Radijska voditeljica Dora Srdar: Duboko me dirnula i rasplakala poruka o mladiću u komi…

Emisije uživo često su brze, dinamične i isplanirane do zadnje sekunde. Ali ponekad se dogodi trenutak koji sve promijeni – i podsjeti zašto radio i dalje ima posebnu moć. To se nedavno dogodilo radijskoj voditeljici Dori Srdar, kad je u eter ‘Doručka na Drugom’ stigla poruka slušateljice koja ju je rasplakala. Riječ je o slušateljici koja skrbi o mladiću koji je već dulje u ‘budnoj komi’. U svojoj poruci ispričala je kako vjeruje da dečko reagira na zvukove iz okoline, a posebno na Dorin smijeh, koji ga, kako navodi, često razveseli tijekom jutarnjih smjena.

– Uglavnom, javila nam se Erika koja nam već neko vrijeme želi zahvaliti na jednoj stvari. Kaže: ‘Radim kao medicinska sestra u jednoj obitelji i brinem o dečku koji je već duži niz godina u budnoj komi. U prijevodu, u vegetativnom je stanju, ali nije spojen na aparate. Možda vidi, a sigurno čuje. Ono što me raduje jest da reagira na vas, a posebno na Dorin smijeh. I općenito se smije na vaše gluposti. Kad dođem u smjenu, do deset sati nema priče, samo ste vi bitni. I zato hvala u njegovo i moje ime na tim, za njega, velikim radostima – pročitala je Dora.

Popularnu voditeljicu objava je potpuno zatekla i emotivno slomila uživo u programu.

– Poruka je stigla dok smo bili u eteru i razgovarali o nekoj potpuno nepovezanoj temi pa sam Marka i Hrvoja odmah prekinula kako bih im pročitala što piše. I to je ta ljepota nefiltriranog i sirovog radija kakvog najviše volim. Autentična poruka, ista takva naša reakcija, a onda i domino efekt koji se dogodio kod svih slušatelja koji su to čuli – prisjeća se Srdar. Dodaje kako su je navedene riječi duboko dotaknule, ali i ostale s njom puno dulje nego što je očekivala.

– Ne znam jesam li uopće u tom trenutku u potpunosti percipirala takvu poruku. Duboko me taknula i rasplakala čim sam je pročitala, ali ostala mi je intenzivno u glavi idućih nekoliko dana. Sigurna sam da će u sjećanju ostati zauvijek – ističe Dora.

Takvi trenuci, kaže, često joj promijene perspektivu o poslu koji radi svakog jutra.

– Bez obzira na to koliko voljela i strastveno radila svoj posao, imam trenutke kao i svi kad mi se možda malo ne da, kad sam nesigurna u sebe i propitujem koliko ima smisla sve što radim. Ovakva poruka mi pokazuje da smisao itekako postoji. Dok na ovom svijetu ima barem jedna osoba koja se osjeća dobro zbog nas, znam da vrijedi – naglašava Dora.

Otkriva i da ju je posebno iznenadila reakcija publike kad je njihov radijski tim mijenjao frekvenciju.

– Znala sam da imamo svoju publiku koja nas sluša i uživa s nama, ali prvi put sam se šokirala kad smo objavili da mijenjamo frekvenciju i odlazimo na drugi radio. Nisam očekivala da će biti toliko ljudi koji su spremni ići za nama i nastaviti graditi neku novu priču.

Možda malo čudno za čuti za nekoga tko se javno eksponira, ali često sam nesigurna u sebe pa su ovakvi “šokovi” dobrodošli za moje samopouzdanje – otkriva. Iako danas ima prepoznatljiv glas u eteru, Dora priznaje da je rano znala čime se želi baviti.

– Rano sam shvatila da je radio nešto što me zanima i da želim biti više od slušatelja. Još u srednjoj školi sam krenula s prvim radijskim koracima, ali ne može čovjek znati koliko daleko će u svemu tome doći. Sad, kad pogledam 15 godina unatrag, dobar put sam prevalila – kaže. Kad se osvrne na svoj put, ne skriva da bi danas mlađoj sebi poručila jedno – više samopouzdanja.

– Voljela bih si reći da budem sigurnija u sebe, ali s obzirom na to da još uvijek radim na tome, neka ostane podsjetnik i za buduće trenutke. Nadam se da ću za 15 godina moći pročitati ovo i slatko se nasmijati – dodaje. Radijska kemija koju slušatelji čuju u eteru, kaže Dora, nije slučajnost, ali nije ni strogo režirana.

