Vlasnik televizije Pink, Željko Mitrović, nastavlja svoj humanitarni karavan širom regiona, pomažući porodicama koje se nalaze u teškoj životnoj situaciji. Nakon što je prethodnih meseci obišao veliki broj ugroženih porodica širom Srbije i mnogima pružio finansijsku pomoć, Mitrović je sada posetio i Bosnu i Hercegovinu, tačnije Sarajevo.
Tokom boravka u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, Željko je obišao četvoročlanu porodicu – samohranu majku Behzadu Nezir sa troje dece Alenom, Emom i Almirom, čiji je suprug i otac tragično nastradao radeći na građevini. Kako je istakao, želeo je da ovoj porodici olakša svakodnevicu i pokaže da nisu sami u najtežim trenucima.
Mitrović je podelio emotivnu objavu u kojoj je otkrio tom prilikom i da Sarajevo zauzima posebno mesto u njegovom srcu, pa je sa pratiocima podelio i jednu zanimljivu anegdotu iz mladosti. Naime, tokom služenja vojnog roka bio je prekomandovan iz garnizona u Trebinju u Sarajevo – i to po kazni.
Ipak, kako je objasnio u svojoj objavi, ono što je tadolovalo kao kazna, kasnije se ispostavilo kao jedno od najlepših životnih iskustava.
– Ovo troje mališana je ostalo bez oca, jer je poginuo radeći na gradjevini, ali se majka Behzada Nezir bori kao lavica, ovde u Sarajevu, da odgaji Alena, Emu i Almiru! Možda nikad nisam objasnio zašto na poseban način volim Sarajevo i Sarajlije! Davne 1985. godine služio sam armiju ovde u Sarajavu, da budem skroz precizan u Rajlovcu u sklopu“ Vazduhoplovno-tehničke vojne akademije (VTVA) i škole stručnih radnika! Iako sam u Sarajevo poslat po kazni jer sam u Trebinju na obuci imao incident i pretukao nadređenog oficira iz Slovenije koji mi je opsovao majku, cela kasarna je bila na mojoj strani, uključujući i pukovnika, komadanta kasarne, koji je bio Sarajlija! Proceduralno sam dobio zbog tuče 7 dana vojnog zatvora ali mi je komadant ponudio da dobrovoljno dva puta dam krv i da će mi to neutralisati zatvorsku kaznu! Tako je i bilo! Posle obuke sam prebačen u Sarajevo,zapravo aerodrom Rajlovac, gde je moj slučaj već bio uveliko poznat! I pored toga što je Rajlovac trebalo da bude moja kazna, bio je najbolje što mi se desilo u životu! Svi oficiri su nekako skriveno podržavali moj incident iz Trebinja a umesto kazne, omogućili su mi i školovanje na vojnim vazduhoplovima na Rajlovačkim aerodromskim poligonima! Najviše oficira u Rajlovcu je bilo iz Sarajeva, dobijao sam stalnu dozvolu za izlazak u grad i tada i napravih ogroman broj poznanstava i prijateljstava u Sarajevu! Čak su mi tolerisali i presvlačenje u civlno odelo u toaletu hotela Holiday Inn, što je po vojnim pravilima bilo strogo zabranjeno. To je razlog zašto se danas u Sarajevu osećam kao i u Beogradu, u kome sam rodjen, i zato mi je i važno, da se odužim Sarajlijama i da pomognem Sarajevu u što većoj meri, a posebno ovoj porodici Nezir, koju je zadesila zla sudbina! Živi bili dragi moji Alene, Ema, Almira i Behzada!
Željko je dobio mnoštvo pohvala i reči podrške za svoju humanu misiju koja i dalje izaziva veliku pažnju javnosti, a mnogi na društvenim mrežama pohvalili su njegov gest i spremnost da pomogne ljudima kojima je pomoć najpotrebnija.
(Telegraf.rs)




Dodaj komentar