radiobalkanfox
Robert De Niro, glumac čija karijera traje već sedam desetljeća, smatra se jednim od najuspješnijih u povijesti filma. Njegova reputacija ne počiva samo na talentu, već i na legendarnoj posvećenosti ulogama koja ga je često tjerala do samih granica izdržljivosti. De Niro je svaku svoju ulogu shvaćao kao zadatak potpunog uranjanja u psihu i tijelo lika kojeg tumači.
Njegove metode ponekad su bile toliko ekstremne da su postale holivudske legende, od drastičnih promjena tjelesne težine do učenja potpuno novih vještina i suočavanja s vlastitim demonima kako bi na platnu bio što uvjerljiviji.
Profimedia |
Kako bi što vjernije utjelovio likove, De Niro je inzistirao na svladavanju njihovih vještina. Za ulogu jazz saksofonista Jimmyja Doylea u mjuziklu “New York, New York” iz 1977. godine, proveo je tri mjeseca rigorozno učeći svirati saksofon. Iako je njegovu glazbu u postprodukciji na kraju odsvirao profesionalac Georgie Auld, De Nirova izvedba na platnu djeluje potpuno prirodno, jer je savladao pravilno držanje instrumenta i tehniku, izbjegavši dojam glumca koji nasumično pritišće tipke.
Još je dublje ušao u lik Travisa Bicklea za kultni film “Taksist” iz 1976. godine. Kako bi razumio usamljenost i otuđenost vijetnamskog veterana koji noću vozi taksi po New Yorku, De Niro je dobio pravu taksi dozvolu i mjesec dana radio 12-satne smjene kao taksist. Navodno je čak i tijekom pauza na snimanju znao pokupiti putnike. U isto vrijeme, drastično je smršavio izgubivši 16 kilograma, a kako bi shvatio Bickleov um, preslušavao je snimke dnevnika Arthura Bremera, čovjeka koji je 1972. pokušao izvršiti atentat na predsjedničkog kandidata.
Najpoznatija De Nirova transformacija, koja je postavila nove standarde u filmskoj industriji, dogodila se za film “Razjareni bik” iz 1980. godine. Tumačeći boksača Jakea LaMottu, De Niro je prošao kroz dvije ekstremne faze. Prvo je, pod mentorstvom samog LaMotte, prošao kroz iscrpljujuće treninge i doveo tijelo u vrhunsku formu profesionalnog boksača. Čak je sudjelovao u tri prava boksačka meča u Brooklynu, od kojih je dva dobio. Zatim je, kako bi prikazao kasnije, propale godine boksača, šokirao sve udebljavši se čak 27 kilograma, što je u to vrijeme bio rekord.
No, to nije bio jedini put da se drastično mijenjao. Za ulogu Al Caponea u “Nedodirljivima” (1987.), iako se pojavljuje na ekranu manje od deset minuta, udebljao se 13 kilograma, obrijao dio glave kako bi izgledao kao Capone i čak pronašao krojače slavnog gangstera kako bi mu izradili identično svileno donje rublje kakvo je Capone nosio.
Vjerojatno najbizarniju metodu primijenio je za ulogu psihopatskog osvetnika Maxa Cadyja u trileru “Rt straha” (1991.). Kako bi njegov lik izgledao što strašnije, De Niro je platio zubaru 5000 dolara da mu uništi i naoštri zube. Nakon završetka snimanja, potrošio je dodatnih 20.000 dolara kako bi ih vratio u normalno stanje.
Slično je bilo i tijekom snimanja filma “Kralj komedije” (1982.), gdje glumi opsesivnog komičara Ruperta Pupkina koji proganja svog idola. De Niro je mjesecima proučavao stand-up komediju, no otišao je i korak dalje. Kako bi razumio psihologiju progonitelja, počeo je pratiti vlastite lovce na autograme, postavljajući im pitanja o njihovim motivima. Navodno se susreo i s jednim od svojih dugogodišnjih uhoda. Kako bi izazvao autentičnu napetost u ključnoj sceni sa svojim glumačkim partnerom Jerryjem Lewisom, De Niro ga je vrijeđao antisemitskim uvredama neposredno prije početka snimanja.
De Nira večeras gledamo kao Nicka Wellsa u filmu Tko je komu smjestio (The Score, 2001.) na Prvom programu HRT od 20.15.
*uz korištenje AI-ja
Dodaj komentar