radiobalkanfox
Oglasi – Advertisemenet
Grad Zrenjanin već decenijama nosi reputaciju mjesta u kojem voda iz slavine nije za piće. Generacije građana odrasle su uz upozorenje da voda iz gradskog vodovoda nije zdravstveno ispravna, a problem je godinama bio simbol neuspjeha u rješavanju osnovnih komunalnih pitanja.
Oglasi – Advertisement
U oktobru prošle godine lokalne vlasti objavile su vijest koja je trebala označiti kraj te priče. Gradonačelnik je tada saopštio da je višedecenijska zabrana korištenja vode iz vodovoda ukinuta i da građani ponovo imaju zdravstveno ispravnu vodu za piće.
Međutim, već nekoliko sedmica kasnije pojavile su se sumnje među stanovnicima Zrenjanina. Nepovjerenje nije bilo bez razloga, jer je veliki broj građana nastavio kupovati flaširanu vodu i izbjegavati korištenje vode iz slavine za piće i kuhanje.
Sumnje građana i zahtjevi za dodatnim analizama
Neposredno nakon ukidanja zabrane, građani su zatražili zvanične analize vode od Zavoda za javno zdravlje. Takvi zahtjevi dolazili su i zbog naglog povećanja računa za vodu, koji su, prema riječima građana, porasli na iznose između 3.000 i 6.000 dinara mjesečno.
Prema navodima Sonje Pernat, narodne poslanice iz Zrenjanina, naknada za vodu povećana je za oko 330 posto, dok je ukupni račun za komunalne usluge porastao i do četiri i po puta.
Istovremeno, tvrdi ona, voda u pojedinim dijelovima grada i okolnim naseljima i dalje sadrži arsen i druge štetne čestice.
„Građani dobijaju sve veće račune za vodu, dok se istovremeno pojavljuju analize koje pokazuju da problem nije riješen. Voda je poskupjela i u gradu i u selima, iako u nekim dijelovima i dalje sadrži arsen i suspendovane čestice“, ističe Pernat.
Rezultati analiza ukazuju na stare probleme
Prema rezultatima ispitivanja koje je radio Zavod za javno zdravlje, a koji obuhvataju period od kraja oktobra do početka decembra prošle godine, ključni problem ostaje prisustvo arsena i nitrata u vodi.
Osim hemijskog sastava, dodatni problem predstavlja i stanje vodovodne infrastrukture. Dio cijevi kroz koje voda prolazi star je i do šest decenija, što dodatno utiče na kvalitet vode koja dolazi do domaćinstava.
„Kroz cijevi stare šezdeset godina, koje se godinama ne održavaju, teško može stići potpuno ispravna voda“, naglašava Pernat.
Takva infrastruktura predstavlja ozbiljan izazov za sistem vodosnabdijevanja, jer čak i kada bi voda bila adekvatno tretirana u postrojenjima za preradu, stanje mreže može narušiti njen kvalitet prije nego što stigne do potrošača.
Građani i dalje kupuju flaširanu vodu
U svakodnevnom životu stanovnici Zrenjanina već su se prilagodili situaciji. Većina građana ne koristi vodu iz slavine za piće niti za kuhanje, već redovno kupuje flaširanu vodu.
Voda iz vodovoda uglavnom se koristi samo za higijenske potrebe, poput tuširanja ili pranja.
„Građani se kupaju tom vodom jer bi bilo preskupo koristiti flaširanu vodu i za te svrhe. Ali gotovo niko je ne pije niti kuha u njoj ako ne mora. Praktično svi kupujemo flaširanu vodu“, navodi Pernat.
To znači da mnogi građani istovremeno plaćaju račune za vodu iz gradskog sistema i dodatno troše novac na flaširanu vodu kako bi osigurali osnovne potrebe za pićem.
Postrojenje za preradu i pitanja bez odgovora
U Zrenjaninu postoji postrojenje koje bi trebalo da prečišćava vodu iz vodovodnog sistema. Međutim, prema dostupnim informacijama, rezultati analiza nakon ukidanja zabrane pokazali su da dekontaminacija nije u potpunosti provedena.
Podaci o neispravnosti vode, tvrdi Pernat, nisu javno objavljeni, već su dobijeni na osnovu posebnog zahtjeva.
Ona također navodi da je tražila detaljne analize vode iz posljednjih godinu dana, kao i objašnjenje na koji način je arsen uklonjen iz sistema.
Kako tvrdi, odgovor iz gradskih institucija do sada nije dobila, zbog čega razmatra i pravne korake.
Arsen u vodi i zdravstveni rizici
Arsen je hemijski element koji u većim koncentracijama može predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik. Prema međunarodnim standardima, maksimalna dozvoljena koncentracija arsena u pitkoj vodi iznosi 10 mikrograma po litru.
Prema tvrdnjama iznesenim u javnosti, u nekim dijelovima Zrenjanina koncentracije su navodno dostizale i do 200 mikrograma, dok su u pojedinim okolnim mjestima zabilježene i više vrijednosti.
Uprkos takvim podacima, u Srbiji ne postoji centralni registar koji bi pratio zdravstvene posljedice dugotrajnog izlaganja arsenu kroz vodu za piće.
„U nekim državama, poput Mađarske, postoji evidencija o smrtnosti povezanoj s arsenom u vodi. Kod nas takav registar ne postoji, pa se stvarne posljedice teško mogu precizno procijeniti“, upozorava Pernat.
Zvanična tvrdnja o rješenju problema
Podsjetimo, gradonačelnik Zrenjanina Simo Salapura u oktobru prošle godine objavio je da je zabrana korištenja vode iz vodovoda, uvedena još 2004. godine, zvanično ukinuta.
Prema odluci sanitarne inspekcije, tada je saopšteno da je voda ponovo zdravstveno ispravna i da građani mogu koristiti vodu iz slavine bez ograničenja.
Ta objava dočekana je kao istorijska vijest za grad koji je više od dvije decenije živio sa zabranom korištenja vode za piće.
Međutim, kasniji izvještaji i analize ponovo su otvorili pitanje da li je problem zaista riješen ili je odluka donesena prije nego što su svi tehnički i zdravstveni uslovi bili u potpunosti ispunjeni.
Zaključak
Slučaj vodosnabdijevanja u Zrenjaninu pokazuje koliko je rješavanje infrastrukturnih i ekoloških problema složen i dugotrajan proces. Iako je zvanično ukinuta zabrana korištenja vode iz vodovoda, dio građana i stručne javnosti i dalje izražava sumnje u kvalitet vode.
Dok institucije tvrde da je problem riješen, analize i svakodnevna praksa građana sugerišu da povjerenje još nije obnovljeno. Upravo zbog toga transparentne informacije, redovne analize i javno objavljivanje rezultata mogli bi biti ključni koraci ka vraćanju povjerenja i trajnom rješavanju jednog od najdugotrajnijih komunalnih problema u regionu.
Dodaj komentar