Dok se susedna ostrva bore sa protestima protiv masovnog turizma, El Ijero (El Hierro), najdivljije i najzapadnije Kanarsko ostrvo, tiho gradi svoju budućnost. Ovo je priča o mestu koje je odlučilo da krene drugačijim putem.
Jednom dnevno, dok sunce zalazi iza obala Tenerifa, trajekt sa svega nekolicinom turista kreće na dvoipočasovnu plovidbu nemirnim Atlantikom. Odredište je El Ijero, ostrvo koje se nekada smatralo rubom poznatog sveta. Dok su giganti poput Tenerifa preplavljeni posetiocima, El Ijero ostaje gotovo netaknut. U oštroj suprotnosti, dok je Tenerife 2024. godine privukao šest miliona turista, El Ijero je posetilo svega 4.100 ljudi.
Razlog je jednostavan: nema turističkih rizorta niti direktnih letova izvan arhipelaga. Do ostrva se, osim trajektom, može stići lokalnim letom, a posetioce dočekuju mir i tišina umesto gužve karakteristične za destinacije masovnog turizma, prenosi CNN.
Pogledajte u galeriji fotografije ostrva El Ijero:
Upravo u toj izolovanosti leži tajna privlačnost ostrva. Na „ostrvu hiljadu vulkana“, kako ga nazivaju, osećaj sirovog otkrića čeka iza svake krivine. Na površini od svega 270 kvadratnih kilometara živi oko 12.000 stanovnika, uz stotine vulkanskih kratera.
Pejzaž se dramatično menja: na vrhovima visokim oko 1.500 metara lebde mistične zimzelene šume, dok se ispod njih tirkizno more razbija o strme crne litice. U jednom danu moguće je doživeti niz mikroklima – od borovih šuma i drevnih vinograda do polja vulkanskog pepela na kojima hiljadugodišnja stabla odolevaju vetru. Zapadna obala nudi spektakularne prirodne bazene nastale u vulkanskim kraterima, gde se talasi razbijaju tik ispod kupača.
Klikom na link saznajte kojem jadranskom ostrvu je prilaz strogo zabranjen.
Krunski dragulj ostrva skriven je u brdima iznad glavnog grada Valverdea. Pet vetroturbina i sistem hidroelektrane predstavljaju srce plana da El Ijero postane prvo potpuno energetski nezavisno ostrvo na svetu.
Gorona del Viento koristi energiju vetra za proizvodnju električne energije, a višak energije skladišti pumpanjem vode u rezervoar na vrhu vulkana. Kada nema vetra, voda pokreće turbine i obezbeđuje stabilno snabdevanje električnom energijom.
Sistem je toliko uspešan da je 2019. godine postavio svetski rekord, snabdevajući ostrvo energijom više od 24 uzastopna dana isključivo iz obnovljivih izvora. Održivost se ogleda i u mreži besplatnih punionica za električna vozila, kao i subvencijama za solarne panele.
ostrvo El Ijero Foto: DESIREE MARTIN / AFP / Profimedia
Posvećenost samodovoljnosti duboko je ukorenjena u istoriji. Izolovanost je pomogla očuvanju jedinstvene vinarske tradicije; El Ijero je bio pošteđen filoksere koja je krajem 19. veka opustošila evropske vinograde, čime su sačuvane autohtone sorte grožđa.
Ta borba za opstanak vidljiva je i u sećanjima na sušu iz 1948. godine, kada su brodovi sa pijaćom vodom prestali da dolaze na ostrvo.
Ostrvo je takođe jedno od poslednjih mesta na svetu gde se još uvek koristi autohtoni jezik zviždanja, Silbo Erenjo (Silbo Herreño). Nekada ključan za komunikaciju među pastirima, ovaj jezik je sačuvan od zaborava uvođenjem besplatnih kurseva u škole, kako bi ga usvojile nove generacije.
U nastojanju da pažljivo razvija turizam bez ugrožavanja ekoloških standarda, ostrvsko veće pokreće niz ekoturističkih programa. U selu La Restinga gradi se muzej posvećen održivom ribarstvu, a posetiocima će biti ponuđena mogućnost da se pridruže ribarima u svakodnevnom ulovu, kao i da učestvuju u radionicama proizvodnje vina i sira.
Postepeno otvaranje ostrva moglo bi predstavljati izazov, ali duh zajedništva ostaje snažan.
„Srećni smo što će nas posećivati više ljudi, ali najvažnije je da sačuvamo svoj jednostavan način života“, objašnjava jedna meštanka.
„Ritam života ovde pruža vreme i prostor da istražite sebe. U ovim užurbanim vremenima, to je neverovatno retko.“
(Kurir.rs/ Večernji list)




Dodaj komentar