Već godinu dana vodi najtežu životnu borbu – borbu protiv karcinoma dojke, kroz koju prolazi uz hemioterapije i lečenje, ali uprkos svemu nije izgubila osmeh, veru ni želju da nastavi da peva.
Kako danas, uprkos svemu, pronalazi razlog da se raduje svakom novom danu i šta joj je dalo snagu da nastavi dalje, za “Puls Srbije”, govorila je pevačica – Milica Dugalić.
– Nemam problem da govorim o onome što me je pogodilo, jer verujem da je važno da se o tome priča otvoreno. Ceo život sam borac i borila sam se protiv svega negativnog, ali to negativno je ostavilo trag i verujem da se sada ispoljilo u ovoj bolesti. Kada sam dobila dijagnozu, shvatila sam da ću se izboriti i pobediti tu opaku bolest koja je sve prisutnija, ne samo kod žena, već i kod muškaraca, pa čak i kod mladih – rekla je Dugalić.
pevačica – Milica Dugalić Foto: Kurir Televizija
“Nisam imala nikakve simptome niti tegobe”
Ona je istakla da u početku nije imala jasne simptome koji bi ukazivali na bolest, već da su prvi znaci bili neupadljivi i da su uprkos brojnim pregledima rezultati dugo ostajali nejasni.
– Ništa se nije dešavalo što bi me alarmiralo. Samo sam primetila da sam umornija nego inače, ali to sam pripisivala poslu i godinama. Na nagovor lekara i medijskih upozorenja odlučila sam da se pregledam. Tada sam primetila i promenu na dojci. Međutim, i pored pregleda, dugo nije bilo jasne slike šta se dešava – ni mamograf, ni ultrazvuk nisu odmah pokazali problem – nastavila je.
Pevačica je navela da je do konačne dijagnoze došlo tek nakon detaljnijih analiza i magnetne rezonance, te da je u trenutku saznanja odlučila da se suoči sa bolešću bez straha i kao sa još jednom životnom borbom.
– Osetila sam kvržicu sa donje strane leve dojke i onda sam otišla na mamografiju i ona ništa nije pokazala. Mamograf sam radila sedam puta, ali se nije videlo šta je u pitanju. I ultrazvuk sam radila nekoliko puta, ali promena je bila skrivena u aksilama i dojci. Tek nakon biohemijskih analiza i magnetne rezonance došlo se do tačne slike i dijagnoze. Magnetna rezonanca je pokazala svaku falinku u mom organizmu. Štaviše i da su mi sedmi i osmi pršljen pomereni. Ja sam imala pre 50 godina saobraćajnu nesreću i to se tada to nešto desilo. Lekar mi je pokazao promene i rekao da su to ćelije kancera. Iskreno, u tom trenutku se nisam potresla. Rekla sam sebi da ću se boriti i pobediti, kao što sam se borila kroz ceo život. Nisam to doživela kao kraj, već kao još jednu borbu koju moram da dobijem – kaže ona.
Foto: Kurir Televizija
– Najviše mi pomaže potpuno promenjen način života i ishrane. Izbacila sam gazirano, belu hranu i prerađevine. Ishrana mi se zasniva na prirodnim namirnicama, koristim kozji sir, mleko bez laktoze, pijem sveže ceđene sokove koje sama pripremam i trudim se da sve bude što zdravije i prirodnije – objasnila je Dugalić.
– Najbitnije je da onog momenta kada osetiš ne kvržicu, nego da ti energija pada, da ne možeš da ustaneš, da spavaš i da ti je loše, a ne znaš zbog čega, odmah otići i pregledati svoje telo, sve od “A” do “Š”. Jeste teško doći do pregleda jer je gužva i ima malo aparata, ali magnetna rezonanca je u mom slučaju pokazala sve promene. Hvala Bogu, te promene se smanjuju i nadam se, uz pomoć savremene medicine i promene načina života, potpunom oporavku. Jer ja ako ostanem u kući, ugušiću se u četiri zida. Ja sam žena koja voli da komunicira, da se druži, da peva i da razgali dušu i sebi i drugima. Spremam novi CD i nove fotografije i nove priče – nadovezala se pevačica.
Kako je pevačica istakla, snagu joj daju porodica i pozitivan stav, i s obzirom na to da se već godinu dana bori sa bolešću, promenila je način života i ishrane, i uprkos svemu veruje u oporavak i nastavak života.
– Osmeh je moje oružje. Moja najveća snaga su moji unuci i moja ćerka. Ja moram, ja hoću i ja želim da idem dalje i verujem u svu pozitivnu energiju ovog sveta. A ako se desi nešto, Bože moj, desilo se. Živela sam život – 70 godina je već cifra, ali volela bih još malo da vidim kako moji unuci rastu i u kom pravcu idu. Ništa me nije bolelo, ništa nisam osećala. Godinu dana se lečim, nisam imala temperaturu, niti povraćanje, niti glavobolje. Potpuno sam promenila način ishrane. Od svinjskog mesa koristim samo sapunjaru, slaninu i čvarke. Smatram da je to prirodno. Jedem mnogo voća i povrća, svaki dan pravim sveže sokove i ništa ne kupujem gotovo. Ne pijem kravlje mleko niti jedem sir, ali koristim kozji sir i kozje mleko. Borim se sa kancerom i za sada uspešno, i nadam se da ću ga pobediti svojom pozitivnom energijom i disciplinom. Ranije sam jela mnogo slatkiša, i po 300 grama čokolade dnevno, a sada čak i sanjam čokoladu i torte, ali to nadoknađujem voćnim šećerom. Dobila sam nekoliko kilograma, ali verujem da ću ozdraviti. Živa sam i ozdraviću.
