Nije uspio u Brčkom, danas je direktor u Češkoj: Nevjerovatna priča jednog Bosanca

Životna priča Ace Lukića pokazuje kako jedan neuspjeh može postati početak potpuno novog puta. Ovaj profesor geografije prije šest godina napustio je Brčko nakon što nije uspio dobiti posao u struci, a danas se nalazi na čelu jedne osnovne škole u glavnom gradu Češke.

Nedavno je izabran za direktora škole u Pragu, iako je među kandidatima bio jedini stranac. Kaže da će trenutak kada je saznao konačnu odluku pamtiti cijelog života.

„Kada su mi saopštili odluku, desetak minuta nisam mogao izgovoriti nijednu riječ. Kroz glavu mi nije prošao ni Prag, ni Češka, ni mjesto direktora.

Vratio sam se u Brčko. Sjetio sam se konkursa za profesora geografije u mojoj Gimnaziji ‘Vaso Pelagić’. Nakon razgovora rečena mi je samo jedna rečenica koju nikada nisam zaboravio: ‘Viša sila je odlučila da Vi ne prođete’. Godinama sam razmišljao šta ta rečenica zapravo znači. Danas bih iskreno volio upoznati tu ‘višu silu’ i zahvaliti joj”, priča Lukić.

Odbijenica koja je promijenila život

Lukić ističe da je u trenutku kada nije dobio posao smatrao da su mu zatvorena najvažnija vrata u životu. Tek kasnije je shvatio da ga je upravo taj događaj usmjerio prema mnogo većim prilikama.

„Da sam tada dobio posao, vjerovatno nikada ne bih otišao u Češku. Ne bih upoznao ljude koji su obilježili moj život, ne bih prošao sve ono što me oblikovalo i danas sigurno ne bih bio ovdje gdje jesam. Nisam bio ‘podoban’ kandidat. Nisam imao političku zaleđinu, nisam pripadao nijednoj stranci i iza mene nije stajao niko osim moje porodice, mojih prijatelja i mog znanja. Bio sam običan momak koji je vjerovao da se rad, trud i obrazovanje na kraju moraju isplatiti. I upravo o tome sam razmišljao tih deset minuta. Bio sam jedini stranac među kandidatima i uspio sam isključivo zahvaljujući onome što nosim u svojoj glavi – znanju”, ističe Lukić.

Svojim učenicima, kaže, svakodnevno pokušava prenijeti upravo tu poruku – da je znanje vrijednost koju niko ne može oduzeti.

„Posao, novac, funkciju ili titulu možete izgubiti. Ali znanje koje ste stekli, vrijeme koje ste uložili u sebe i trud koji ste uložili u svoje obrazovanje niko vam nikada ne može oduzeti. Zbog toga danas na tu životnu epizodu ne gledam sa gorčinom. Gledam je sa zahvalnošću. Nekada vam život zatvori jedna vrata samo zato da biste imali hrabrosti otvoriti neka druga, mnogo veća”, kaže on za „Nezavisne novine“.

Put od studenta do direktora škole

Geografiju je završio na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, gdje privodi kraju doktorske studije iz metodike nastave prirodnih nauka.

Prvi susret s Češkom imao je tokom Erasmus razmjene za vrijeme master studija. Upravo tada, kako kaže, rodila se ideja da jednog dana u toj zemlji nastavi graditi profesionalnu karijeru.

„Upoznao sam drugačiji obrazovni sistem, drugačiju kulturu i način života i tada sam prvi put pomislio da bih jednog dana mogao živjeti i raditi upravo ovdje. Nakon završetka studija konkurisao sam za stipendiju Ministarstva obrazovanja Republike Češke preko Ambasade Republike Češke u Bosni i Hercegovini. Dobio sam stipendiju i ponovo došao u Češku, gdje sam učio češki jezik. Tada nisam mogao ni zamisliti da će me taj put jednog dana dovesti do toga da budem izabran za direktora jedne praške osnovne škole”, navodi on.

