Urednik kultnog TV kalendara: U njemu ima do 300 informacija

Hrvatski radio obilježava 100., televizija 70. rođendan, a među važnijim slavljenicima je emisija ‘TV kalendar’ s okruglih 50 godina. ‘TV kalendar je izniman televizijski fenomen na našemu medijskom prostoru. I šire od toga. Nigdje na svijetu ne postoji emisija tog tipa s takvim kontinuitetom i takvom pažnjom publike. A sve je počelo u subotu, 3. siječnja 1976., u 15.30 sati na nekadašnjoj Radio-televiziji Zagreb u Šubićevoj ulici’, objašnjavaju s HRT-a.

U ponedjeljak, 13. travnja, u 20.15 sati na Prvom programu Hrvatske televizije prikazat će dokumentarni film ‘I tako počinje povijest’, a o sjajnoj emisiji razgovarali smo s njenim urednikom Leonom Rizmaulom.

Kad ste počeli pratiti ‘TV kalendar’? Jeste li u mladosti pomislili da biste voljeli to raditi?

Pratim ga podsvjesno vjerojatno od prve emisije. Malo prije tog 3. siječnja 1976. napunio sam tri godine i ušao u četvrtu. Kako se sav televizijski prostor svodio na dva programa, nije bilo teško ne gledati ga prilično redovito. U to vrijeme postojala su samo dva programa na televiziji, a ‘TV kalendar’ je, za ono doba, imao ‘space shuttle’ format. Vjerojatno se stariji gledatelji sjećaju da je u tadašnjim televizijskim emisijama jedna fotografija bez problema stajala minutu, dvije, tri. Za današnje standarde nezamislivo. Iskreno, nisam mislio da ću biti televizijski urednik. Više su mi se po glavi motali nogomet i kupanje na Kupi u rodnoj Petrinji. Puno je vode ispod kupskog mosta moje mladosti prošlo prije nego što se pojavio Treći program, ha ha…

Što vas je najviše fasciniralo u toj emisiji?

Vjerojatno je to oduvijek bio taj famozni format. U tadašnje vrijeme medijski prostor bio je mnogo sporiji i manje ispunjen. Brzih deset minuta s tolikom količinom podataka sigurno me privuklo. S obzirom na to da sam poslije studirao povijest, sigurno sam se i u ‘TV kalendaru’ zainteresirao za određene stvari. Vjerojatno sam neke slike i filmove o povijesnim događajima prvi put vidio baš u ‘TV kalendaru’.

Već zarana ‘TV kalendar’ je izborio kultni status i sve do danas održao se kao jedan od prepoznatljivijih brendova programa hrvatske nacionalne televizije, čemu svakodnevno svjedoče podaci o gledanosti. Usporedbe radi, popularna ‘Kviskoteka’ pojavila se četiri godine poslije ‘TV kalendara’ i davno se ugasila. Spominjući ‘Kviskoteku’, naša emisija je oduvijek, sve brojnijem kvizaškom pokretu, bila uzor i podsjetnik. Nerijetko su naši novinari otkrivali (i još to rade) zaboravljene ili zatajene događaje. Osim osvrta na velike događaje i portrete ljudi, trudimo se predstaviti manje poznate ili nikad viđene priče i filmske dokumente.

Nije bilo lako nastaviti emisiju koju su radile legende poput Obrada Kosovca i Vladimira Fučijaša?

Zapravo i nije bilo tako teško. Ne bih htio da zvuči kao floskula, ali imao sam sreću da sam obojicu upoznao i nisam mogao učiti od boljih. Jer oni su ga stvorili i vodili tolike godine, a osim toga imali su toliko iskustva i iz tadašnjeg Informativnog programa, u kojem se ideje moraju realizirati mnogo brže nego u obrazovnom, kulturnom ili dokumentarnom programu. A ‘TV kalendar’ ustvari objedinjuje sve te kategorije. Došao sam u emisiju 1999. godine, kao vanjski suradnik, student povijesti. Tad je još Fučo bio urednik i te prve dvije godine gledao sam kako on radi i mogu reći da sam prve praktične stvari o novinarstvu, televiziji, pa tako i ‘Kalendaru’, naučio od njega. On je bio ‘usamljeni vuk’, radio je većinom sam i kod kuće te je donosio pripremljen sadržaj za cijeli mjesec i onda ga dao realizatorima da ga pripreme za emitiranje. Obrad se značajno razlikovao od Fuče. Bio je vrlo društven i dao je nama, tad mladim novinarima, mnogo kreativne slobode u predlaganju tema i stvaranju sadržaja. Poticao nas je da postanemo urednici, ne samo novinari. Naravno, njegova je uvijek bila zadnja i u njegovo vrijeme bila je vrlo vidljiva jasna politička orijentacija. To mi se nije sviđalo. Jer zbog toga su mnogi gledatelji smjestili ‘TV kalendar’ u određenu ladicu i misle da on tamo pripada. A esencija ‘TV kalendara’ ne nalazi se politici. Moja misija je da ‘Kalendar’ širi raznolikost. Da kod nas možete vidjeti kritički, ali i afirmativan osvrt na, recimo, socijalistički period u Hrvatskoj.

