Tamara Dragičević i Petar Benčina danas važe za jedan od najskladnijih parova na domaćoj sceni, ali njihov početak bio je potpuno neočekivan.
Njihovo poznanstvo započelo je tokom studija na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Iako su se često sretali u društvu zajedničkih prijatelja, Tamara je u početku imala rezervisan stav prema Petru.
– Pomislila sam kako je nadmen – pričala je ranije kroz osmeh Tamara.
– Petar mi nije bio simpatija dok nisam shvatila da sam ja njemu simpatija. Bilo ga je odjednom „mnogo”. Mi sa klase smo išli negde i onda je stalno sa nama on išao. Sedeo je pored mene, a kada sam osvestila da mu sviđam, shvatila sam da nije ni on loš (smeh). Desila nam se jedna zanimljiva situacija nakon jednog kastinga. Završili smo kasting i krenuli kućama zajedno, bilo je leto i 40 stepeni – prisećala se ona.
Prvi poljubac
– Šetali smo, pa smo seli na piće, a ja sve vreme razmišljam zašto šetamo toliko. Zaista nije bilo nikakvo muvanje. Kod Brankovog mosta smo se rastali i već mi je bilo neprijatno što sam toliko šetala. Samo sam se mami poverila, a nisam ni znala da mi se sviđa. Ja sam se tada njemu svidela – objasnila je Tamara u emisiji “Balkanskom ulicom”, pa se osvrnula i na prvi poljubac:
– Prvi put smo se poljubili na Novom Beogradu, a zaprosio me je na moru. Mislili smo da svadba neće nadmašiti veridbu. Nisam mogla da zamislim klasičnu, tradicionalnu svadbu u kojoj sam ja u glavnoj ulozi, iako nemam ništa protiv njih, ali na svojoj bih sigurno bila nervozna i ne bih uživala. Jedna opcija bila je da to bude baš intiman čin, samo mi i kumovi, a druga je bila ova, moje venčanje iz snova: plaža, more, muzika i dragi ljudi – ispričala je Tamara.
Veliki izazovi
Kao roditelji troje dece, Tamara i Petar su se suočili s izazovima roditeljstva. Tamara je otvoreno govorila o potrebi za balansiranjem između majčinstva i karijere, ističući važnost ličnog ispunjenja kako bi bila dobra majka i supruga.
– Baš zbog tih stvari posle dva meseca vratila sam se da igram predstave. Mogla sam, a želela sam, sve samo kako bih sama sa sobom ponovo bila ispunjena i zadovoljna. Da se ne bih osetila kao žrtva – “Jao sve je na meni, jadna ja. Ni za koga to ne bi bilo dobro, ne bih bila dobra ni deci, ni Petru i tu onda ima kriza.
(Telegraf.rs)




Dodaj komentar