radiobalkanfox
Glazbenik belgijskih korijena odrastao u Australiji, Wouter “Wally” De Backer, svijetu poznatiji kao Gotye, danas slavi svoj 46. rođendan. Njegovo ime postalo je globalno prepoznatljivo 2011. godine zahvaljujući megahitu “Somebody That I Used to Know”, melankoličnoj baladi o prekidu koja je poharala svjetske ljestvice i definirala zvuk ranih 2010-ih. Ipak, nakon što je dosegnuo vrhunac o kojem mnogi sanjaju, Gotye je odlučio krenuti potpuno drugačijim putem i gotovo nestati s radara masovne publike. No, on nikada nije prestao stvarati glazbu, samo je to odlučio činiti pod vlastitim uvjetima, daleko od pritiska slave.
Globalni fenomen rođen iz prekida
Pjesma “Somebody That I Used to Know”, snimljena u suradnji s novozelandskom pjevačicom Kimbrom, objavljena je 5. srpnja 2011. kao drugi singl s njegovog trećeg albuma Making Mirrors. Uspjeh nije došao odmah, ali kada je krenuo, bio je nezaustavljiv. Potaknuta preporukama poznatih osoba poput Ashtona Kutchera na Twitteru, pjesma se pretvorila u globalni fenomen. Osvojila je prvo mjesto na ljestvicama u više od 23 zemlje, uključujući američku Billboard Hot 100 i britansku ljestvicu singlova. Postala je najprodavanija pjesma 2012. godine, a do danas je prodana u više od 13 milijuna primjeraka, svrstavajući se među najprodavanije digitalne singlove svih vremena.
Jednako ikoničan postao je i prateći videospot, koji je režirala Natasha Pincus. Njegova prepoznatljiva estetika, u kojoj se naga tijela Gotyea i Kimbre stapaju s apstraktnom slikom, postala je vizualni simbol pjesme. Na YouTubeu je spot do danas prikupio nevjerojatne 2,4 milijarde pregleda. Vrhunac uspjeha dogodio se na dodjeli Grammyja 2013. godine, gdje je Gotye osvojio tri prestižne nagrade: za snimku godine, najbolju pop izvedbu dua/grupe te za najbolji album alternativne glazbe. Svijet je bio pod njegovim nogama, no on je već planirao svoj bijeg.
Umjetnik koji je odbio prodati dušu
Wally De Backer nikada nije težio zvjezdanom statusu. Svjetska slava, koja je došla praktički preko noći, bila mu je teret, a ne blagoslov. Posebno ga je odbijala komercijalizacija umjetnosti i sveprisutnost oglasa. Zato je donio odluku koja se mnogima u industriji činila suludom: odlučio je ne monetizirati svoje YouTube videozapise, uključujući i spot koji je imao milijarde pregleda, čime se odrekao milijuna dolara potencijalne zarade.
​- Nisam zainteresiran za prodaju svoje glazbe. Zato ne stavljam oglase na svoj YouTube kanal, što se ljudima u današnjoj klimi čini čudnim, ali to je odluka koju možete donijeti. Oglasi traže našu pažnju kamo god se okrenemo. Ako možete učiniti nešto do čega vam je stalo i do čega je stalo drugima, i držati to podalje od svijeta koji se vrti oko ‘hej, kupi ovo’, onda je to dobra stvar – objasnio je u jednom intervjuu.
Njegov integritet očitovao se i u odnosu prema autorskim pravima. Pjesma “Somebody That I Used to Know” temelji se na semplu pjesme “Seville” brazilskog gitarista Luiza Bonfe. Umjesto da se nateže s odvjetnicima oko postotaka, Gotye je dobrovoljno prepustio 50 posto tantijema Bonfinoj ostavštini. Kako je sam rekao, odlučio je da “ima više smisla usredotočiti se na kreativne stvari, a ne se opterećivati novcem, odvjetnicima i sudovima.”
Tišina, The Basics i ostavština Jean-Jacquesa Perreyja
Nakon završetka svjetske turneje za album Making Mirrors 2012. godine, Gotye se povukao. U biltenu za obožavatelje 2014. godine objavio je da “neće biti nove glazbe pod imenom Gotye”, ali je ostavio otvorenom mogućnost povratka u budućnosti. Mnogi su to protumačili kao kraj karijere, no De Backer se samo vratio svojim korijenima i posvetio projektima koji su ga istinski ispunjavali.
Nastavio je aktivno svirati sa svojim dugogodišnjim indie-pop bendom The Basics, koji je osnovao još 2002. godine i s kojim je do danas objavio pet studijskih albuma. Također, s Timom Shielom pokrenuo je nezavisnu izdavačku kuću Spirit Level. Ipak, njegov najneobičniji i najstrastveniji projekt nakon globalne slave bila je posveta francuskom pioniru elektroničke glazbe, Jean-Jacquesu Perreyju. De Backer se zaljubio u Ondioline, rijedak elektronički instrument iz 1940-ih koji je Perrey proslavio. Godinama je tragao za ispravnim primjercima, restaurirao ih i postao jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za taj instrument. Osnovao je Ondioline Orchestra, s kojim je izvodio Perreyjevu glazbu uživo, te je 2017. objavio kompilaciju rijetkih i neobjavljenih Perreyjevih snimaka.
Njegov fokus prebacio se s stvaranja hitova na očuvanje glazbene povijesti, što je bio potez koji je potvrdio njegovu reputaciju istinskog umjetnika, a ne proizvoda glazbene industrije. U međuvremenu, postao je i otac, dobivši kćer Léonie, te se preselio u južnu Francusku, dodatno se udaljivši od epicentra slave. Njegova najpoznatija pjesma i dalje živi svoj život, pa je tako 2024. dobila i popularni remiks koji potpisuju Fisher i Chris Lake, ponovno je vrativši na plesne podije diljem svijeta.
Dodaj komentar