radiobalkanfox
Princ Philip, vojvoda od Edinburgha, bio je najdugovječniji kraljevski suprug u britanskoj povijesti, čovjek čiji je život bio definiran dužnošću, žrtvom i nepokolebljivom podrškom supruzi, kraljici Elizabeti II. Iako je uvijek hodao dva koraka iza nje, njegova uloga bila je sve samo ne sporedna. Bio je modernizator, vojnik, sportaš i, kako ga je sama kraljica opisala, njezina “konstantna snaga i oslonac”. Njegov put, od prognanog grčkog princa do stupa britanske monarhije, priča je o iznimnoj prilagodbi i doživotnoj odanosti.
Rođen je 10. lipnja 1921. na Krfu kao princ Grčke i Danske, no kraljevski početak bio je kratkog vijeka. Kada je imao samo 18 mjeseci, njegova je obitelj protjerana iz Grčke nakon vojnog udara. Mladi Philip iz zemlje je prokrijumčaren u kutiji za voće na britanskom ratnom brodu. Njegovo turbulentno djetinjstvo bilo je obilježeno neprestanim selidbama i obiteljskim raspadom. Živio je u Parizu u posuđenoj kući, no to nikada nije postao dom. U samo nekoliko godina, dok je bio u internatu u Britaniji, njegova majka, princeza Alisa, doživjela je težak živčani slom i smještena je u azil. Otac, princ Andrija, otišao je živjeti s ljubavnicom u Monte Carlo, a sve četiri sestre udale su se za njemačke prinčeve i preselile u Njemačku. Od grčkog princa postao je lutajući dječak bez doma, novca i roditeljske skrbi. Ta su ga rana iskustva učinila čvrstim, neovisnim i snalažljivim, osobinama koje će ga definirati cijeli život.
Sudbonosni susret i ljubav unatoč preprekama
Sudbina je isplela svoje niti 1939. godine na Kraljevskom pomorskom koledžu u Dartmouthu. Philip, tada 18-godišnji naočiti kadet, dobio je zadatak da zabavlja kćeri kralja Georgea VI. tijekom njihova posjeta. Trinaestogodišnja princeza Elizabeta, kako su kasnije pisali biografi, odmah se zaljubila. Počeli su se dopisivati dok je Philip služio s odlikovanjem u Kraljevskoj mornarici tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon rata, Philip je zaprosio Elizabetu, no put do oltara nije bio lak. Na dvoru je bilo mnogo otpora.
Bio je stranac bez financijske sigurnosti, a njegove obiteljske veze s Njemačkom, gdje su mu sestre bile udane za plemiće s nacističkim vezama, smatrane su velikim problemom u poslijeratnoj Britaniji. Neki od najviših savjetnika kralja smatrali su da “nije dovoljno dobar za nju”. Čak je i kraljica majka, Elizabetina majka, imala rezerve, navodno ga u šali nazivajući “Hunom”. No, Elizabetina odlučnost je prevagnula.
Žrtva za krunu i “prokleta ameba”
Prije vjenčanja 1947. godine, Philip se odrekao svojih grčkih i danskih titula, postao britanski državljanin i preuzeo prezime Mountbatten. Dobio je titulu vojvode od Edinburgha. Prve godine braka, stacionirani na Malti gdje je Philip nastavio svoju iznimno obećavajuću pomorsku karijeru, bile su idilične. On je imao zapovjedništvo nad brodom, nešto što je silno cijenio, a par je uživao u relativnoj normalnosti.
Duke of Edinburgh hosts London Youth charity’s 130th anniversary |
Sve se promijenilo 6. veljače 1952. godine. Vijest o smrti kralja Georgea VI. zatekla ih je u Keniji. Philip je prvi saznao i upravo je on morao priopćiti svojoj supruzi da je postala kraljica. Njegov pomoćnik Mike Parker kasnije je opisao da je Philip izgledao “kao da je tona cigli pala na njega”. Njegov svijet se nepovratno promijenio. Pomorska karijera, njegova velika strast, bila je gotova. Postao je suprug suverena, uloga bez definiranog priručnika. Frustracija je bila neizbježna, a najviše ga je pogodila odluka da njegova djeca neće nositi njegovo prezime, Mountbatten, već Windsor. U privatnosti se žalio.
​- Ja sam jedini muškarac u zemlji kojem nije dopušteno dati ime vlastitoj djeci. Nisam ništa drugo nego prokleta ameba – rekao je.
Stijena i oslonac kraljice
Unatoč osobnim žrtvama i frustracijama, Philip je svoju novu ulogu prihvatio s dubokom odanošću. Postao je ključni modernizator monarhije, nastojeći je približiti običnim ljudima. Osnovao je Nagradu vojvode od Edinburgha, program za mlade koji djeluje i danas, te je bio pokrovitelj više od 780 organizacija, s posebnim fokusom na okoliš, industriju i sport. Bio je poznat po svom oštrom, britkom, ponekad kontroverznom humoru i nestrpljivosti prema ceremonijama, ali iza te grube vanjštine krio se čovjek koji je bio najveća potpora kraljici.
On je bio jedina osoba, kako tvrde upućeni, koja ju je tretirala kao ljudsko biće, a ne kao instituciju. Tijekom 73 godine braka, bio je njezin savjetnik i pouzdanik. Njegova predanost dužnosti bila je apsolutna; od 1952. do umirovljenja 2017. godine odradio je više od 22.000 samostalnih angažmana. Njegova smrt u travnju 2021. ostavila je, kako je kraljica sama priznala, “ogromnu prazninu” u njezinu životu i u srcu nacije kojoj je služio gotovo cijelo stoljeće.
Dodaj komentar