- Kodić je imao tri braka i priznaje da su se brakovi raspadali kada je nestajala ljubav
- Od detinjstva je vezan za harmoniku zahvaljujući ocu, muzikom se bavi od devete godine, a popularnost je stekao vrlo mlad
Poznati harmonikaš Mirko Kodić, prošle godine je zvanično ostvario pravo na nacionalnu penziju. Država Srbija mu je na ovaj način odala priznanje za višedecenijski doprinos kulturi, čime je zvanično ušao u red istaknutih umetnika koji su dobili ovo priznanje.
Iznos nacionalne penzije koju je dobio iznosi tačno 110.000 dinara. Povodom ove cifre, sam umetnik je izneo iskren stav.
“To nije neki ogroman iznos”, prokomentarisao je Mirko Kodić zvaničnu visinu svojih novih primanja.
Iako mu novac nije presudan faktor u životu, umetnik ne krije da mu ova penzija pruža preko potrebnu i važnu sigurnost u starijim godinama koje su pred njim.
“Valjda sam zaslužio”
– Toliko bode u oči nekim ljudima što sam ja dobio nacionalnu penziju… Pa valjda sam zaslužio sa ovom mojom harmonikom, 55 godina sam radio. To je penzija od 110.000 dinara.
Harmonikaš se posebno zahvalio na ovom priznanju, naglasivši da je počastvovan što se našao u društvu koleginice koja takođe uživa ista prava.
– Zadovoljan sam, hvala mojoj državi što je prepoznala u meni da i ja treba da dobijem tu penziju koju je dobila Zorica Brunclik.
Kodić o porodici
Mirko Kodić, jedan od najpoznatijih srpskih harmonikaša, zamalo je odustao od svog poziva zbog porodične tragedije koja ga je zadesila, ali kako je istakao, stisnuo je pesnice i nastavio dalje, a veliku podršku mu pružaju supruga i deca.
Kao neko ko se tri puta ženio, Kodić je odličan sagovornik kada je bračni život u pitanju, a kako kaže, ljubav, poštovanje i razumevanje je ključ svega.
– Ne sviđaju se meni mnoge stvari u braku sa Silvijom, ali nešto moraš da istolerišeš. Meni često ona kaže: “Alo, Kodiću, ti si tamo Mirko Kodić, a ovde si otac i muž“. To je stvarno tako – priča Mirko i otkriva šta mu smeta kod supruge:
– Mene nerviraju neke banalne stvari po kući – da li mi je nešto opeglano, a nju nervira to što ja hoću da mi sve bude cakum-pakum. Održava nas ljubav, naša ćerka, razumevanje, kao i godine kada treba da se čuvamo.
I dan-danas je romantičan, ali zbog posla porodica je mnogo ispaštala, ipak, kako Mirko kaže, neko mora da donosi novac u dom.
– Prošle godine sam uplatio njoj i ćerki odlazak u Grčku, na nekoj skupoj destinaciji, nisu ništa znale. Sa suprugom nisam bio 12 godina na putovanju. Kad god je leto, imam mnogo obaveza zbog profesije. Ne zamera mi supruga, zna da moram da radim, da donosim novac u kuću. Izlazimo na večere, odemo za vikend do Srebrnog jezera, Vojvodine, a ranije smo išli na more.
Preko stomaka do braka, parola je kojom se Kodić vodio, te je svaka njegova izabranica bila odlična domaćica.
– Kako kuva nemaš pojma. Najbolje pravi sarmu. Mada, i bivša supruga Jasna je dobro kuvala, sve supruge su mi bile dobre domaćice. Možda ja baš nisam bio dobar prema njima, nije što nisam hteo, nego one nisu dobro shvatile kakvim se poslom bavim. Odricanja od porodice, normalnog života.
Uporedo sa poslovnim podvizima javnost podjednako intrigira i Mirkov emotivni život, a iako je bio u braku Mirko je bez ustezanja priznao da je imao avanturu i sa pevačicom Zlatom Petrović.
– Nije joj svejedno. Mene povezuju sa tim ljubavnim prevarama. Nisu to prevare, to su momenti. Ni sa jednom nisam bio zato što sam morao, nikad nisam nijednu silovao, svaka je dobrovoljno bila sa mnom. Neke su bile sa mnom jer sam šarmantan, neke iz interesa, da bi bile samo viđene. Imao sam prijateljice iz svih branši.
Kako je Mirko objasnio, svi brakovi su pucali kada je nestalo ljubavi.
– Tri braka, troje dece. Dok volim – volim, ne volim da živim sa ženom ako je ne volim. Ljubav se ugasila, idemo dalje. Život je takav, ne želim da živim sa nekim zato što moram.
Kao dečak sa sela nije ni slutio kakva slava će ga sačekati, a kako stara poslovnica kaže, posle kiše dođe duga, a dolazak u srpsku prestonicu je značio da Mirko mora da nauči kako da se ponaša u elitnom društvu.
– Kao dete sam zavoleo harmoniku, zato što je moj otac Žika bio harmonikaš. On je primetio da imam ljubav prema harmonici i već je sa devet godina počeo da mi pokazuje kako se svira: „Druže Tito, mi ti se kunemo“, pa „Moravac“. U 12. godini me je ispisao iz škole i prebacio me za Požarevac u privatnu školu da učim harmoniku. To je mač sa dve oštrice. Moji roditelji su verovali u mene. Učio sam puno, po 5-6 sati sam vežbao, a otac me je terao 10 sati da vežbam – priča Mirko koji ističe da je to bilo veliko opterećenje za dečaka koji ima 12 godina:
– Bilo je suza, bilo je opterećenje, ali ja sam to voleo. Sa 16 godina sam snimio prvu ploču, mislim da sam bio najmlađi harmonikaš. Postao sam popularan i pre vojske. Kada sam se vratio iz vojske, došao sam po preporuci mog kuma Bokija Miloševića, u RTS. Bio sam dete sa sela, u istočnoj Srbiji se pričao vlaški, a meni su dijalekti bili katastrofa. Beograd, veliki grad, velike aždaje od muzičara, pored mene su bili ljudi koje si samo mogao na televiziji da vidiš, a ja tada sedim sa njima, a onda sam postao prijatelj sa velikim vedetama – Draganom Nikolićem, Draganom Džajićem. Nisam mogao ni da sanjam o tome, sve se desilo spontano. U Interkontinentalu sam upoznao Muhameda Alija, u inostranstvu sam upoznao veliki broj stranih ličnosti. Mislim da nisam svestan ko sam ja, neki kažu da sam najbolji harmonikaš, ali ja to ne znam.
Bonus video:




Dodaj komentar