Gledali smo ‘Stuart Fails to Save the Universe’: Hipohondar koji spašava svijet. Pitko i zabavno!

Stuart Fails to Save the Universe/MAX

OCJENA: 7/10

Nisam siguran da ijedna serija ima toliko spin-offova kao “Teorija velikog praska”. Prvo je lansiran “Mladi Sheldon”, zatim je napravljen spin-off “Mladog Sheldona” (koji je posljedično i spin-off “Teorije velikog praska” o njegovu starijem bratu Georgeu (naravno, i majci, sestri, baki) – “George and Mandy’s First Marriage”, a sad je upravo krenula serija “Stuart Fails to Save the Universe”, čiji je glavni lik hipohondar i vlasnik prodavaonice stripova u kojoj se ekipa iz “Teorije velikog praska” okupljala.

I moram reći da je svaki od ovih spin-offova opravdan, nisu svi genijalni, ali je svaki od njih vrlo dobro i pametno napravljen i svaki je neopterećujuće zabavan. Stuart živi u postapokaliptičnom svijetu u kojem i dalje ima trgovinu stripova u Pasadeni (i mora se priznati sasvim se dobro u tom svijetu snalazi), ali to je samo jedan od paralelnih univerzuma nastalih nakon što su Sheldon, Lenny, Rajesh i Howard slučajno napravili stroj koji je proizveo paralelne realnosti (ne razbijajmo glavu znanstvenim objašnjenjima, to je jednostavno stripovska poetika).

Jednoga dana posjeti ga Stuart iz druge realnosti (one iz “Teorije velikog praska”) i kaže mu da može spasiti svijet ako pronađe tajanstvenu mašinu na Sveučilištu Caltech. I avantura počinje. Serija je puna različitih sporednih likova iz “Teorije velikog praska” – ovako se čini kao da bi svaki od njih mogao dobiti svoju spin-off seriju koja u najmanju ruku ne bi bila loša – a pojavljuju se i neki od glavnih.

Ono što je odlično jest da je priča o paralelnim svjetovima i distopijskoj realnosti koju Stuart mora promijeniti autorima pružila nevjerojatne mogućnosti da se poigravaju s karakterima poznatih likova i njihovim sudbinama. Naravno, tu je i apsurdna situacija da je junak koji će spasiti svijet Stuart, krajnje nesposobni vlasnik svih živih i neživih bolesti, tip koji jedva preživljava u svijetu obilja, a kamoli u postapokaliptičnoj Americi kojom hodaju ljudožderi i zrakom lete divovski moljci.

Na toj prilično zabavnoj i smiješnoj premisi, kao i na tome da postupno ubacuju razne (uglavnom sporedne) likove iz “Teorije velikog praska”, autori su, nažalost, stali. To im je bilo dovoljno, pa nisu pretjerano razbijali glavu da dodatno razigraju seriju, ubace još pokoji dobar štos i dobar preokret. Ali ne treba biti pohlepan i tražiti previše.

Rekao bih da je od svih serija proizašlih iz “Teorije velikog praska”, ova možda i najslabija (još je rano reći, tek je počela). Ali i dalje je zabavna i neopterećujuća. I ne treba tražiti više od toga.