Po dolasku u Češku nije govorio češki jezik, zbog čega je prve mjesece posvetio isključivo učenju.

Od skladišta do rukovodeće funkcije

Prvi posao koji je pronašao nije bio u obrazovanju, nego u skladištu. Međutim, to ga nije obeshrabrilo.

„Prvih osam mjeseci moj jedini posao bio je da učim jezik. Nakon toga položio sam državni ispit na nivou B2 i počeo graditi novi život. Prvi posao nije bio u školi, nego u skladištu. Nikada se toga nisam stidio, jer vjerujem da nijedan pošten posao nije mali. Nakon toga radio sam u produženom boravku, zatim kao nastavnik u osnovnoj školi, potom u gimnaziji, a paralelno sam predavao i na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Ústí nad Labem”, prisjeća se Aco.

Uz rad je nastavio stručno usavršavanje, učestvovao u međunarodnim projektima i upisao MBA studije iz liderstva u obrazovanju.

„Učio sam, usavršavao se. Učestvovao sam u međunarodnim projektima, te završavam MBA studije iz liderstva u obrazovanju. Kada je raspisan konkurs za direktora osnovne škole u Pragu odlučio sam pokušati. Danas mogu reći da sam izabran za direktora škole, a dužnost zvanično preuzimam 1. avgusta. To za mene nije cilj, nego početak jedne nove odgovornosti”, priča Lukić.

Vizija moderne škole

Nakon imenovanja na novu funkciju, Lukić je predstavio i svoju viziju škole koju želi graditi u Pragu.

„Za mene moderna škola nije ona koja ima najskuplju opremu ili najviše tehnologije. Moderna škola je ona u kojoj se djeca osjećaju sigurno. Želim školu u kojoj se učenici neće bojati da pogriješe. Školu u kojoj će greška biti nagrađena kao dokaz da je dijete pokušalo, razmišljalo i učilo. Školu u kojoj će svaki učenik imati pravo da iznese svoje mišljenje, postavi pitanje i argumentuje svoj stav”, iskreno priča Lukić.

Govoreći o vlastitom školovanju, prisjetio se da je odrastao u sistemu u kojem su učenici rijetko imali priliku propitivati autoritet nastavnika.

„Nije postojalo pitanje ‘zašto’. Tokom svog školovanja mnogo puta sam osjećao nepravdu.

Dobijao sam ocjene za koje sam smatrao da ih nisam zaslužio, ali nisam imao hrabrosti da pitam zbog čega. Ne zato što nisam imao argumente, nego zato što me bilo strah. Ne želim da ijedno dijete odrasta sa tim osjećajem. Želim školu u kojoj će poštovanje biti rezultat međusobnog uvažavanja, a ne straha”, ističe Lukić.

Poseban naglasak stavlja i na odgovorno korištenje novih tehnologija u nastavi.

„U kojoj će biti potpuno normalno pogriješiti, jer svi griješimo. Jedina razlika je u tome da li smo dobili priliku da svoju grešku ispravimo i nešto iz nje naučimo. Ne želim ni školu koja će ratovati protiv tehnologije. Mobilni telefoni nisu neprijatelji obrazovanja. Umjetna inteligencija nije neprijatelj. Neprijatelj je jedino ako djecu ne naučimo kako da sve te alate koriste odgovorno, kritički i pametno”, priča on.

Jedan od njegovih narednih ciljeva jeste povezivanje škola iz Bosne i Hercegovine i Češke kroz razmjenu učenika i zajedničke projekte.

„Želim da učenici iz Brčkog dođu u Prag, upoznaju svoje vršnjake, vide drugačiji obrazovni sistem i steknu nova iskustva. Ali isto tako želim da moja češka djeca dođu u Brčko, upoznaju ljepotu života na Balkanu, naše gostoprimstvo, toplinu ljudi, da probaju ukuse mog djetinjstva i vide koliko bogatstva nose različite kulture jednog istog slovenskog prostora. Vjerujem da se najjači mostovi među ljudima grade upravo kroz obrazovanje”, ističe Lukić za „Nezavisne novine“.