Poznata glumica Gordana Bjelica, koju publika pamti po ulogama u serijama „Srećni ljudi” i „Bolji život”, svojevremeno je otvoreno govorila o majčinstvu, izazovima sa kojima se susretala, ali i o ocu svoje ćerke Teodore. Iako se u medijima često pisalo da je Teodorin otac pokojni novinar Miroslav Lazanski, zbog čega je glumica čak i preko suda tražila dokazivanje očinstva, Gordana ističe da je odluka o majčinstvu bila isključivo njena.
S tim u vezi, ona je objasnila:
„Odluka da rodim dete bila je samo moja jer smatram da bi svaka žena koja je u mogućnosti trebalo da postane majka i nikada od muške strane nisam tražila bilo šta. Ko je Teodorin otac znamo ona, ja i on”.
Kao autorka nekoliko knjiga, Gordana se osvrnula i na pitanje zašto u svojim delima izbegava da direktno piše o ćerki i njenom ocu, na šta je jasno odgovorila:
„To vi mislite. Ono što izgleda da nije spomenuto to se najviše voli. I zato i nije eskplicitno spomenuto”.
Gordana se hrabro nosila sa ulogom samohrane majke, a posebno teški trenuci za nju bili su tokom perioda bombardovanja, o čemu svedoči njena izjava:
„Fatalistički jer rodbine nije bilo ni na vidiku. Pamtim vreme bombardovanja, sve vreme smo bile u stanu. Legnemo u krevet, uspavam Teodoru, pa ja šetam po kući ali blizu nje da mogu, ukoliko se nešto dogodi, da se bacim na nju. Što se i desilo, tri puta. To je bilo vreme čekanja po redovima za namirnice. Na svu sreću, Teodora se ne seća ama baš ničega”.
Pored ratnih okolnosti, usledili su i stambeni problemi, ali i neizmeran ponos koji je glumica osećala zbog načina na koji je vaspitala svoju naslednicu.
„Pored mog ličnog stana, koji mi je oduzet, dosta smo se seljakale kao podstanari. Desilo se da me je jednom na stepenicama zaustavila komšinica i za Teodoru pitala čije je ono divno dete koje se svima lepo javi i pridrži vrata. Punih usta sam rekla: ‘Moje’ i tada sam bila najponosnija. Na nju i na sebe. Smatrala sam da je najvažnije da joj prenesem ljubav kada već nisam mogla da izbegnem da pati zbog nedostatka druge figure. Srećna sam što ima drugove i drugarice još iz osnovne škole, što je svoja, želi svima da pomogne, što se bori sama. Nisam želela da se bavi glumom, ali njen talenat je očigledan, kao i ljubav i posvećenost”, ispričala je glumica o svojoj ćerki.
Na kraju, osvrćući se na svoj celokupan životni put i sve prepreke koje je savladala, Gordana zadovoljno zaključuje:
„Zahvalna sam Bogu na svemu što sam uradila, ništa ne bih menjala i to je odličan osećaj. Ne zato što je sve bilo prekrasno već zato što je donelo raznolikost kroz koju rastete kao čovek”.




Dodaj komentar