Zorana se priseća detinjstva obeleženog razvodom roditelja, nedostatkom pažnje i velikim kompleksima.
Najdramatičniji deo njene ispovesti tiče se silovanja od strane najboljih drugova iz srednje škole, što je za nju bio prelomni trenutak posle kojeg je odlučila da napusti Srbiju.
Poznata spisateljica Zorana Šulc u emisiji “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović” koja se emituje večeras, u ponedeljak u 22.15 sati samo na Blic televiziji potpuno je ogolila dušu o traumama iz detinjstva i događaju zbog kojeg je pobegla iz Srbije.
U otvorenoj ispovesti u emisiji “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović”, poznata spisateljica Zorana Šulc potpuno je ogolila dušu o traumama koje su joj obeležile detinjstvo, a koje su počele još nakon razvoda njenih roditelja kao i o jednoj iz mladost.
“Takvu mi je šamarčinu opalila”
Otac Zorane Šulc je bio poznati neuropsihijatar, a majka je radila u prosveti, međutim, zbog njihovih obaveza Zorana je odrasla bez dovoljno pažnje, a vikendi sa ocem doneli su joj prve velike rane i laži zbog kojih je dobila šamar od majke.
– Kada su se moji roditelji rastali i moj otac bio sa tom novom partnerkom, vikendom je trebao da me viđa. To je bilo dogovoreno, na nekoliko sati, međutim ja sam to vreme provodila sa njegovom partnerkom i ona je dovodila svoje dete, tako da sam se ja u stvari sa tom devojčicom igrala i to je bilo vreme provedeno kao sa mojim ocem. I kada bi se vratila kući i mama pitala kako je bilo, šta je bilo, ja sam često lagala jer me je bilo sramota da kažem da se ja sad igram sa tom devojčicom, a da to vreme moj otac ne provodi sa mnom. I sećam se da sam jednom, kada je mama saznala da sam ja u stvari u parku sa tom devojčicom, takvu mi je šamarčinu opalila, to neću u životu zaboraviti. I tada kada je moj otac to meni uradio kada nije imao vremena za mene, ja sam onda rešila sad ću da se svetim muškarcima ceo život – priča otvoreno Zorana pred kamerama Blic televizije i nastavlja:
– Kada je on mogao da povredi moju majku i ona ga je našla u krevetu sa drugom… Žena je patila ceo život, naravno, a opet sam se pitala ko zna šta je moj otac nosio u sebi kad se tako ponašao. Da li je ta ljubav toliko slepa da može… U stvari znate šta, meni je ljubav kao religija ili ste ludi, verujete u nju potpuno ili ste ateista, ne interesuje vas ništa. To sam shvatila u kasnijim godinama, ali tada kao dete nisam to mogla da shvatim. I onda se javio neki revolt u meni. Rešila sam da ću jednostavno da se svetim.
Foto: Blic TV / Ringier
“Bila sam dete sa greškom”
Zbog svega što joj je nedostajalo u primarnoj porodici, Zorana je maštala o harmoniji i lagala vršnjake kako bi ulepšala svoju realnost.
– Ja sam zamišljala da bi to tako trebalo da bude jer sam videla kada drugi roditelji dolaze po svoju decu. Moja mama je tada još i studirala, i radila i studirala, tata je radio kao lekar i ja sam kod jedne komšinice koja je imala četvoro dece uvek išla da ručam – priča Zorana.
Na pitanje profesorke Slavice Đukić Dejanović da li je tačno da je nosila ključ oko vrata, Zorana odgovara:
– Jeste tačno. Ja sam u stvari bila dete sa greškom. Eto šta da kažem. Pa greška da eto nisam imala sve što je trebalo i da sam uvek volela da poklanjam drugima jer sam mislila da ću poklanjanjem da pridobijem nečiju ljubav. I onda sam išla kod naše komšinice, mama je plaćala da kod nje ručam da bi jela nešto toplo preko dana. Videla sam kod njih tu ljubav. Oni su živeli zajedno, tetka Vera, četiri ćerke, njen suprug, njena mama i njena sestra, al’ to je bila jedna harmonija i ja sam to u suštini priželjkivala. Toliko sam priželjkivala da sam neki put kod kuće plakala u krevetu. Baš sam onako plakala, pa ne mogu da kažem da mi je bilo teško, jednostavno nešto sam priželjkivala i nisam želela da čitam bajke jer sam shvatila da u stvari realnost uopšte nije takva, da je to sve neka laž.
