Pogledali smo seriju ‘Vladimir’: Rachel Weisz briljira dok ‘gubi moć’ kao bezimena junakinja

Vladimir/NETFLIX

OCJENA: 7/10

Prvo što vidimo i čujemo je pogled u nas i riječi junakinje serije. Gleda nas i kaže: ‘Nedavno mi je postalo jasno da možda više nikada neću imati moć nad drugim ljudskim bićem’. Četvrti zid iluzije je srušen u prvim sekundama serije. Junakinja nam govori sve i sve što gledamo, ilustracija je njezine priče. Da vidimo što se zbilo ili zbiva, a ne samo čujemo. I to je u redu, osim, za mene, jedne stvari. Ona nema ime.

Uvijek sam bio sumnjičav prema svođenju lica, posebno glavnog, na pojavu bez glasnog izgovaranja imena te osobe jer ime i glas tog imena je zvuk osobnosti i, ako junakinja nema ime kojim je možemo zazvati, to je kao da ne postoji, nego je ljudski oblik bez identiteta. Na pitanje zašto nije imenovala svoju junakinju, 45-godišnja Julia May Jonas, autorica istoimenog romana prema kojem je nastala serija, kaže: “Željela sam da se osjećamo unutar njezine glave. Nisam htjela da je gledamo kao da je objekt izvan nas”.

Želja joj se nije ostvarila jer se niti u jednom trenutku, dok gledamo seriju, ne osjećamo “unutar njezine glave”, najmanje u njezinim maštanjima o seksu s mladim kolegom, Vladimirom (Leo Woodall), koji je seriji dao ime, a nije glavni junak. Junak je bezimena profesorica književnosti koju glumi čudesna Rachel Weisz i čija rečenica kojom počinje serija znači da više nikad neće biti privlačna muškarcima jer, poput spisateljice koja ju je stvorila, ima 45 godina. No stvari nisu tako matematički jednostavne jer je ona svome mlađem kolegi, Vladimiru, itekako privlačna.

U svakoj njihovoj zajedničkoj sceni ona je nesigurna, puna strepnje, sumnje, nesigurnosti (bravo Rachel Weisz!), a on je gleda s neskrivenom, ali savršeno odmjerenom i prirodnom muškom žudnjom. Njezin muž, stariji John (John Slattery), koji s njom živi u “otvorenom braku”, što podrazumijeva slobodan i brakom nesputan seksualni život, svaki put kada mu ona to dopusti, a želi je uvijek, prione seksu s njom kao da su strastveni studenti, a ne sredovječni profesori. Junakinjin strah da “možda više nikada neće imati moć nad drugim ljudskim bićem”, što znači da neće biti privlačna muškarcima, u stvarnosti serije, unatoč izgledu i savršenoj glumi Rachel Weisz, nije uvjerljiv.

No iako je junakinja priče, dio njezine drame i komedije, jer serija je i duhovita, njezin su muž John i kći Sid (Ellen Robertson), 27-godišnja njujorška odvjetnica koja je gay i ima svojih ljubavnih, a zbog majke i oca, i obiteljskih problema. Zbog sumnje da je povrijedila i naštetila jednoj studentici junakinja, njezina majka je pred suspenzijom, a tatu Johna čeka sud zbog dugogodišnjih ljubavnih odnosa sa studenticama. Odvjetnica kći branit će na sudu oca, a mama će se nastojati sve više družiti s Vladimirom, koji pak ima svojih bračnih problema sa ženom, također profesoricom, Cynthijom (Jessica Henwick).

Nju junakinja zatekne u ljubavnom zagrljaju sa svojim mužem Johnom. Svi sa svima spavaju ili to žele, a u tom sveučilišnom životu punom seksa, književnosti, prijestupa, tužbi i sumnji, najbolje ipak prolaze oni koji iz svega toga crpe nadahnuće za stvaralaštvo. Jer junakinja serije i mladi kolega o kojem ima seksualna maštanja su pisci s objavljenim i hvaljenim djelima. Njihove su knjige i zgodan povod da se nalaze. Kaži mi kako te se dojmila moja knjiga, a ja ću tebi sljedeći put pričati o tvojoj, a iza svih pohvala je pitanje kada ćemo napokon završiti u krevetu. Autorica romana i serije, scenaristica svih osam epizoda i osoba koja se nadvija nad “Vladimirom” kao njezin tvorac, producent, vlasnik i sudbina, Julia May Jonas, zna plesti seksualnu napetost. Tko, s kim, kada, kako. Zna se zašto. I ona to radi dobro.

Ali ima jedan problem. Izbjegava na bilo koji način približiti gledatelja svojim licima, iako tvrdi da baš to želi. Zbog straha od moraliziranja i osude bilo koga i bilo čega, Jonesova daje svim licima funkcionalno dementna obilježja. Svi teturaju i ne znaju što bi sa sobom, a prave se da sve znaju i da je sve u redu. Što i nije loše jer i to je način da se izbjegnu klišei imanentni suvremenoj produkciji televizijskih serija i automatizmu umjetne inteligencije. Jonasova i njezina serija ima mnogo nedostataka, ali nema nijednu naznaku usluga umjetne inteligencije. Ako išta, Jonasova i njezin nesavršeni “Vladimir” potpuno su prirodan, organski i autohtoni plod nikao u humusu sveučilišta, obrazovanih urbanih ljudi, njihovih statusnih i profesionalnih privilegija i, nadasve, ljudima urođenih slabosti koje su, pokazuje nam lucidna Julia May Jonas, njihova najveća snaga.