Mike Sponza: Jednom smo završili na ručku okruženi stotinama pušaka, pobjegli smo

Talijanski blues gitarist i pjevač Mike Sponza već više od tri desetljeća nastupa diljem Europe, surađuje s glazbenim velikanima i puni koncertne dvorane svojim energičnim nastupima. Ove godine stiže i na Jerry Ricks Blues Festival, gdje će 22. srpnja nastupiti u Opatiji.

Uoči dolaska na Kvarner prisjetio se najluđih trenutaka s turneja, otkrio koji ga je glazbenik najviše iznenadio u životu te što publika može očekivati od njegova koncerta.

Koja je najluđa situacija koju ste doživjeli tijekom turneja, a koju i danas često prepričavate?

Od 1987. do danas dogodilo se zaista svašta. Uvijek se rado prisjetim susreta s glazbenicima koji su danas legende, poput B.B. Kinga, Juniora Wellsa, Jimmieja Vaughana ili Georgieja Famea.

Ali ako govorimo o nečemu zaista neobičnom, sjećam se jednog poziva na ručak nakon koncerta u Belgiji. Pozvao nas je jedan obožavatelj koji je živio sam u ogromnoj kući na selu.

Kada smo stigli, ostali smo bez riječi. Zidovi kuće bili su potpuno prekriveni vatrenim oružjem. Stotine pištolja i pušaka posvuda. U tom trenutku shvatili smo da smo završili na zaista ludom mjestu. Nakon ručka smo vrlo brzo otišli. Istina, gulaš od divljači bio je odličan, ali ipak smo odlučili ne ostajati predugo.

Tijekom karijere surađivali ste s brojnim velikim imenima. Tko vas je najviše iznenadio kao osoba?

Ovo mi je zapravo vrlo lako pitanje. Nije riječ ni o chicaškom blueseru ni o slavnom britanskom gitaristu, nego o hrvatskom vibrafonistu Bošku Petroviću.

S njim sam surađivao gotovo petnaest godina i svaki susret bio je poseban. Uvijek sam od njega nešto naučio. Nikada se nije radilo samo o glazbi, nego o životu općenito. Bio je jedna od onih osoba nakon kojih uvijek odeš bogatiji za neko novo iskustvo ili razmišljanje.

Jeste li ikada izašli na pozornicu uvjereni da koncert neće dobro završiti, a onda se pretvorio u jedan od najboljih nastupa u karijeri?

Iskreno, nikada ne polazim od pretpostavke da će koncert biti odličan sam od sebe. Svaku večer treba dati maksimum, svirati s energijom, strašću i poštovanjem prema publici. Kada napravim sve što mogu, onda sam miran.

Ono što me posebno veseli jest pokušaj da svaki koncert bude drugačiji. Važno mi je osjetiti publiku, mjesto na kojem nastupam i priču koju taj prostor nosi sa sobom. Za mene koncert nikada nije samo niz pjesama. To mora biti iskustvo.