Porodica kao najveća snaga
Ona je istakla da je kroz život nosila brojne teške izazove, ali da joj je porodica bila najveći oslonac, posebno govoreći o prevremeno rođenoj ćerki Maši i brizi o suprugu koji se bori sa zdravstvenim problemima.
– Moja energija je nepresušna, to sam pokazala godinama kroz rad i stvaranje, noseći svoju porodicu na leđima jer život nije bio lak. Ja sam žena koja ne pretvara negativno u pozitivno, nego eliminiše sve što je loše i traži način da ide dalje. Moja Maša je rođena prevremeno, sa svega kilogram i 150 grama, i borila se za život. Danas je završila Pravni fakultet, udata je i ima dvoje dece – Luku od osam i Anju od pet godina, koji su moje najveće ljubavi. Maša je deo mene i svaka prilika da budem sa njima mi je posebna radost. Uvek razmislim da li mogu da pomognem i preuzmem obaveze, i ako mogu – ja to uradim i podmetnem leđa. Velika sam podrška i svom suprugu, koji se zbog bolesti teško kreće – kaže Dugalić.
Teško je bilo krenuti od nule, kaže Milica.
– Mnogo puta noću, kada me niko ne čuje, suze mi same krenu. Desi se da bude tri ili četiri sata ujutru, a ja još uvek ne spavam, misli mi vrludaju i ne mogu da pronađem mir. Imam nemiran san i razmišljam kako da nađem izlaz iz svega, ali ga uvek nekako nađem. Ujutru, kada svi ustanu, kada dođu deca, unuci ili komšije, niko ne može ni da pretpostavi kakvu sam noć imala. I tada sebi kažem da moram da ustanem zdrava i stabilna, da nastavim da se borim sa životom, ma koliko on bio težak. Bilo je i finansijskih poteškoća, posebno nakon izbeglištva sa Kosova, kada sam ja radila, a suprug se brinuo o detetu. Kasnije su usledili i teški zdravstveni problemi, tri moždana udara, koji su nam potpuno promenili život.
Foto: Printscreen/Instagram
– Bilo je finansijskih poteškoća. Do 1999. živeli smo u Prištini, a kada smo izašli 22. juna, u Beograd smo stigli praktično sa jednom torbom dokumenata, dva ćebeta i dva jastuka. Ja sam tada mislila da ćemo možda završiti negde u šumi. Imali smo i jednu malu torbu Mašinih i mojih stvari, kao da smo krenuli na vikend. Stan od 86 kvadrata sam zaključala i rekla: “Zbogom, moja lepa kućo” i nikada se nisam vratila.
Život između posla, puta i porodice
Ona je za Kurir televiziju opisala period kada je zbog posla i porodičnih obaveza stalno putovala i organizovala život između više gradova, uz brojne odlaske i povratke koji su zahtevali velika odricanja.
– Radule je tada bio posvećen Maši i njenom školovanju, a ja sam radila. Putovala sam u Zvečan i radila od ponedeljka do petka, pa se vikendom vraćala u Beograd, često provodeći sate na putu sa kolegama. Kasnije, kada su bila snimanja i koncerti, organizovala sam se tako da budem u Beogradu, a zatim bih se vraćala u Zvečan kako bih pripremila teren i nastavila obaveze. Život je bio stalno u pokretu i pun odricanja.
Foto: Kurir Televizija
– Radule je ekonomista i radio je u banci, ali kada je počelo bombardovanje, banka je prestala da postoji i on je ostao bez posla. To je bio veliki šok za njega, a već nakon deset dana doživeo je i novi moždani udar. On nije kao ja, ne pokazuje emocije i sve drži u sebi, tek sada ih pokazuje prema unučićima. Vrlo je nesebičan deda. Godinama nije imao stalna primanja i snalazili smo se kako smo znali. Primali smo i humanitarnu pomoć, od osnovnih namirnica do najpotrebnijeg. U tim godinama sam ja bila ta koja je radila i zarađivala.
– Pevanje mi je oduvek bila velika ljubav, posle porodice i dece. Radila sam sa raznim muzičarima i tako obezbeđivala egzistenciju. Danas radim na novom albumu, ali u drugačijoj formi nego ranije. Moja muzika je autentična i uvek sam pevala na svoj način, kao što se pesme iz određenih krajeva i pevaju. Kasnije su mnogi počeli da se bave etno muzikom, pa čak i oni koji su me ranije kritikovali – za “Puls Srbije”, izjavila je Dugalić.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.




Dodaj komentar