Kubrick htio je dokazati industriji da može napraviti kvalitetni niskobudžetni film. Dugo je htio prenijeti knjigu Anthonyja Burgessa “Paklena naranča” na veliko platno, no godinama nije mogao pronaći adekvatnoga glumca da utjelovi Alexa DeLargea. Onda je pogledao film “If…” Lindsaya Andersona te je rekao supruzi: “Pronašli smo svog Alexa”.

– Proveo sam devet mjeseci sa Stanleyem prije nego što smo počeli snimati. Svakodnevno smo zajedno gledali nasilne filmove, to je bilo strašno. Tematika se protezala do koncentracijskih logora, naslaganih tijela i sličnih stravičnih prizora – rekao je britanski glumac Malcolm McDowell za The Guardian koji je ušao u legendu zahvaljujući filmu “Paklena naranča”. Premijera je bila prije 55 godina u Velikoj Britaniji i SAD-u, a distopijski kriminalistički film izazvao je burne reakcije zbog tematike.

Glavni lik Alex karizmatični je delinkvent koji vodi bandu od trojice prijatelja, a priča prati njihov stravičan kriminalni pohod te pokušaj rehabilitacije putem eksperimentalne tehnike psihološkog uvjetovanja. Britanske vlasti smatrale su kako je seksualno nasilje u filmu previše ekstremno, a onda su se počele događati strašne situacije u stvarnom životu.

U ožujku 1972. godine 14-godišnjem dječaku sudili su zbog ubojstva kolege iz razreda, a sudac je procijenio kako upravo “Paklena naranča” ima velike veze s time jer je dječaku film bio poticaj na strašan zločin. Film se na sudu spominjao i kad je 16-godišnjak nekoliko mjeseci kasnije ubio starijeg čovjeka u Engleskoj. Mladić je priznao policiji kako su mu prijatelji rekli da pogleda film i proba napraviti zločin kakav vidi na velikom platnu. “Paklenu naranču” iz kina su povukli 1973. godine na zahtjev samoga redatelja Stanleya Kubricka. Film su prvo cenzurirali, a onda je Kubrick počeo dobivati prijetnje smrću.

– Pokušaj pripisivanja bilo kakve odgovornosti umjetnosti kao uzroku života čini mi se pogrešnim shvaćanjem čitave situacije. Umjetnost se sastoji od preoblikovanja života, ali ne stvara život niti ga uzrokuje. Nadalje, pripisivanje snažnih sugestivnih kvaliteta filmu u suprotnosti je sa znanstveno prihvaćenim stavom da se ljudi, čak i nakon duboke hipnoze u posthipnotičkom stanju, ne mogu natjerati da čine stvari koje su u suprotnosti s njihovom prirodom – izjavio je redatelj nakon toga za časopis Far Out. Svom asistentu je nakon završetka snimanja naložio da uništi sve snimke koje nisu korištene u filmu.

Autor knjige prema kojoj su snimali film navodno je bio nezadovoljan što nije dovoljno plaćen za “Paklenu naranču”. Čitav budžet filma bio je 2,2 milijuna dolara i snimljen je u samo šest mjeseci, no pisac Anthony Burgess stao je u Kubrickovu obranu nakon što su ga mnogi napadali zbog tematike i krivili da “truje čitav svijet”.

– Ovo je jedna od velikih knjiga koja je pretvorena u veliki film – rekao je onda Burgess. Nerijetko su ga kasnije u intervjuima pitali o kontroverznoj prirodi filma, no uvijek je tvrdio kako ne voli braniti filmsku adaptaciju jer to nije njegova umjetnička vizija nego ona Stanleya Kubricka, kako piše časopis Far Out.

– Nisam bio siguran što branim. Knjigu koju su prozvali ‘gadnim šokom’ ili film o kojem je Kubrick šutio. Shvatio sam, i to ne prvi put, koliko mali utjecaj čak i šokantna knjiga može imati u usporedbi s filmom. Kubrickovo postignuće progutalo je moje, a ipak sam bio odgovoran za ono što su neki nazivali njegovim zloćudnim utjecajem na mlade – istaknuo je pisac. Scenarij za film pisao je sam Kubrick i to mu je bio prvi takav projekt. U intervjuu za časopis Sight&Sound 1972. godine rekao je kako o romanu nije skoro ni razgovarao s autorom.

