radiobalkanfox
Michael Messer već desetljećima slovi za jednog od najcjenjenijih europskih slide gitarista, dok je Chaz Jankel ostavio neizbrisiv trag na britanskoj glazbenoj sceni kao glazbenik, skladatelj i dugogodišnji član legendarnih The Blockheadsa. Ove godine zajedno stižu na Jerry Ricks Blues Festival u Lovranu sa svojim aktualnim projektom ‘Dance of Life’, u kojem spajaju blues, soul, funk i rock.
Uoči nastupa razgovarali smo s Michaelom Messerom o glazbi, neobičnim susretima s obožavateljima i onome što publiku očekuje na koncertu.
Jeste li se ikada našli u situaciji da ste morali improvizirati na pozornici kako biste ‘spasili’ koncert?
Volim improvizirati na pozornici, to je sastavni dio onoga što radim. Tijekom karijere koja traje gotovo 50 godina našao sam se u svim mogućim situacijama. Upravo zato improvizacija nikada nije problem, nego dio uzbuđenja koje donosi nastup uživo.
Koji vam je bio najneobičniji susret s obožavateljem?
Vjerojatno onaj s Johnnyjem Cashom. Godine 1993. napisao je tekst za knjižicu mog albuma “Rhythm Oil” i pritom otvoreno rekao da voli moju glazbu. Nedugo nakon njegove smrti njegov sin John Carter Cash poslao mi je kazetu tog albuma. Rekao mi je da ju je pronašao u kazetofonu na očevu radnom stolu te da ju je Johnny redovito slušao od trenutka kada je dobio album 1993. godine. Možda je to bila jedna od posljednjih ploča koje je slušao u životu. To nikada nećemo saznati, ali svakako je riječ o jednom od najposebnijih susreta s obožavateljem koje sam ikada doživio.
Što vam prvo padne na pamet kada pomislite na glazbu i kako danas gledate na svoju strast u usporedbi s počecima?
Radost, strast i ljubav prema ovoj nevjerojatnoj umjetnosti kojoj sam posvetio život, baš kao i mnogi drugi glazbenici. Mislim da je moja strast danas možda čak i veća nego kada sam bio mlad. Ipak, nikada neću zaboraviti trenutke iz djetinjstva kada sam prvi put čuo Elvisa Presleyja na obiteljskom gramofonu ili Beatlese i Rolling Stonese na radiju. Tu su bili i Muddy Waters, Ike & Tina Turner, JJ Cale, Robert Johnson, Led Zeppelin, Ian Dury & The Blockheads i Johnny Cash. Sve su to trenuci koji su me oblikovali kao glazbenika i čovjeka.
Što vam danas donosi više zadovoljstva – studio ili pozornica?
Oboje jednako. Volim stvarati glazbu u studiju, ali jednako tako volim dijeliti glazbu s publikom na koncertima. Glazba koju snimimo u studiju ostaje zauvijek zabilježena. S druge strane, glazba koju stvaramo na pozornici postoji samo u tom trenutku. Kada koncert završi, ona ostaje samo u našim sjećanjima, našim srcima… i danas, naravno, na nečijem mobitelu.
Što publika u Lovranu može očekivati od projekta ‘Dance of Life’?
Svaki koncert je drugačiji i upravo je to ljepota nastupa uživo. Glazba se stalno razvija i nikada nije potpuno ista. U Lovranu ćemo izvesti pjesme s albuma “Mostly We Drive”, ali i neke potpuno nove skladbe koje će se naći na našem sljedećem albumu, koji će vrlo vjerojatno nositi naziv “Dance of Life”. Zato ponesite plesne cipele i pridružite nam se u Lovranu 26. srpnja. Veselimo se susretu s publikom i jedinstvenoj večeri ispunjenoj glazbom koju Chaz i ja iskreno volimo stvarati i dijeliti s ljudima.
Dodaj komentar