radiobalkanfox
Malo je glumaca čije su stvarne životne priče jednako fascinantne kao likovi koje su tumačili na velikom platnu. Sir Christopher Frank Carandini Lee, rođen 27. svibnja 1922. u Londonu, a preminuo 7. lipnja 2015., pripada upravo toj rijetkoj skupini. Tijekom više od šest desetljeća duge karijere postao je jedno od najprepoznatljivijih lica svjetske kinematografije, ostavljajući iza sebe nasljeđe koje nadilazi žanrove, generacije i filmske trendove.
Njegova duboka boja glasa, gotovo dva metra visoka figura i prirodna karizma pretvorili su ga u idealnog tumača negativaca, aristokrata, vojskovođa i mističnih likova. No iza filmske legende skrivao se život ispunjen neobičnim iskustvima, ratnim tajnama i aristokratskim korijenima.
Plemićko podrijetlo i neobično djetinjstvo
Christopher Lee odrastao je u obitelji bogate povijesti. Njegov otac Geoffrey Trollope Lee bio je potpukovnik britanske vojske, dok je majka Estelle Marie Carandini di Sarzano potjecala iz ugledne talijanske plemićke obitelji Carandini, čiji su preci još od vremena cara Fridrika Barbarosse imali pravo nositi grb Svetog Rimskog Carstva.
Djetinjstvo je proveo u londonskoj četvrti Belgravia, a nakon razvoda roditelja dio mladosti proveo je u Švicarskoj. Upravo je tamo prvi put zakoračio na pozornicu, nastupivši u školskoj predstavi kao Rumpelstiltskin. Kasnije se školovao u uglednim ustanovama, među kojima se isticao Wellington College, gdje je stekao klasično obrazovanje.
Među neobičnim uspomenama iz mladosti posebno se izdvaja činjenica da je svjedočio posljednjem javnom smaknuću giljotinom u Francuskoj, kada je pogubljen zloglasni ubojica Eugene Weidmann. Njegov očuh bio je ujak Iana Fleminga, autora Jamesa Bonda, zbog čega su se godinama pojavljivale teorije da je upravo Lee djelomično poslužio kao inspiracija za slavnog britanskog tajnog agenta.
Ratne godine i tajne operacije
Kada je izbio Drugi svjetski rat, Lee se prijavio u redove Kraljevskog ratnog zrakoplovstva (RAF). Iako mnogi detalji njegove službe nikada nisu u potpunosti otkriveni, poznato je da je djelovao kao obavještajni časnik te bio povezan s Izvršnim uredom za specijalne operacije (SOE).
Nakon završetka rata sudjelovao je u pronalaženju i ispitivanju nacističkih ratnih zločinaca. Njegovo izvrsno poznavanje stranih jezika – među kojima su bili francuski, talijanski i njemački – pokazalo se iznimno vrijednim tijekom obavještajnog rada.
Po završetku vojne službe 1946. godine odlučio je postati glumac. Međutim, početak karijere nije bio jednostavan. Njegova visina od 196 centimetara i neuobičajen izgled često su predstavljali prepreku pri dobivanju uloga.
Prvi nastup na filmu ostvario je 1948. godine u filmu “Hamlet” Laurencea Oliviera, gdje je imao malu, nepotpisanu ulogu kopljonoše. Na tom je snimanju upoznao Petera Cushinga, čovjeka koji će kasnije postati njegov bliski prijatelj i jedan od najvažnijih suradnika.
Dracula koji je postao legenda
Pravi proboj dogodio se 1957. godine u filmu “Prokletstvo Frankensteina” studija Hammer Films, gdje je utjelovio Frankensteinovo čudovište. Taj je film označio početak suradnje koja će promijeniti povijest horora.
Samo godinu dana kasnije Lee je preuzeo ulogu koja će ga zauvijek obilježiti – grofa Drakulu u filmu “Drakula” (1958.), poznatom i pod naslovom “Horror of Dracula”. Njegova interpretacija slavnog vampira bila je potpuno drugačija od dotadašnjih prikaza. Umjesto ekscentričnog starca, publika je dobila elegantnog, prijetećeg i magnetski privlačnog aristokrata.
Ukupno je deset puta glumio Drakulu, od čega sedam puta za Hammer Films. Iako je kasnije otvoreno govorio o nezadovoljstvu kvalitetom nekih nastavaka i činjenicom da ga je industrija počela tipizirati, upravo je njegova verzija Drakule postala jedna od najutjecajnijih u povijesti filma.
