Pjevačica Severina Vučković objavom na Instagramu vratila je svoje pratitelje dva desetljeća u prošlost, točno u vrijeme nastanka njenog eurovizijskog hita ‘Moja štikla’. Uz snimku energičnog nastupa u crvenoj haljini s članovima ansambla Lado, otkrila je dosad nepoznate detalje o suradnji s Goranom Bregovićem i autentičnim narodnim pjevačima. Ispričala je anegdotu o tome kako je pjesma koja je podijelila javnost dobila svoje legendarne stihove ‘Zumba zumba’ i ‘Afrika Paprika’.
Sve je počelo kada joj je skladatelj Boris Novković donio pjesmu namijenjenu Dori, hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije. Severina je, kako piše, odmah imala viziju – htjela je u nju ‘ubaciti šijavicu’, tradicionalno nadmetanje u pjevanju karakteristično za Dalmatinsku zagoru. S tom idejom obratila se Goranu Bregoviću, koji je preuzeo aranžman.
– Dao mi je da pišem tekst dok su snimali našeg Stjepana iz ansambla ‘Lado’, koji je svirao sve instrumente; diple, gajde… – prisjetila se Severina, no ključan je bio Bregovićev savjet o pratećim vokalima.
​- Nemoj slučajno uzeti prave prateće vokale, uzmi ove koji nešto ‘nabrajaju’ po selima… – prenio je njegove riječi. Tako su u studio stigli ‘kršni gangaši iz Dicma i braća Matići iz Čavoglava za šijavicu’. Spoj modernog popa s autentičnim tradicijskim izričajima poput gange i ojkanja stvorio je jedinstven zvuk, ali i kaotičnu atmosferu na snimanju.
– Kad su svi zaurlali u malom hodniku kod Trulog u studiju, taj dan sam napola oglušila. Dva tabora, dvi demejane vina… – slikovito je opisala.
Upravo je taj zvuk izazvao burne rasprave 2006. godine, kada su neki kritičari pjesmu etiketirali kao ‘turbo-folk’. Međutim, Severina i skladatelji od početka su branili njezine hrvatske korijene, utkane u izvedbu kroz drevne oblike pjevanja s Dinare, od kojih je ojkanje i zaštićeno kao nematerijalna kulturna baština.
Najzanimljiviji dio priče svakako je onaj o nastanku stihova koji su zbunjivali, ali i osvojili publiku diljem Europe. Severina je sama pisala tekst o neovisnoj ženi koja odbija udvaranje upornog, oženjenog muškarca, a besmisleni stihovi trebali su predstavljati trenutak u kojem njih dvoje više ‘ne govore istim jezikom’. U potrazi za autentičnim nabrajanjem, pitala je pjevače imaju li nešto što izvode na pirevima.
– Ujko Matić kaže – ‘Imamo zumbu?’ ‘Zumbu?’ ‘Da… Zumba zumba, sijeno slama, sir salama, rizi bizi, teča veća, cikla mikla, cikla nikla… Afrika Paprika!’ – prepričala je pjevačica ključni trenutak.
ARHIVA – Eurovizija 2006., Severina s pjesmom ‘Moja štikla’ 13., Lordi pobjednici |
Odmah je shvatila da u rukama ima nešto posebno: ‘Nazovem Bregu i kažem – ‘Imamo hit…’ i pustim braću Matiće… Kaže on – ‘Kako su se samo sjetili Afrike Paprike?’.
Pjesma je na Euroviziji u Ateni osvojila 12. mjesto, a nastup sa članovima ansambla Lado ostao je jedan od najupečatljivijih te godine. Objava je izazvala lavinu nostalgičnih komentara.
– Genijalan osvrt na to kako nastaju hitovi koji traju. Narodski, autentično. To je Severina – napisao je jedan pratitelj.
– Pesma je bila mnooogo ispred vremena i naravno, nisu je ukapirali. Srećom, vreme radi za nju – složio se drugi.
Javio se i ansambl Lado kratkom porukom: ‘Vrijeme leti!’.
ARHIVA – Eurovizija 2006., Severina s pjesmom ‘Moja štikla’ 13., Lordi pobjednici |
*Uz pomoć AI-ja




Dodaj komentar