– Burgess me nazvao jedne večeri dok je bio u Londonu i kratko smo razgovarali telefonom. Nisam bio osobito zabrinut ni zbog čega jer bi u knjizi briljantno napisanoj poput ‘Paklene naranče’ čovjek morao biti previše lijen da ne pronađe odgovore na bilo koja pitanja koja bi se mogla pojaviti unutar samog teksta romana. Mislim kako je razumno reći da je sve što je Burgess imao reći o priči, rečeno u knjizi – rekao je onda slavni redatelj.

“Paklena naranča” je, unatoč zabranama, postala kultni film koji je po mnogim uglednim top ljestvicama svrstan među najbolje filmove ikad snimljene. U Velikoj Britaniji se film od 1973. do 2000. godine nije moglo posuditi ni u videotekama, a neke od njih su imale natpis na kojem je istaknuto da filma nema u ponudi. Glumac Malcolm McDowell je u intervjuima isticao kako su na setu imali prave liječnike zbog nekoliko rubnih scena.

– Dok smo se pripremali na snimanje, Stanley mi je pokazao fotografiju pacijenta kojem su operirali oči koristeći flastere za kapke i pitao me mogu li to i meni učiniti. Odmah sam rekao da ne mogu. Zato je doveo liječnika da mi da anesteziju.
Tijekom snimanja flasteri za kapke su mi stalno klizili i grebali rožnicu. Nakon što je anestezija prestala djelovati, osjećao sam takvu bol da sam udarao glavom o zid – komentirao je McDowell. Liječnik je čitavo vrijeme pazio da se glumcu ne osuše oči, a kako je stalno bio na setu, tako se pojavio i u finalnoj verziji filma.

Kubricku je originalna scena u kojoj Alex napadne pisca i njegovu suprugu bila izrazito dosadna te je u jednom trenutku prišao glavnome glumcu te ga je pitao zna li pjevati i plesati. McDowell je otpjevao pjesmu “Singin’ in the Rain” jer se samo nje mogao u tom trenutku sjetiti i nakon pet dana eksperimentiranja scenu su snimili iz jednog pokušaja. Redatelj je bio toliko oduševljen njegovom izvedbom da je odmah otkupio prava na pjesmu za 10.000 dolara.

– Ovaj me film pozicionirao u filmskoj industriji, no nisam bio previše plaćen. Ni Kubrick nije bio pošten u nekoliko navrata, ali to sam prebolio. Drago mi je da ‘Paklenu naranču’ ponovno otkriva svaka nova generacija, i to ne zbog nasilja kao takvog nego psihološkog nasilja. Ta debata o čovjekovoj slobodi odluke je uvijek aktualna – rekao je glumac. Priznao je kako je bio povrijeđen jer se s Kubrickom sprijateljio tijekom snimanja, no redatelj nije pokazao nikakav interes za prijateljstvom nakon što je “Paklena naranča” završena. Pripisao je to dijelom svom neiskustvu u industriji, iako je neko vrijeme bio ljut zbog čitave situacije. Prva verzija filma trajala je čak četiri sata, no onda su zaposlili nekoliko montažera te su došli do verzije kakvu poznajemo, one od nešto više od dva sata. “Paklena naranča” dobila je nekoliko nagrada tijekom godina, a film je bio nominiran za tri Zlatna globusa i četiri Oscara.

Mnogi kritičari godinama su pisali kako je središnje moralno pitanje filma zapravo definicija “dobrote” te ima li smisla koristiti terapiju kako bi se zaustavilo nemoralno ponašanje. Stanley Kubrick je opisao film društvenom satirom koja se bavi pitanjem jesu li bihevioralna psihologija i psihološko uvjetovanje novo oružje koje totalitarna vlast može koristiti za nametanje kontrole svojim građanima. Redatelj je zaključio kako je “Paklena naranča” svojevrsno predavanje o slobodnoj volji, a film uživa kultni status 55 godina nakon premijere.