Kralj filmskih negativaca
Leejeva galerija nezaboravnih likova daleko je nadilazila Drakulu. Publika ga pamti kao Francisca Scaramangu u bondovskom filmu “Čovjek sa zlatnim pištoljem” iz 1974., tajanstvenog Fu Manchua u seriji filmova, Rasputina u filmu “Rasputin, ludi monah” te mumiju Kharisa u “Mumiji” iz 1959. godine.
Njegova sposobnost da svakom negativcu podari inteligenciju, dostojanstvo i prijetnju učinila ga je jednim od najcjenjenijih karakternih glumaca svojega vremena.
Kako bi se odmaknuo od etikete horor-zvijezde, sredinom sedamdesetih godina preselio se u Hollywood i počeo prihvaćati raznovrsnije projekte. Tako se pojavio u filmovima poput “Aerodrom ’77” i Spielbergovoj ratnoj komediji “1941”.
Posebno mjesto među njegovim ostvarenjima zauzima kultni film “Čovjek od pruća” (“The Wicker Man”, 1973.), u kojem je tumačio karizmatičnog Lorda Summerislea. Još važnijom smatrao je svoju ulogu Muhammada Alija Jinnaha u filmu “Jinnah” iz 1998., koju je često nazivao najboljom izvedbom svoje karijere.
Povratak na vrh kroz velike franšize
Početkom 21. stoljeća Christopher Lee doživio je novu globalnu popularnost zahvaljujući najvećim filmskim franšizama modernog doba.
U trilogiji “Gospodar prstenova” Petera Jacksona utjelovio je Sarumana, moćnog čarobnjaka čiji je pad među najupečatljivijim trenucima serijala. Ulogu je ponovio i u trilogiji “Hobit”.
Istodobno ga je George Lucas angažirao za lik grofa Dookua u filmovima “Ratovi zvijezda: Klonovi napadaju” i “Ratovi zvijezda: Osveta Sitha”, čime je postao dio još jedne od najuspješnijih franšiza u povijesti kinematografije.
Tijekom tog razdoblja ostvario je i niz uspješnih suradnji s redateljem Timom Burtonom. Pojavio se u pet njegovih filmova, uključujući “Charlie i tvornica čokolade”, gdje je glumio dr. Wonku, te “Alisu u zemlji čudesa”, u kojoj je posudio glas čudovištu Jabberwocku.
Tolkien, Hrvatska i Tito
Leejeva povezanost s djelom J.R.R. Tolkiena bila je mnogo dublja od same filmske uloge. Knjige o Međuzemlju čitao je svake godine, a bio je i jedini član glumačke ekipe filmskog “Gospodara prstenova” koji je osobno upoznao samog Tolkiena. Susret se dogodio u legendarnom oxfordskom pubu Eagle and Child.
Posebno zanimljiva bila je i njegova povezanost s Hrvatskom. Godine 2008. na Pulskom filmskom festivalu primio je nagradu za životno djelo. Tom je prilikom govorio o vlastitim iskustvima iz Drugog svjetskog rata te se prisjetio njemačke operacije na Drvar, tijekom koje se, prema njegovim riječima, našao u blizini Josipa Broza Tita. Tita je opisao kao osobu snažne karizme i političke snage koja je uspjela okupiti narode Jugoslavije u borbi protiv nacističke Njemačke.
Metalac u devedesetima
Malo tko bi očekivao da će jedan od najvećih filmskih aristokrata postati i zvijezda heavy metala. Ipak, Christopher Lee upravo je to učinio.
Njegov moćni operni bas čuo se na brojnim glazbenim projektima, a posebno na simfonijskim metal albumima “Charlemagne: By the Sword and the Cross” (2010.) i “Charlemagne: The Omens of Death” (2013.). Na njima je tumačio Karla Velikog, povijesnu osobu s kojom ga je povezivalo i vlastito obiteljsko podrijetlo.
Suradnje s bendovima poput Rhapsody of Fire i Manowara dodatno su učvrstile njegov status među ljubiteljima metala. Godine 2013., sa singlom “Jingle Hell”, postao je najstarija osoba koja se ikada našla na Billboardovoj ljestvici. Posljednji glazbeni trag ostavio je na albumu supergrupe Hollywood Vampires.
Ostavština veća od filmova
Britanska kruna odala mu je priznanje 2009. godine kada je proglašen vitezom za doprinos dramskoj umjetnosti i humanitarnom radu.
Iza sebe je ostavio više od 250 filmskih i televizijskih uloga, ali brojke ne mogu do kraja opisati njegov utjecaj. Christopher Lee bio je mnogo više od glumca. Bio je ratni veteran, obavještajac, glazbenik, aristokrat i pripovjedač čiji je život često djelovao nevjerojatnije od filmova u kojima je nastupao.
Dodaj komentar