
Džidža otkriva kako se upoznala sa dečkom, ko je on i čime se bavi
Aleksandra Stojković Džidža za SCANDAL! otkriva sve o svom dečku i odgovara na pitanje da li se udala:
– Pa emotivno se jesam udala, a na papiru još uvek nisam zato što sam lenja. Evo baš smo imali juče jednu situaciju, sedimo na kauču i Milan kaže „ljubavi kad ćemo da se venčamo“? Ja kažem „ko će prvi da ide do opštine“, hahaha, da vidimo kad imaju termini, da vidimo tako to sve… Ali odradićemo to. Ja to hoću da uradim u sklopu nas dvoje i kumova i to je to.
Nema svadbe?
– Ja ne želim svadbu veliku da pravim. Videla sam već da je Dragan dao intervju da se ja tu ništa ne pitam, da se tu pitaju i njegovi roditelji kao i Dragan i Dunja, ali nekako ja sebe ne vidim, ne znam zašto, nešto mi je to trip. Ja bih najrađe da pobegnem negde i da se udam i van ove zemlje čak.
Kad si bila na svadbi poslednji put?
– Uf, ne sećam se majke mi. Znaš da se ne sećam… Možda sam pevala neku svadbu. Nešto mi je to kao sad gomila ljudi, ne znam, i ako budem pravila nešto, napraviću nešto malo. Ne bih volela ni da dolaze novinari u svojstvu svog posla nego da dođu novinari kao moji prijatelji ali da ne rade ništa.
Svako ponese telefon da malo snimi.
– Ali bez toga. Baš bih volela da se proveselimo, ali bez toga nekako. Ne znam zašto. Nešto mi je to trip. Ili bih možda radila onu američku svadbu na obali mora negde tamo, okeana, Kalifornija, hipici…
A vidim Dragan baš sav srećan.
– Dragan je oduševljen tom idejom haha. Videćemo. Uglavnom, hajde prvo da završimo formalno opštinski pa ćemo da vidimo možda eventualno crkveno venčanje pa možda posle toga bude neka mini svadba. Uglavnom, bićeš obavešten.
Jesi li spremna da promeniš prezime?
– Pa jesam, što ne? Razmišljala sam da dodam prezime, ali rek’o šta ima da ga dodajem. Promeniću prezime. Mislim mene svi znaju kao kao Džidžu.
Ti si Džidža.
– Svi me znaju tako, meni prezime ništa ne znači. Kod mene ništa ne znači to prezime zato što je to prezime Dragan zauzeo u kompletu, ne može niko od njega da dođe do izražaja, tako da nemam problem sa tim.
Gde si upoznala svog muža?
– Upoznala sam ga u kafiću, lokalu. Slučajno smo se sreli. Imamo zajedničkog prijatelja i upoznali smo se tu i onda smo posle nekog izvesnog vremena, ne odmah, počeli da se dopisujemo preko instagrama.
Je l’ ti se svideo?
– Pa na prvu loptu onako, nešto i nije baš hahaha. Ali posle eto, znaš kad te nešto vuče, baš sam nešto i razmišljala o tome, nisam verovala u te sudbinske momente i to i prvi put sam poverovala u to. Prvi put mi se desilo kao pa možda je stvarno i bila sudbina. I onda smo posle nekih mesec i po dana smo počeli da se dopisujemo i kao hoćemo li negde na večeru, na piće i to sve, i onda izašli, blejali, zezali se i to i posle toga smo se opet i čuli i videli i više se nismo razdvajali.
Koliko dugo to traje?
– Ja mislim da je nama danas sedam meseci. Ti znaš da ja nisam neko ko voli da se eksponira u tom smislu, znaš kao ja sad imam momka pa odmah to na instagram, pogotovo što ni on to ne voli.
Pojavili ste se prvi put na koncertu Ane Bekute.