Foto: Blic TV / Ringier
Zbog nemaštine i činjenice da otac nije plaćao obaveze, spisateljica priznaje da je vukla jezive komplekse kroz odrastanje:
– Pa ja moram da kažem da sam imala jezive komplekse kad sam bila dete. Prvo zato što sam nosila stalno neku iznošenu garderobu. Stalno sam od nekoga… Tata nije plaćao, a mama nije mogla to da finansira. Tako da sam ja uvek od nekoga nešto dobijala i tu sam imala takve komplekse da sam kasnije u životu prosto bila bolesna kad je kupovina u pitanju. Stalno sam kupovala nešto i dan-danas to radim, moram da priznam. Bilo me je čak neki put i sramota.
Razgovora sa ocem i susreta ispunjenih toplinom i razumevanjem Zorana kaže da nikada nije bilo.
Foto: Blic TV / Ringier
Ona se prisetila i situacija iz braka svog oca i odnosa sa maćehom, gde je ponovo morala da laže majku kako ne bi izazivala svađe oko alimentacije.
– Sećam se mama i ja smo živeli u jednoj sobi u trosobnom stanu. Delili smo kupatilo sa tom porodicom i kada se tata oženio tom novom partnerkom imao je veliki stan, ogroman stan sa kupatilom i bojlerom. I onda sam ja išla subotom tamo da se kupam jer u ovom stanu gde smo mama i ja živele bila su ona stara kupatila kada na nogice i ona kao kaljeva peć gde se grejalo subotom, palila se vatra i onda sam ja, sećam se, odem subotom, tata ima na primer dežurstvo i maćeha kaže: “Ne možeš da se kupaš ti trošiš našu struju, to je jako skupo” i ja se vratim kući i mama mi pregleda uši i opet kaže: “Lagala si me, nisi se ni kupala”, a ja sam lagala jer nisam htela da izazivam stalno jaz jer su se mama i tata stalno svađali oko alimentacije i onda nisam htela da dodajem još ulje na vatru. To je sve bilo nesvesno kod mene ali eto tako je bilo – prisetila se Zorana.
Silovanje od strane najboljih drugova
Najveći i najteži životni udarac Zorana Šulc doživela je u srednjoj školi, kada su nakon jedne žurke drugovi pokazali, kako je istakla profesorka “maksimalnu ne nekorektnost, nego…”, a Zorana je prekinula rečima:
– Kada su me silovali, da izgovorimo to onako kako jeste.
Foto: Blic TV / Ringier
Zoranu su te večeri drugari posle žurke pratili kući, bila je maksimalno relaksirana, nije bila spremna na neprijatnost, pogotovo ne od najboljeg druga.
– Pa desilo se da smo mi kao hajde da svratimo još kod ovoga prvo njega da odbacimo, da ispratimo u kući, ušli smo da ga ispratimo i onda se to desilo. On je krenuo na mene, navalio i onda je krenuo i drugi. Mislim… Znate šta, dok sam pisala roman “Ukus greha” ja sam izbacila to iz sebe. Izbacila u smislu da sam sama sebi napravila terapiju, da samu sebe nekako ne mogu da kažem izlečila, to ne može nikad da vas izleči, ali ja tada nisam imala podršku sa tatine strane što me je jako bolelo. Mama je bila sama žena. Ništa nikome ne zameram, jednostavno oni su takvi kakvi su bili, ali to je ostavilo takav trag meni da ja posle toga nisam mogla ni jednog muškarca da volim, da pokažem ljubav, nego samo gledala da ih kažnjavam. I to je ono što je u mom životu jezivo – kaže otvoreno Zorana.
Nakon ovog stravičnog događaja, Zorana donosi odluku da potpuno napusti rodni Beograd i Srbiju, da pobegne od svega, ali i da olakša poziciju svojoj majci:
– Otišla sam jer sam jednostavno ja u stvari želela da pomegnem od svega i zato što sam smatrala da sam ja teret mojoj majci, da sam joj veliki teret.
Emisiju “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović” i celu ispovest Zorane Šulc gledajte večeras, u ponedeljak u 22.15 sati samo na Blic televiziji.




Dodaj komentar