Hačiko je bio japanski pas rase akita, poznat širom sveta po neverovatnoj odanosti svom vlasniku, profesoru Hideasaburu Uenu. Njegova priča postala je jedan od najpoznatijih simbola vernosti u Japanu, ali i širom sveta.
Hačiko je rođen 10. novembra 1923. godine na farmi u blizini grada Odete, u prefekturi Akita u Japanu. Već 1924. godine udomio ga je Hideasaburo Ueno, profesor na Poljoprivrednom odseku Carskog univerziteta u Tokiju, koji ga je doveo u svoj dom u tokijskom okrugu Šibuja.
U galeriji pogledajte fotografije:
Svaki dan Hačiko je pratio profesora do železničke stanice Šibuja kada bi odlazio na posao. U isto vreme svakog popodneva vraćao se na stanicu kako bi dočekao svog vlasnika kada se vrati sa posla.
Profesorova smrt i Hačikova neverovatna odanost
Ova svakodnevna rutina trajala je sve do 21. maja 1925. godine, kada je profesor Ueno iznenada preminuo od cerebralnog krvarenja tokom predavanja na univerzitetu i nikada se nije vratio na stanicu. Ipak, Hačiko je nastavio da dolazi na stanicu Šibuja svakog dana u isto vreme, očekujući povratak svog vlasnika. To je činio punih devet godina, devet meseci i petnaest dana. Njegova upornost i vernost ubrzo su privukle pažnju prolaznika i zaposlenih na stanici. Mnogi su ga hranili i brinuli o njemu, dirnuti njegovom pričom.
Kako je Hačiko postao nacionalni simbol
Godine 1932. jedan od bivših studenata profesora Uena, koji je proučavao rasu akita, primetio je Hačika na stanici i saznao njegovu priču.
Nakon toga napisao je članak o njegovoj izuzetnoj odanosti koji je objavljen u japanskim novinama Asahi Šimbun. Tekst je izazvao ogromno interesovanje javnosti, a Hačiko je ubrzo postao nacionalni simbol vernosti. Ljudi iz različitih delova Japana dolazili su na stanicu Šibuja samo da bi videli psa koji je godinama čekao svog preminulog vlasnika.
Smrt i trajno sećanje na Hačika
Hačiko je uginuo 8. marta 1935. godine u jedanaestoj godini. Nakon njegove smrti telo je kremirano, a pepeo je sahranjen pored profesora Uena na groblju Aojama u Tokiju. Njegova preparirana koža danas se čuva i izložena je u Nacionalnom muzeju prirode i nauke u Uenu u Tokiju.
Još 1934. godine, dok je Hačiko bio živ, ispred stanice Šibuja postavljena je bronzana statua u njegovu čast. Čak je i sam Hačiko prisustvovao ceremoniji njenog otkrivanja. Originalna statua uništena je tokom Drugog svetskog rata, ali je nova postavljena 1948. godine. Danas je to jedno od najpoznatijih mesta za sastajanje u Tokiju.
Statua posvećena Hačikou – najvernijem psu na svetu Foto: Pictures From History / akg-images / Profimedia
Svake godine 8. marta na stanici Šibuja održava se ceremonija posvećena Hačiku, kada se okupljaju ljubitelji pasa kako bi odali počast njegovoj neverovatnoj vernosti.
Kulturni uticaj Hačikove priče
Priča o Hačiku inspirisala je brojne knjige i filmove. Japanski film “Hačiko Monogatari” snimljen je 1987. godine, dok je 2009. godine nastala američka verzija pod nazivom “Hači: Pseća priča”, u kojoj glavnu ulogu tumači Ričard Gir. Ova filmska adaptacija dodatno je približila Hačikovu priču publici širom sveta.
Simbol večne veze između čoveka i psa
Neverovatna odanost psa Hačika i danas inspiriše ljude širom planete. Njegova priča ostaje snažan podsetnik na posebnu i duboku vezu koja može postojati između čoveka i psa.
Pogledajte video: Šta mačka oseća kad je ostavite samu




Dodaj komentar