– I to kao treći red, rek’o super, niko nas neće videti, međutim… Ja sam samo u jednom momentu ugledala, ne znam čija je glava bila, iz prvih redova gde obično stoje novinari, i samo je bilo zzzzzzk, i ja kao haaaa, ne. A on u tom trenutku meni stavio ruku na koleno, a ja skloni ruku, skloni ruku i još se kao kezim. Mislim meni je sve to bilo simpatično ali nisam neko ko je navikao da eksponira frajere.
Jeste li se svađali za sve ovo vreme?
– U, pa kako ne. Imamo mi malo tih nekih svađica, ali dobro, to je normalna stvar. To su sve gluposti. Stvarno. Sve gluposti, ali vrlo brzo se pomirimo. On je neko ko brzo plane ali jako brzo popusti, isto kao i ja.
Ti si baš onako jedna nadrndana osoba.
– Ja nadrndana osoba? Izvini?! To nije nadrkanost. Ja prosto znam šta želim, šta ne želim. Ja sam rekla, meni je najvažnije lojalnost i poštovanje. I ja smatram da ta ljubav posle prerasta ono kao kad dođemo u neke godine više smo prijatelji nego što tu sad postoji neka strast. To se sve gasi vremenom, tako da on je neko ko mene razume i ja njega razumem. Eto jedino kad je ovaj posao u pitanju tu se malo možda negde razilazimo u nekim stvarima. On malo ne kapira taj posao, kao ti sad daješ intervjue svaki dan. Kao dala si jedan, što sad mora da ide sto intervjua. Brate, takav je posao. Ali razume moj studio, razume moju muziku, razume moju ljubav.
Je l’ ljubomoran?
– Pa… Ne dajem mu povoda da bude. Ne daje ni on meni.
Pa recimo desiće se turneja, misliš da će te zvati?
– Pa idem sa tatom. Nema šta da bude ljubomoran kad idem sa tatom. Ja sam sa tatom u sobi. Ja i tata smo zajedno u sobi haha.
Kad smo već kod toga, reče Bosanac da lažeš.
– Lažem?
Da. Kaže Džidža je slagala da ne delimo bakšiš, ona uzima više.
– E sad ćale malo ga pretera. Da ga tužim za ovo. Haha, za klevetu mogu da te tužim Dragane… Vidi, on uzme većinu bakšiša, to moram da kažem iz prostog razloga jer on kad uzme harmoniku u ruke i kad uđe među narod, to je gotovo, tu je kraj. Prosto ja sam rekla, da ja količinu te ljubavi i tog poštovanja prema njemu nisam osetila nikad do tih momenata kada sam to doživela pored njega. On u tim momentima njih kao da omađija. Možda je i ružno reći, ali tu pare lete. Krilca dobiju, haha. E onda kreće moje preračunavanje posle kada mi dođemo u sobu, jer šta ću mu ja kad smo mi zajedno u sobi, on želi da mi budemo zajedno u sobi. I onda ja krenem da se preračunavam šta sam ja kupila u Maršalsu, šta sam ja kupila u Burlingtonu, šta sam ja kupila u WallGreens, CVS Pharmacy. Ja kažem e, ck, ck, ck, a on kaže e to nije tako. Nije tako? E onda ja telefon, Dunju, e onda kaže Dunja nemoj Dragane, jeste tako bilo. I zato je to kao da ja uzmem veći deo ali to je samo obračun na kraju meseca.
Znači sedam meseci si ga krila. Nikom ništa.
– Koga bre?
Dečka.
– Kako ga krila, majke ti? Nisam ja njega krila sedam meseci. Ja njega uopšte nisam krila. Ja sam čak i objavila bila letos moju i njegovu sliku sa mora.
Jeste, ali kao drugari. Niste se ljubili u usta.
– A jeste sad ću da se ljubim, da se krljam na storijima. Nemam pametnija posla.
Čime se bavi čovek?
– Radi u jednoj državnoj firmi. Radi tu, državna plata.
Je l’ ga voli Boske?
– E voli ga, moram da ti kažem da ga voli. Vole ga i moja mama i moj brat, svi ga stvarno gotive. Ja nemam više bake i deke i to mi je žao.
Kada je trebalo da ga prokomentariše Boske je rek’o svaki zet je dobar.