– Pripremamo se dan ranije za svaku emisiju, međutim priprema ostane na kosturu – važno nam je znati o čemu ćemo pričati, a sve ostalo prepuštamo trenutku. Volimo biti spontani, iskreni i autentični, a najviše bježimo od odglumljenih razgovora i fora jer to nikad ne zvuči dobro. Ako nije dovoljno dobro za nas, zašto bismo smatrali da je dovoljno dobro za naše slušatelje? – smatra.

O odnosu s kolegama govori s puno topline.

– Što se tiče Marka i Hrvoja, imamo super odnos koji je zapravo isti kao u eteru: puno se smijemo (najviše na vlastiti račun) i jako smo dobri prijatelji. Deset godina radimo zajedno pa je vjerojatno i ta spontanost lakša kad na poslu imaš prijatelje – zahvalna je.

Radijski posao, priča nam, ne prašta kasno spavanje. Dora dan započinje vrlo rano.

– Alarm mi zvoni najkasnije oko 4:40 i tu nema baš neke velike filozofije. Dovučem se do kupaone, slijedi jutarnja higijena, dam psu jesti, natjeram je da ide van obaviti sve što mora (i ona je velika spavalica), napravim kavu i doručak koje uzimam sa sobom i dan može početi. Iako zvuči iscrpljujuće, kaže da joj ljubav prema poslu sve olakšava.

– Do 6 ujutro budna sam već neko konkretno vrijeme pa je lakše pričati i biti u nekom ‘normalnom’ stanju. Sna mi uvijek nedostaje, ali sam i to malo popravila. Sad sam oko 21h već u krevetu, skupljam te sate sna kao neke bodove. Možda je najteže biti svakog dana na kreativnoj razini, smisliti o čemu ćemo pričati kad nemam apsolutno nikakve inspiracije. Nekad me to malo potroši, međutim posao kao posao je divan – kaže simpatična voditeljica kojoj zbog navedenog ponekad mora malo i žrtvovati.

Društveni život, naime, najčešće ostaje za vikend.

– Pozive na druženja od ponedjeljka do petka redovno odbijam – dodaje. Izvan etera, Dora ima jednu posebnu “kolegicu” – kujicu Mayu, koja je ponekad dobro došao gost na poslu.

– Svatko tko ima psa, zna koliko ti se pas uvuče pod kožu i preuzme svaki dio života. Posebno meni koja inače živim sama, nas dvije smo mali duo koji prolazi velike i male svakodnevne trenutke. Udomila sam je prije nešto više od tri godine i otad diktira moj život. Pokazala mi je što znači bezuvjetna ljubav i kako se veseliti i najmanjim sitnicama u životu – objašnjava Dora kako ju kako ju je Maya naučila važnim stvarima. Na pitanje što ju danas najviše veseli u poslu, odgovara bez razmišljanja.

– Kad u ljudima probudimo emociju. Bilo da umiru od smijeha na nešto što smo rekli, plaču jer smo ih dotaknuli nekom pričom… Izazvati kod nekog emociju i povezati se na temelju te emocije je općenito neprocjenjivo ljudsko iskustvo – smatra. A nakon toliko godina u eteru, ne nedostaje ni anegdota.

– Sjećam se prvog javljanja kad sam od treme izmislila novu riječ pa sam rekla da je Zagreb ‘zakrcan’ prometom. Jednom sam pak čitala vijesti i nisam se mogla prestati smijati zbog kolege… Tu su i torte kojih sam se od slušatelja nadobivala za rođendane. Teško je sažeti toliko godina u par rečenica. I da može birati neki drugi životni put, Dora kaže da ne bi puno mijenjala.

– Ne bih se mijenjala, ali da nisam ovo što jesam, možda bih bila profesorica Hrvatskog jezika, a i psihoterapeutima se divim i tako nešto bi me, vjerujem, ispunjavalo – otkriva. A kad ne radi i ‘puni baterije’, svoje slobodno vrijeme koristi za jednostavne stvari.

– Jako volim kuhati, a pjevam i kad kuham i kad ne kuham. Volim šetati kad je vani sunce, petkom navečer sam obavezno na kvartovskom piću s prijateljima, odem tu i tamo na neki koncert… A vratila sam se i čitanju koje sam grozno zanemarila posljednjih godina – zaključuje.