- Zbog svojih vokalnih sposobnosti i dostignuća dobila je nacionalnu penziju.
- Brunclik kaže da se oseća privilegovano što može da živi od svog talenta i posla koji voli.
Pevačica Zorica Brunclik pričala je ranije o svojim primanjima, posebno kada je reč o penziji. Ona je objasnila da je vrlo privilegovana jer ima dar od Boga.
Istaknuta pevačica Zorica Brunclik prisutna je na muzičkoj sceni više od 50 godina. Zahvaljujući svojim vokalnim sposobnostima i dugogodišnjim dostignućima, ona se našla na listi estradnih umetnika koji su dobili nacionalnu penziju.
Ova penzija se dodeljuje u visini jedne prosečne zarade, bez uračunatih poreza i doprinosa, što znači da umetnica svakog meseca na svoj račun u proseku prima sumu od 73.114 dinara.
– Penzionisana sam kao istaknuti umetnik. Vrlo sam privilegovana. Bog me počastio da budem talentovana, da se bavim poslom koji volim, da mogu od njega lepo da živim i da oko mene svi dobro žive. To je zaista privilegija. Mi smo jedina profesija, pored profesije sveštenika, koja može da se bavi svojim poslom nakon penzionisanja, dok te služi grlo i noge – istakla je ona ranije za “Novu”.
Pevačica Zorica Brunclik nakon teške operacije i duže pauze, vratila se u žiri muzičkog takmičenja “Pinkove zvezde”. Ona je u par navrata govorila o teškom periodu koji je iza nje, a sada je otkrila nove detalje bolesti.
– Ja imam osteroporozu i dva puta godišnje radim analize, tada kada treba , ja radim sve analize i to se desilo u avgustu prošle godine kada sam otišla kod mog reumatoluga, i on je tada pogledao moje nalaze i rekao da mu se ne sviđaju. Ja sam osetila tada da gubim snagu, da mi se spava, gvožđe mi je bilo jedan, a D dimer jako visok. On je mene tada zamolio da odem na razna snimanja, da uradim sve analize, i tada sam saznala da mi je CRP 300, tačnije da je sepsa na pomolu. Ja sam tada ostala u bolnici da me ispitaju, ali nisam doživljavala ozbiljno, ja sam planirala moje koncerte, nastupe, e tada je moj brat, Milovan Bojić, rekao da ne smem da nastupam niti bilo šta, jer mi život visi o koncu. Iz dve faze sam bila u bolnici, i hvala Bogu eto me ovde danas, nije bilo moje vreme, Bog je rekao da nije moje vreme – rekla je Zorica i otkrila da li je imala strah:
– Nema veće budale od mene, ali nisam se dala, ali moj Kemiš, moja deca, su bila izbezumljena, ali ja sam to tek sada osetila. Moram da kažem da su sva moja deca uzeli svoje odmore da bi bili sa mnom, i najstarija ćerka, i srednja, i sin, i najmlađa i moj Miroljub, svi su bili uz mene. Bilo mi je dirljivo, moram da kažem ja sam uvek bila mama, a sada su oni meni bili mama koliko su brinuli o meni- rekla je Zorica sa suzama u očima pa je dodala:
– Nema ko od kolega, prijatelja nije pisao, i hvala im na tome, bilo je to da sam pobegla grobaru sa lopate, i hvala Bogu na tome. Moj Miroljub je svaki dan bio sa mnom i u bolnici, on je plakao sa mnom, bio uz mene, muške suze su najteže, ali zajedno smo pobedili – rekla je Zorica za “Premijeru vikend specijal”.




Dodaj komentar