Kako nastaju nove emisije? Koliko imate sugovornika za pojedina stručna područja?

Nema sugovornika, djelatnici ‘TV kalendara’ su novinari opće prakse. Pri izradi novih priloga novinar dobije zadatak napisati novu temu ili osvježiti postojeći prilog. Radim jednakim žarom priloge o sportu, književnosti, kemiji, astrofizici, Domovinskom ratu, Starom vijeku, botanici…

Koliko ljudi danas sudjeluje na projektu?

Osim ovih koje sad možete vidjeti, te bivših novinara i realizatora na našim špicama, u redovitoj proizvodnji sudjelovali su mnogi neimenovani – montažeri, snimatelji, spikeri, lektori, tehničari i vanjski suradnici. Svima je zajednička bila ljubav prema prošlosti.

O čemu se radi u filmu koji ste posvetili ‘TV kalendaru’?

Film je nastao kao obljetničarski projekt u povodu 50 godina emitiranja emisije ‘TV Kalendar’ i bavi se njezinim utjecajem na publiku. Umjesto klasičnog prikaza povijesti emisije, fokusirali smo se na različite gledatelje koji je prate iz svojih razloga – od razonode i obrazovanja do korištenja emisije u poslovne svrhe. Kroz njihove perspektive oblikuje se cjelovita slika o relevantnosti emisije i njezinoj trajnoj ulozi u svakodnevnom informiranju i interpretaciji povijesti.

I poslije 50 godina postoje mnogi kojima je početak dana bez desetak minuta pogleda u prošlost nezamisliv. Ovo je priča o našim vjernim gledateljima.

Što je najveći problem u stvaranju emisije?

Najveći problem je da ne pošaljemo prilog u kojem nedostaje pola slike ili spikerskog ‘offa’. Grozno bi bilo da u emitiranje ode crna rupa. To nam se još nije dogodilo, koliko se sjećam. S obzirom na to da smo do danas imali više od 19.000 premijernih emitiranja, na to možemo biti ponosni. Ove greške o kojima sam prije pisao idu u rok službe.

Kako odlučujete o tome koje stvari zaslužuju ući u emisiju?

U iznimno dugoj povijesti ‘TV kalendara’ njegovi su djelatnici stvorili respektabilnu vlastitu audio-vizualnu te tekstnu dokumentacijsku zbirku, neprocjenjivo bogatstvo sadržaja i videomaterijala. Osnovni kriterij, kojeg se pokušavam držati, je okrugla godišnjica. Obljetnica treba biti stara pet godina da uđe u TV kalendar. Postoje i iznimke. Primjerice, nedavni potresi ili doček ‘vatrenih’ iz Rusije objavljeni su već na prvu godišnjicu.

Javljaju li vam gledatelji da neki podaci nisu točni?

Naša misija je prije svega obrazovna. Želimo informirati zainteresirane. Velike obljetnice hrvatske i svjetske povijesti uvijek imaju prioritet. Teško je zadovoljiti svakoga. I uvijek je bilo i bit će upita i kritika gledatelja: Zašto je ovo prikazano, ono nije? Nosimo se s tim koliko nam kapaciteti omogućuju. Svakodnevno predstavljamo 250-300 informacija. I tako sedam dana u tjednu, 365 dana u godini. Medijski svijet se od 1976. promijenio. U 2026. godini većina gledatelja može prevrtjeti, zaustaviti i analizirati svaki podatak. Svjesni smo ranjivosti, izloženi kritikama, pa i ovim filmom pozivamo gledatelje da nam javljaju propuste. Dosjetljivi umirovljenik Mario Milovčić iz Splita dosjetio se kako iskoristiti blokić s računima za TV pretplatu. Već više od deset godina bilježi sve tipfelere i ostale greške i zatim ih šalje mailom uredniku ‘TV kalendara’. Njegov svaki poslani mail nosi istu, beskompromisnu poruku: u ‘TV Kalendaru’ nema mjesta za ‘skoro dobro’, samo za perfektno.

Na snimanju ovog dokumentarca posjetili smo i gospodina Goran Carla, našeg vjernoga gledatelja iz Ljubljane, koji obožava emisiju, a također nam se prvi put javio s primjedbom kad je uočio pogrešku. Ustvari vrlo zanimljiv način upoznavanja i stvaranja novih prijateljstava, zar ne?