Marko Kutlić za 24sata: ‘Ulica te ogoli, bio sam bez sigurnosti i novca. Puno sam toga naučio’

Pjevač Marko Kutlić posljednjih mjeseci ponovno je aktivan na domaćoj sceni nakon što se na neko vrijeme povukao te je putovao po Europi. Nakon nastupa na Dori stiže na Zagrebački festival s pjesmom “Uzmi i drugi dio mene”, a u intervjuu za 24sata ispričao je sve o putovanju, što je iz njega naučio te detalje karijere. Komentirao je kako usklađuje intenzivan glazbeni život s privatnim.

– Puno sam toga naučio u zadnjih par godina. Naučio sam stati. Naučio sam slušati sebe. Ne idem više protiv vlastitog osjećaja i ne pokušavam svima biti sve. Pomažu mi jednostavne stvari – ljudi koje volim, tišina, molitva, vrijeme koje provedem sam sa sobom. Bez toga više ne mogu funkcionirati. Glazba je isto veliki dio toga. Ako ju ne pjevam i ne izvodim pred ljudima, onda ju slušam, stvaram, živim. To je nešto od čega se ne mogu odvojiti i što me uvijek na neki način vraća na mjesto gdje trebam biti – kaže pjevač. Otkrio je i postoji li netko poseban u njegovu privatnom životu tko ga podržava u karijeri.

– Postoje kraj mene ljudi koji me drže prizemljenim. Moja familija i moji najbliži. Ne bih nikoga posebno izdvajao niti davati nekome prednost, jer svi oni su dovoljno važni i bez svakoga od njih to ne bi bilo isto. To su ljudi pred kojima ne moram biti ništa drugo osim ono što jesam. I to jako utječe na moju glazbu, jer iz tog mira i prihvaćenosti dolazi i sloboda u stvaranju. Kad znaš da imaš takav krug oko sebe, puno je lakše ostati iskren i ne izgubiti se u svemu – ispričao je. Osvrnuo se i na to kako iz današnje perspektive gleda na prošlogodišnje putovanje.

– Gledam na to s velikom zahvalnošću. Kad sam krenuo, mislio sam da znam gdje idem, a zapravo nisam imao pojma. Sve što sam planirao se na neki način ostvarilo, ali u potpuno drugačijem obliku nego što sam zamišljao. I to je možda bila i najveća lekcija tog puta – da ne držim sve pod kontrolom i da pustim život da me vodi. Najviše me impresionirala jednostavnost. Ljudi koje sam susretao, njihova otvorenost, spremnost da stanu, poslušaju, podijele nešto sa mnom. Ulica te vrlo brzo ogoli i stavi te u realnost – nema titula, nema zaštite, nema pozadine. Ili jesi ili nisi. I to mi je u tom trenutku bilo jako ljekovito – iskren je Marko te dodaje:

– Bilo je trenutaka kad je bilo stvarno lijepo i lagano, ali bilo je i onih kad sam bio na rubu, kad nije bilo novca, kad nije bilo sigurnosti, kad sam se pitao što uopće radim. I baš u tim trenucima sam najviše rastao. Naučio sam vjerovati, naučio sam se osloniti na Boga kad ništa drugo nije imalo smisla. Iz ove perspektive mogu reći da sam u tom periodu živio više nego u puno godina prije toga. I iako nije uvijek bilo lako, ne bih ništa mijenjao. Taj put me vratio sebi – naglasio je. Kaže kako je na putovanju bilo puno trenutaka koje ne može ni prepričati do kraja, i lijepih i teških.

– Ulica te nauči svemu – i radosti i poniznosti. Ima jedan trenutak koji nosim kao biser i ne dijelim ga ni s kim, ali bilo je puno drugih susreta, osmijeha, pa i suza koje su me obilježile. Preporučio bih svakome da izađe iz svoje zone komfora, ali ne da bježi od života, nego da mu se približi – komentira pjevač. Ispričao nam je i što smatra da mu je bila najveća lekcija iz dosadašnjih natjecanja i suradnji na hrvatskoj glazbenoj sceni. 

Najveća lekcija mi je da ništa izvana ne može zamijeniti ono što nosiš iznutra. Natjecanja, suradnje, uspjesi – sve je to lijepo i ima svoju vrijednost, ali ako izgubiš sebe u svemu tome, sve to jako brzo izgubi smisao. Naučio sam da je najvažnije ostati vjeran sebi i ne raditi kompromise koji te kasnije koštaju mira – rekao je. Opisao je i stil nove pjesme koju će predstaviti publici u Mozaik event centru 17. travnja ove godine.

– Pjesma ima nešto što je meni jako blisko, ali dolazi iz malo drugačijeg mjesta. Zvukom podsjeća na kraj 80-ih i početak 90-ih, ima tu sirovosti i malo žešćeg izraza, ali emocija je ono što je meni uvijek bilo najvažnije i to se nije promijenilo. Možda je ovo samo još ogoljenija verzija mene. Kad sam ju prvi put čuo, sjetio sam se onog osjećaja koji sam imao slušajući Kurt Cobaina na MTV Unplugged in New York – ta neka sirova iskrenost bez potrebe da se išta uljepšava. I to je ono što me najviše privuklo. Nema tu puno skrivanja ni forme radi forme, nego je sve podređeno emociji. Iako pjesma nije izašla iz mog pera tj. napisao ju je Miroslav Rus, prepoznao sam se u njoj na prvu. Kad sam ju prvi put čuo osjećao sam kad da je pjesmom izgovorio sve ono što sam htio, ali možda nisam znao kako – naglasio je. Za kraj je komentirao i gdje vidi svoju karijeru u narednih pet godina.

– Ne razmišljam više toliko u tim okvirima. Ne planiram karijeru u smislu pozicija i rezultata, nego put. Vidim se na pozornicama gdje mogu biti svoj i dijeliti glazbu bez kompromisa. Ako to znači ići sporije ili drugačije od očekivanog, to mi je danas u redu. Volio bih da to što radim ima smisla i za druge ljude, da u tome postoji neka vrijednost koja ide dalje od same glazbe. Ako u sljedećih pet godina kroz to što radim mogu nekome pomoći, dotaknuti ga ili mu olakšati nešto kroz što prolazi, onda sam napravio više nego dovoljno. Ne jurim više pozicije ni potvrde. Ako dođu – dobro došle. Ako ne – isto je u redu. Bitno mi je da ostanem na putu koji osjećam kao ispravan i da kroz to što radim mogu biti koristan i iskren – zaključio je Kutlić.