radiobalkanfox
Sir Ian McKellen, jedan od najcjenjenijih glumaca svoje generacije, danas slavi 87. rođendan, no ne pokazuje znakove usporavanja. Njegova karijera, koja se proteže kroz sedam desetljeća, učinila ga je istinskom britanskom kulturnom ikonom, vitezom na kazališnim daskama i čarobnjakom na filmskom platnu. Od Shakespearea do Tolkiena, McKellen nije samo utjelovio neke od najupečatljivijih likova, već je postao i neumorni, snažan glas u borbi za jednakost.
Rođen u Burnleyu uoči Drugog svjetskog rata, McKellenovo djetinjstvo obilježeno je zvukom sirena i spavanjem pod čeličnom pločom. Njegova ljubav prema teatru rođena je rano; s tri godine roditelji su ga odveli na predstavu “Petar Pan”, a za Božić kad mu je bilo devet, dobio je minijaturno viktorijansko kazalište. Njegova prva izvedba, kako se kasnije prisjećao, bila je skraćena verzija “Hamleta” za roditelje na božićno jutro. Iako je studirao englesku književnost, kazalište je postalo njegov život. Bio je zvijezda Marlowe Societyja, gdje je glumio s budućim velikanima poput Dereka Jacobija. Profesionalni put započeo je 1961. u Coventryju, a uskoro se pridružio Nacionalnom kazalištu i Royal Shakespeare Company. Postao je sinonim za klasični teatar, briljirajući kao Richard II., Macbeth uz Judi Dench i Iago. Vrhunac kazališne karijere na Broadwayu dosegao je ulogom Antonija Salierija u predstavi “Amadeus”, za koju je 1981. osvojio prestižnu nagradu Tony. Njegov pristup glumi uvijek je bio temeljit, a posvećenost sceni donijela mu je šest nagrada Laurence Olivier, najvišeg priznanja u britanskom kazalištu.
Globalna slava u zrelim godinama
Dok su njegovi suvremenici Albert Finney i Tom Courtenay gradili filmske karijere, McKellen je dugo ostao vjeran kazalištu. Premda je snimao filmove od kasnih 60-ih, svjetsku prepoznatljivost stekao je tek u svojim šezdesetima, razdoblju koje bi mnogi smatrali sutonom karijere. Prijelomni trenutak bila je filmska adaptacija “Richarda III.” iz 1995., za koju je napisao scenarij i odigrao naslovnu ulogu, smjestivši radnju u alternativne 1930-e s fašističkim prizvukom. Uloga redatelja Jamesa Whalea u filmu “Bogovi i čudovišta” (1998.) donijela mu je prvu nominaciju za Oscara. A onda je, na prijelazu milenija, postao globalna ikona. Uloga Magneta u filmskom serijalu “X-Men” i, naravno, čarobnjaka Gandalfa u trilogiji “Gospodar prstenova” zacementirala je njegov status legende. Sam McKellen je priznao kako je slavu lakše podnio u zrelim godinama.
​- Odgojen sam u ideji da postoji vrhunac života, kad se hipoteka počne otplaćivati, djeca odrastaju, a stvari postaju lakše. Moja karijera je tekla svojim tokom i bila je nevjerojatna – izjavio je jednom prilikom.
Za razliku od nekih kolega, nikada nije gledao svisoka na blockbuster uloge. S ponosom nosi tetovažu vilenjačke riječi za broj devet, kao i ostatak filmske Prstenove družine, kao trajni podsjetnik na avanturu na Novom Zelandu.
Aktivist s titulom viteza
Paralelno s umjetničkom karijerom, Ian McKellen vodio je i drugu bitku – onu za prava LGBTQ+ zajednice. Iako je u kazališnim krugovima njegova orijentacija bila poznata, javno se deklarirao tek 1988. godine, tijekom gostovanja na radiju BBC. Učinio je to iz prosvjeda protiv kontroverznog zakona “Section 28”, koji je lokalnim vlastima zabranjivao “promicanje homoseksualnosti”. Taj je trenutak, kako je kasnije rekao, oslobodio i njega i njegovu glumu, dodavši novu dimenziju njegovom radu. Godine 1989. bio je jedan od suosnivača Stonewalla, danas vodeće britanske organizacije za prava gay osoba. Njegov aktivizam nije bio ograničen samo na Ujedinjeno Kraljevstvo; postao je globalni ambasador za jednakost.
​- Velika obitelj, pleme kojem pripadam, jesu gay ljudi diljem svijeta. I kad idem na povorke ponosa, to je ono čega se sjetim: ljudi koji se okupljaju i svjedoče – rekao je, opisujući Pride kao slavlje, ali i kao politički marš.
Za svoj izniman doprinos izvedbenim umjetnostima, kraljica Elizabeta II. proglasila ga je vitezom 1991. godine. Gotovo dva desetljeća kasnije, 2008., osobno ga je imenovala članom Reda časti (Companion of Honour), priznanja koje se dodjeljuje za izvanredna postignuća na nacionalnoj razini, istovremeno odajući priznanje njegovom radu na polju drame i jednakosti. Kroz život je dokazao da se velikan ne postaje samo ulogama, već i stavom i hrabrošću da se bude svoj.
Dodaj komentar