Oman upozorava: Amerika izgubila kontrolu, rat prijeti globalnom krizom

Oglasi – Advertisemenet

Oman upozorava: Rat koji prijeti svijetu i gubitak kontrole nad američkom politikomU autorskom tekstu objavljenom u uglednom magazinu The Economist, omanski ministar vanjskih poslova Badr Albusaidi iznosi ozbiljno upozorenje o trenutnom stanju globalne sigurnosti.

Oglasi – Advertisement

Njegova poruka je jasna i direktna – Sjedinjene Američke Države, prema njegovoj ocjeni, više ne upravljaju u potpunosti vlastitom vanjskom politikom, dok eskalacija sukoba na Bliskom istoku prijeti da preraste u krizu s globalnim posljedicama.

Albusaidi ne ostaje samo na kritici, već poziva američke saveznike da preuzmu aktivniju ulogu u zaustavljanju onoga što opisuje kao nezakonit i destabilizirajući rat.

Pregovori na ivici uspjeha – pa nagli preokret

Prema njegovim navodima, proteklih devet mjeseci obilježili su intenzivni, ali krhki pokušaji približavanja stavova između Washingtona i Teherana. Dvije strane su, kako tvrdi, čak dva puta bile na korak od dogovora o najosjetljivijem pitanju – iranskom nuklearnom programu.

Upravo zbog toga, događaji od 28. februara predstavljaju ključni prelomni trenutak. Samo nekoliko sati nakon, kako se navodi, najkonkretnijih pregovora do tada, pokrenuti su novi vojni udari koji su praktično zaustavili diplomatski proces.

Takav razvoj događaja Albusaidi opisuje kao istovremeno očekivan i šokantan – očekivan zbog dugotrajnih tenzija, ali šokantan zbog blizine potencijalnog dogovora.

Iranski odgovor i spirala eskalacije

Uslijedio je iranski odgovor, koji uključuje napade na ciljeve koje Teheran povezuje s američkim interesima u regiji. Iako takve poteze ocjenjuje kao neprihvatljive, omanski ministar ih opisuje i kao gotovo neizbježne u kontekstu otvorenog vojnog pritiska.

Prema njegovoj analizi, percepcija prijetnje opstanku države dovela je iransko vodstvo u poziciju u kojoj je odgovor bio pitanje političkog i sigurnosnog opstanka.

Ovakva dinamika dodatno ubrzava spiralu sukoba, smanjujući prostor za diplomatiju.

Zaljevske države između sigurnosti i ranjivosti

Posebno zabrinjavajuće posljedice osjete države Perzijskog zaljeva. Zemlje koje su decenijama gradile sigurnosne odnose sa SAD-om sada, prema Albusaidiju, sve češće tu saradnju doživljavaju kao izvor rizika.

Takva promjena percepcije ima direktne posljedice na:

• regionalnu sigurnost
• investicije i ekonomski razvoj
• dugoročne strateške planove

Razvojni modeli koji se oslanjaju na turizam, globalne sportske događaje, avijaciju i tehnološki sektor dolaze pod pritisak. Čak su i ambiciozni planovi za razvoj data-centara i digitalne infrastrukture dovedeni u pitanje.

Globalni efekti: energija i trgovina pod pritiskom

Kriza se ne zadržava na regionalnom nivou. Jedan od najosjetljivijih globalnih kanala – pomorski saobraćaj kroz Hormuški tjesnac – već trpi ozbiljne poremećaje.

To direktno utiče na:

• rast cijena energije
• nesigurnost u globalnim lancima snabdijevanja
• povećan rizik od ekonomske recesije

S obzirom na značaj ovog prolaza za svjetsku trgovinu naftom, svaka destabilizacija ima trenutne i široke posljedice.

“Ulazak u rat je bio greška”

Albusaidi otvoreno kritikuje odluku o ulasku u sukob, naglašavajući da to nije rat koji donosi korist ni jednoj strani. Prema njegovom mišljenju, ne postoji realan scenario u kojem bi ciljevi mogli biti ostvareni bez dugotrajnog i iscrpljujućeg vojnog angažmana.

Posebno upozorava da bi eventualna eskalacija zahtijevala:

• angažman kopnenih snaga
• dugotrajnu vojnu prisutnost
• dodatno destabiliziranje regije

Takav razvoj događaja bio bi suprotan ranijim političkim obećanjima o smanjenju američkog vojnog angažmana u inostranstvu.

Ključno pitanje za saveznike

Jedno od centralnih pitanja koje Albusaidi postavlja jeste: šta američki saveznici mogu učiniti kako bi pomogli izlazak iz ovog sukoba?

Njegov odgovor počinje jednostavno, ali politički zahtjevno – priznanjem da trenutna strategija ne donosi rezultate i da nijedna strana nema koristi od nastavka rata.

Takva iskrenost, iako neugodna, smatra on, predstavlja prvi korak ka deeskalaciji.

Povratak dijalogu kao jedini izlaz

U nastavku, omanski ministar naglašava potrebu redefinisanja američkih interesa u regiji. Ti interesi, prema njegovom mišljenju, trebaju uključivati:

• sprečavanje širenja nuklearnog oružja
• stabilno snabdijevanje energijom
• razvoj ekonomskih i investicijskih prilika

Sve to, kako tvrdi, nije moguće bez stabilnih odnosa s Iranom.

Zato kao jedini realan put vidi obnovu američko-iranskih pregovora, uz njihovo povezivanje s širim regionalnim procesima koji bi uključivali transparentno upravljanje nuklearnom energijom i energetsku tranziciju.

Analiza Badra Albusaidija ukazuje na duboku krizu povjerenja, ali i na opasnost od daljnje eskalacije koja bi mogla imati dugoročne globalne posljedice. Njegova poruka nije optimistična, ali jeste pragmatična – vojna rješenja imaju ograničen domet, dok diplomacija, koliko god bila spora i teška, ostaje jedini održivi put.

U vremenu kada se sukobi brzo šire i prelaze granice regija, povratak dijalogu nije znak slabosti, već nužnost. Bez toga, rizik od šire destabilizacije ostaje visok, a cijena će biti globalna.