Nataša Janjić Medančić: Šutnja je nešto što najčešće biramo i to je ono o čemu treba razgovarati

Glumica Nataša Janjić Medančić gostovala je u emisiji ‘Nedjeljom u 2’ gdje je govorila o ženskim pravima, pravdi i emocijama, a povodom monodrame ‘Prima facie’. Radi se o monodrami PETIT Teatra u suradnji sa zagrebačkim Teatrom EXIT, a Janjić Medančić u njoj igra ulogu odvjetnice Tesse. Istaknula je kako je do sada izbjegavala monodrame i priznala da su joj djelovale kao ogroman izazov, kao i da joj taj format jednostavno nije ležao. 

– Volim suigru, gluma je sama po sebi vrsta igre, ja sam timski igrač – ispričala je glumica te dodala kako se pripremala za ovu ulogu tako da je monologe zalijepila po cijeloj kuhinji. 

– Neke dijelove sam pisala da bih mogla vizualno zapamtiti. Dosta sam privatnog vremena uložila u učenje teksta. Najteže mi je bilo odigrati početak, pravni dio, gdje je ona uspješna odvjetnica. Lakše mi je bilo odigrati kada postaje žrtva. Ta ranjivost mi je bila jako univerzalna – rekla je. 

Govorila je i o tome kako je prikazano silovanje u predstavi. Tessa je jedne večeri imala seksualan odnos uz pristanak, a poslije bez pristanka. 

– To naizgled nije silovanje u klasičnom smislu. Postojao je pristanak, a onda je bio čin bez pristanka. Jedno vrlo neodređeno ‘ne’. Zato je tekst toliko fantastičan jer problematizira moment granice – da sve što nije ‘da’ je zapravo ‘ne’. Zato je to još bolnije i snažnije. Tako izgledaju procesi kada je alkohol u pitanju, kao što je i tu bio. Oni su popili previše, bio je već prvotni pristanak jednog odnosa i zatim je izostao u drugom – objasnila je. 

Janjić Medančić je rekla i kako joj se nekoliko žena povjerilo nakon predstave da su prošle kroz gotovo iste situacije te dodala kako je porazno to što bi mnoge od njih o tome ipak šutjele i nikada ništa ne bi prijavile. 

– Mi smo tek nedavno dobili rječnik za takve neprimjerene situacije. Napredak u društvu je da pričamo o tim stvarima, i javno, i međusobno. Međutim, postoji ta šutnja koja je svakoj ženi prispodobna da štitimo neugodu počinitelja. Uvijek šutnjom pokrivamo nečiji sram, što je fantastično rekla heroina Gisele Pelicot – ‘sram treba promijeniti stranu’. Šutnja je nažalost nešto što najčešće odabiremo i to je ono o čemu treba razgovarati – istaknula je. 

Glumica je poručila i da ju je kroz predstavu posebno pogodilo koliko su slučajevi seksualnog nasilja pravno teški za dokazivanje. 

– Istina je stvarno neopipljiva, teško ju je dokazati, pritom žrtva prolazi kroz određenu vrstu retraumatizacije – navela je te istaknula da je važno potaknuti žrtvu na prijavu. 

– Nismo radili predstavu da mijenjamo zakone, nego da potaknemo dijalog, da ohrabrimo žrtvu da prijavi. Važna je psihološka podrška sustava koji može osnažiti žrtvu – opisala je te za kraj dodala kako smatra da se situacija u društvu vezana uz pitanje silovanja mijenja, no ne onoliko koliko bi trebala. 

– Voljela bih da uopće ne moramo razgovarati o ovome, da se moja kći neće morati boriti za elementarna prava i da se ne demonizira borba za ženska prava. Muškom rodu se ne pokušavaju oduzeti prava, nego se pokušava to iznivelirati. To se još uvijek smatra ekstravagantnom idejom, ali to je zapravo osnova ideja o jednakosti – zaključila je.