Odisej nije bio idiot, zato nije mogao lutati oko Sicilije…

Christopher Nolan mogao je – ako vjerujemo pokojnom Aristidu Vučetiću, geodetu i homerologu amateru – snimati svoju “Odiseju” i na originalnim lokacijama. Danas zaboravljeni Vučetić tvrdio je, naime, da je Odisej, na višegodišnjem putovanju prema Penelopi, brodio uz našu obalu.

“Na pučini prema jugu, koju otočani nazivaju Pelag (grčki Pelagos), smješten je pusti otočić: hrid/stijena Ogiran, koji je po svom imenu jedini ostatak Homerove Ogigije. U poznatim indoeuropskim jezicima riječ Ogiran nema nikakvog značenja, pa bi bilo logično zaključiti da potječe od zaboravljenog i vremenom iskrivljenog originalnog naziva otoka Mljeta – Ogigija”, pisao je osamdesetih godina prošlog stoljeća Vučetić.

Do danas je, navodi on, među žiteljima Mljeta opstala legenda po kojoj je u pradavna vremena “vlasnica cijelog otoka bila nekakva baba koja je živjela kao kraljica, a to je ta famozna Kalipsa”.

Teorija da je Mljet dom Kalipso doista je jedna od najtrajnijih i najromantičnijih legendi na Jadranu. Ova priča, iznimno popularna među turistima i lokalnim stanovništvom, temelji se na nekoliko ključnih elemenata. Najplastičniji među njima leži u činjenici postojanja tzv. Odisejeve špilje, smještene na južnoj obali Mljeta, nedaleko od mjesta Babino Polje. Prema legendi, upravo je u ovoj špilji nimfa Kalipso sedam godina držala Odiseja zatočenog nudeći mu besmrtnost ako ostane s njom. Mljet je za Vučetića bio “pupak mora”. Vučetić je napravio i slikovnicu u kojoj je, prema “Argonautici”, “Odiseji” i drugim klasicima, rekonstruirao cijelu priču pod nazivom “Odisejevo lutanje po Jadranu”. Prvo Odisejevo sklonište, smatrao je, bilo je na današnjem Gružu u Dubrovniku. Rt Gruža se i danas zove Kantafig, što je izvedenica od grčkog Katapheigos (odbježišće). Naziv je ovaj obožavatelj Homera tumačio time što su se na njega sklonili mornari koji su pobjegli od Odiseja. Njima se nije dalo lutati dalje po Jadranu, pa su odlučili zasnovati dom u današnjoj Hercegovini, iznad Rijeke Dubrovačke. No junak Trojanskog rata ih je uhvatio, svezao i bacio u potpalublje.

Prema njegovoj jadranskoj mapi, otok Šćedro je Odisejev otok koza, otok Hvar je Pitieia, a Grapčeva špilja dom kiklopa Polifema. Tjesnac Haribda, u kojemu golemi vrtlog guta mornare dok ih s okolnih stijena vreba šesteroglavo čudovište Scila, u ovoj je verziji prolaz Vratnik u dubrovačkom arhipelagu. Otok Sirena je otočić Lijerica kraj Pelješca, dok su mračni podzemni svijet i malarični predjeli smješteni na sjever Jadrana, u današnju Venecijansku lagunu.

Na istu je temu putopisac i novinar Jasen Boko napisao knjigu “Tragovima Odiseja”. Nakon istraživanja i pažljive logičke analize epa, Boko je došao do zaključka da ahejski junak sigurno nije plovio oko Sicilije, kamo njegovo lutanje smješta većina tumača. Naime, da bi deset godina proveo uz obalu Grcima dobro poznate Sicilije, smatrajući je “nepoznatim arhipelagom”, Odisej bi morao biti potpuni idiot – a to, kako znamo iz “Ilijade”, sigurno nije bio. Nepoznati arhipelag u Mediteranu u to je vrijeme bio samo jedan: istočna obala Jadrana, današnja Dalmacija.

Kako čitamo u prikazima na tportalu, Boko kao najsjeverniju točku puta prepoznaje rt Ploču kraj Rogoznice, ljudoždere Lestrigonce smješta u današnji Omiš, Scilu i Haribdu vidi u prolazu Mali Vratnik između Pelješca i Olipa, Kirkin otok mu je Korčula, a Kalipsin – Mljet. Boko priznaje da njegovi zaključci zvuče iščašeno, ali samo zato što je svijet naviknut na jednu istinu koja je, kako minuciozno dokazuje, nelogična usporedi li se s Homerovim izvornikom.

Pokušaji da se Odisejevo putovanje preslika na kartu Sredozemlja stari su, inače, koliko i sam ep. Najraširenija teorija, koju zagovaraju još slavni antički geografi poput Strabona, smješta većinu Odisejevih pustolovina na područje Sicilije i južne Italije. Antički izvori često su se razilazili oko Kalipsina otoka (Ogigije) – Plutarh ga je smještao daleko na zapad, u Atlantski ocean, dok ga lokalne tradicije povezuju s Maltom (otok Gozo) ili našim Mljetom. S druge strane, gotovo je konsenzualno prihvaćeno da se Šerija, otok Feačana, odnosi na grčki Krf.

Upravo je u Grčkoj Christopher Nolan snimao ključne scene svog novog blockbustera, uključujući spektakularnu plažu Voidokilia u obliku slova omega, srednjovjekovnu utvrdu Methoni, arheološki lokalitet Akrokorint i Nestorovu palaču u Pilosu. Čuvena utvrđena berberska kasba u Maroku poslužila mu je kao vizualna zamjena za drevnu Troju, a scene su dočaravale tisuće statista.

Za lokacije povezane s Kiklopom i olujama odabrani su sicilijanski otok Favignana (zaljev Cala Rossa) te vulkanski krajolici Liparskih otoka. Snimalo se još i na Malti, Islandu, u Škotskoj te u Los Angelesu.

Ipak, domaći teren nije ostao bez svog filmskog Odiseja. Slavna serija u režiji Franca Rossija iz 1968. godine, s Bekimom Fehmiuom u glavnoj ulozi, velikim je dijelom snimana upravo na jadranskoj obali. Ekipa je tad ekranizirala Homerov ep u sirovim, mitskim krajolicima Nacionalnog parka Paklenica, u kanjonu rijeke Zrmanje i na stjenovitim vrhovima Tulovih greda.

U svakom slučaju, sve su ove jadranske lokacije od znanstvenih i činjeničnih potvrda udaljene jednako kao i one talijanske ili grčke. No njihova je stvarna vrijednost u privlačenju turista i stvaranju mita kao dodane vrijednosti prirodnim ljepotama. Uostalom, na ovim prostorima već smo pronašli i Troju (pored Gabele u Hercegovini) i piramide u Bosni – pa u takvom društvu, mitski jadranski Odisej nimalo ne strši.