– Hahah, uuu to će Milan da mu zameri. Ne znam, ali uglavnom ga gotivi. Nema primedbu. To su uvek neke sitne stvari, neke sitne gluposti, to možda neke čarkice koje se dese između mene i njega pa onda ja nazovem Dragana pa mu kažem i to sve.
Je l’ se žališ roditeljima?
– Pa ne, ne žalim se, nisam ja tip koji se žali. Ja uvek kažem sve, ali posavetujem, ’ajde kao nešto kažem, možda nešto u momentu kažem pogrešno njemu, što je sasvim normalno, ali posavetujem se malo tako sa Draganom, i onda mi Dragan kaže nemoj ili biiiiip kevu, i tako, znaš haha. Nema šta da krijem. Ništa mi ne radimo ružno. Imamo normalan odnos on i ja, baš nemamo neki turbulentan odnos niti neki hladan odnos. Znači baš onako imamo jedan normalan odnos, da ne kažem vezu, pošto mi živimo zajedno.
Koliko dugo već?
– Pa sedam meseci. Mi smo od prvog dana, kažem ti. Tako se desilo.
Jesi nekad htela da izađeš iz stana?
– Da izađem iz stana? Ne. Pa bilo je do momenta, evo ovako ja ustanem i odmah se spustim, ali ne, nije, stvarno nije. Nemam šta puno nešto tu da ti pričam. Postoje momenti kad se posvađamo, kad ja njemu kažem e sad da je ovo da se da u medije, šta bi bilo… Ali mislim to su opet stvarno neke gluposti.
Je l’ on znao ko si ti kada ste se upoznali?
– Pa na prvu loptu me nije prepoznao, a posle toga je skontao. Mislim da to nije bilo ništa presudno. Mislim da nije tip koji se pali na javne ličnosti.
A je l’ bila frka kad je upoznao Bosanca?
– Pa sigurno da jeste. Mislim znaš šta, opet Dragan ovako, ovno što mi poznajemo Dragana, ti, ja kao njegova ćerka, to mi svi znamo da je šaljivdžija i da voli da se zeza i sve to, ali masu puta sam naišla na ljude koji mene pitaju kao je l’ Dragan stvarno onako strog kao na televiziji? Meni uopšte ne deluje strogo. Pravedno deluje. Znači ljudi njega kroz tu muziku i kroz to njegovo žiriranje tako doživljavaju, i onda ja kažem ne, on je potpuno normalan tip. Znači u fazonu ako se tebi nešto sviđa, okej, ja ću da te podržim, ako vidim neku manu, ja ću da ti kažem, ja ću da te upozorim na to. Ako neko ko voli muziku i brani muziku deluje ljudima strogo, onda okej – neka bude da je strog. Možda to tako i treba – disciplina, nemam pojma. Ali bilo mu je verovatno onako malo frkica i to sve, znaš kako će, šta će Dragan, šta će da mu kaže?
Je l’ se sećaš tog susreta prvog?
– Evo sad kad pričamo o tome uopšte ne mogu da se setim.
Jesi ti imala tremu?
– Ja?! Ne. Pa nemam šta da imam tremu zato što znam sa kim sa.
Pa šta ako kaže tata ne sviđa mi se.
– Pa može da kaže, ali mene to baš briga, ali nije rekao. Ja sam baš tip ne zanima me da li će da se dopadne mojim roditeljima, ali mi je drago što se dopao, zato što mi je to problem manje. Znači nemam onda problema nekog zvocanja, šta će ti on, šta će ti ovako, šta će ti onako, znači samo mi je onako bilo lakše što je sve e super, sve se sleglo, sve je divno, krasno i to je to. Znači samo mi je u tom momentu bilo lakše, eto, ništa više. A momenat kada su se upoznali, znači ja sam majke mi totalno dementna. Znači baš da ne mogu da se setim. Ja mislim da je verovatno bilo gore kući kod nas, ili u kafani… Ili kući.
Pa prvo verovatno kafana pa kuća.
– Hahaha. Moguće.




Dodaj komentar