Roditelji Koste Kecmanovića osuđeni: Sud otkrio poruku koju je majka poslala neposredno prije masakra

Oglasi – Advertisemenet

Viši sud u Beogradu donio je novu presudu u ponovljenom postupku protiv Vladimira i Miljane Kecmanović, roditelja maloljetnika koji je počinio masovno ubistvo u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“, jednom od najtragičnijih događaja u novijoj historiji Srbije. Sud je oboje proglasio krivim, izrekavši Vladimiru Kecmanoviću kaznu zatvora od 14 godina, dok je Miljana Kecmanović osuđena na dvije godine zatvora.

Oglasi – Advertisement

Prilikom obrazlaganja presude predsjednik sudskog vijeća Dragan Martinović detaljno je rekonstruisao događaje koji su prethodili napadu, kao i samu tragediju koja je, prema sudski utvrđenim činjenicama, trajala svega dvije minute i jednu sekundu. Uprkos kratkom vremenskom periodu, posljedice tog događaja ostavile su duboke tragove na porodice žrtava, obrazovni sistem i cijelo društvo.

Sud je naveo da se maloljetni Kosta Kecmanović dan prije zločina vratio u porodični stan u kojem se u tom trenutku nalazio sam. Nakon ulaska u stan otišao je do ormara u kojem je bilo pohranjeno vatreno oružje. Kada je primijetio nadzornu kameru, pokušao je prikriti svoje aktivnosti tako što je preko nje prebacio odjevni predmet kako bi onemogućio snimanje.

U obrazloženju presude navedeno je da je njegov otac u tom periodu koristio aplikaciju za nadzor kamere postavljene u stanu. Sud je utvrdio da je maloljetnik iz ormara uzeo dva pištolja i ukupno 92 metka te da je planirao iskoristiti svu dostupnu municiju. Oružje je potom sakrio u fioku radnog stola gdje je ostalo do jutra kada je krenuo u realizaciju plana.

Tokom istrage prikupljeni su brojni dokazi koji su ukazivali na prethodne pripreme. Među njima su bile internet pretrage vezane za oružje, sigurnosne procedure, zakonske posljedice, kao i teme koje se odnose na antisocijalno ponašanje. Sud je također naveo da je tokom noći izrađivao improvizovane zapaljive naprave koje je sakrio u prostoru koji je koristio za rad i boravak.

Posebnu pažnju sud je posvetio pitanju planiranja napada. Utvrđeno je da je maloljetnik ranije sačinio spisak učenika, nacrtao skice škole i prikupljao informacije koje su ukazivale na detaljno osmišljavanje cijelog događaja. Prema riječima sudskog vijeća, prikupljeni dokazi pokazali su da nije riječ o impulsivnom činu, već o unaprijed pripremljenom planu.

Na jutro napada, iako je prvobitno bilo planirano da zajedno napuste stan, majka je sa kćerkom otišla od kuće, dok je maloljetnik ostao sam. Neposredno prije nego što je krenuo prema školi razmijenio je poruku sa majkom, što je također bilo predmet analize tokom sudskog postupka.

Tokom završnih riječi u sudnici pročitani su i dijelovi komunikacije između majke i sina koji ranije nisu bili poznati javnosti. Posebnu pažnju izazvale su poruke koje su razmjenjivali prije tragedije. Prema navodima iznesenim na suđenju, dječak je u jednom trenutku majci napisao: „Mrzim te“. Miljana Kecmanović mu je odgovorila: „U školi sam, nemoj da me se sramiš, ja sam ti majka, treba da se ponosiš.“ Kasnije mu je poslala još jednu poruku koja je također pročitana u sudnici, a koja je izazvala brojne reakcije prisutnih: „Je*i se, sine.“ Ove poruke bile su dio dokaznog materijala koji je sud razmatrao tokom postupka i dodatno su osvijetlile odnose unutar porodice prije događaja koji je potresao cijeli region.

Nakon toga uzeo je oružje i municiju, spakovao ih u ranac i krenuo prema Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“. Po dolasku u školu najprije je razgovarao sa školskim čuvarom Draganom Vlahovićem, a zatim izvadio oružje i započeo napad.

Prema navodima suda, prvi pucnji odjeknuli su u holu škole, gdje je ubijeno više osoba. Napad je potom nastavljen u učionici historije u kojoj su se nalazili učenici i nastavnica. Sudsko vijeće navelo je da je u toj učionici ispaljeno najmanje 45 metaka, od kojih su 34 pogodila žrtve.

Nakon što je ispalio veliki broj hitaca, napadač je napustio učionicu i izašao iz školskog objekta. Dio oružja odbacio je ispred škole, nakon čega je sam pozvao policiju i prijavio šta je učinio. Policijske snage ubrzo su stigle na mjesto događaja i privele ga.

Sud je tokom obrazlaganja presude naveo da je ukupno ispaljeno 66 metaka te da je cijeli zločin trajao svega 121 sekundu. Upravo ta činjenica dodatno pokazuje razmjere tragedije koja je u izuzetno kratkom vremenskom periodu odnijela veliki broj života i zauvijek promijenila živote porodica žrtava.

Presuda roditeljima izazvala je veliko interesovanje javnosti jer predstavlja jedan od rijetkih slučajeva u regionu u kojem se kroz sudski postupak razmatrala i odgovornost roditelja za okolnosti koje su prethodile ovako teškom zločinu. Odluka suda vjerovatno neće zatvoriti sva pitanja koja su se otvorila nakon tragedije, ali predstavlja važan korak u nastojanju da se utvrdi odgovornost i rasvijetle sve okolnosti koje su dovele do jednog od najtežih školskih masakara na prostoru Balkana u posljednjim decenijama.

Zaključno, presuda Vladimiru i Miljani Kecmanović predstavlja novu fazu u dugom i emotivno teškom procesu suočavanja sa posljedicama tragedije u školi „Vladislav Ribnikar“. Iako nijedna sudska odluka ne može promijeniti ono što se dogodilo niti vratiti izgubljene živote, sud je ovom presudom pokušao dati pravni odgovor na pitanja odgovornosti koja su od samog početka bila u središtu pažnje javnosti.