- Njena iskrena i zrela odluka dovela je do prelaska na individualne treninge, što je presudno uticalo na njen teniski put.
- Veliki uticaj na njenu kasniju motivaciju imala je psihologija i razgovor sa bratom, koji joj je pomogao da se oslobodi pritiska spoljašnjih očekivanja.
Prisećajući se ranih dana, Ana Ivanović je izdvojila jedan ključni događaj koji je presudno uticao na njen dalji teniski put.
Iako je tada bila samo devojčica, pokazala je neverovatnu svesnost i zrelost kada je roditeljima obrazložila zašto joj je potreban prelazak na rad „jedan na jedan” sa trenerom.
„Već sam nekoliko puta mamu i tatu pitala mogu li da idem na individualne treninge. Rekli su da je to mnogo skupo i da oni to ne mogu. Taj jedan dan nikada neću zaboraviti… Mama je kuvala, došla sam do nje i rekla da moram nešto da joj kažem: želim da treniram individualno, ali ako mislite da nema para za to, onda je bolje da prestanem jer bacate pare. Jer ako nastavim da treniram u grupi, vi i dalje plaćate, a ja ne napredujem – tako da to nema nikakvog smisla. Mama me pomilovala po glavi i rekla: dobro, mila, videćemo. Sledeće nedelje sam krenula na individualne treninge- rekla je Ana Ivanović u emisiji kod Slavena Bilića.
Kada ju je Slaven upitao kako je pronašla motivaciju da se 2015. godine ponovo probije među pet najboljih teniserki sveta, Ana se osvrnula na važnost mentalne stabilnosti i psihologije, oblasti koja je oduvek privlači.
Posebno je istakla značaj jednog iskrenog razgovora sa bratom koji joj je pomogao da potpuno promeni perspektivu i oslobodi se pritiska:
„Želela sam da studiram psihologiju i dan-danas je psihologija nešto što me veoma privlači… u nekim momentima ulazila sam u teške emocije… želela sam da se sakrijem i pobegnem, da ne budem u spotlajtu. Sećam se kada mi je moj brat Miloš u jednom od razgovora rekao: Ana, stvarno, koga je briga?! Radi za sebe. Jer ti stalno želiš da zadovoljiš nekog drugog. Ili sponzore, ili ono šta drugi očekuju da je dobro za tebe ili šta ljudi pričaju… radi ono što ti misliš da je najbolje! I stvarno mi je to bio neki reset”.
Poslednjih godina imala sam jako velike napade panike
Ana je naglasila da se ni u jednom trenutku nije pokajala zbog odluke da se povuče iz profesionalnog sporta, a zatim je vrlo hrabro i otvoreno podelila svoje iskustvo u borbi sa ozbiljnim napadima panike sa kojima se suočavala pred kraj karijere:
„Taj momenat mi nije nedostajao. Možda upravo zato što sam mnogo vremena provodila u borbi protiv sebe zbog toga što sam bila u centru pažnje. Taj deo je bio maknut. Poslednjih godina imala sam jako velike napade panike kada bih izlazila na teren. Nikada nisam pričala o tome, ali imala sam jako velike napade panike. I onda bi se ljudi pitali šta se odjednom događa usred meča, zašto padnem, a u stvari u meni se okine panika i više ne mogu. Obuzme me strah da sutra ponovo moram da izađem i igram pred ljudima”.




Dodaj komentar