Dafina Dostanić |
- Suzana Mančić je postala baka po prvi put i veoma je srećna zbog dolaska unuka Mijata.
- Posebno je istakla zajedništvo svojih ćerki tokom porođaja i važnost porodične podrške.
Poznata voditeljka i pevačica Suzana Mančić pre nekoliko dana dobila je novu i najlepšu životnu ulogu, postala je baka malog Mijata.
Iako je ranije imala dileme o tome kako će joj prijati ova titula, Suzana sada kroz osmeh poručuje:
– Ne govori o onome što nikada nisi doživeo. (smeh) Tako da, evo, meni sada uopšte ne smeta, zovite me baka, zovite me baba, zovite me kako god hoćete. Ja sam svog unuka dobila pre pet dana.
Emotivan susret bez drame
Ponosna baka za “Blic” je otkrila kako je izgledao njen prvi susret sa unukom u bolnici:
– Kod kuće sam već malo plakala i razmišljala: “Eto, moje dete rodilo je dete, to je neki naš nastavak”. Međutim, kada sam došla u bolnicu, nisam ga odmah videla. Doneli su ga posle nekih pola sata. Tada me je preplavila neka nežnost, ali nije bilo suza, nije bilo nikakve drame. Nisam obrukala moju Teodoru, majka je tu bila čvrsta srca.(smeh)
Sestre “kao dva roga u vreći”, a sada zapečatile odnos za ceo život!
Najveće iznenađenje za Suzanu bilo je to što je pored Teodore na porođaju bila njena mlađa sestra Natalija:
– To me je baš iznenadilo, a u stvari i mnogo obradovalo. Kada su bile male, stalno su se svađale i tukle. Govorila sam: “Jao, Bože!” A ja nisam lako donosila decu na svet, pa sam se pitala zbog čega sam se toliko mučila kada su bile kao “dva roga u vreći”. Međutim, mislim da je ovo zauvek zapečatilo njihov sestrinski odnos.
Dok je zet Miroslav Talijan nestrpljivo čekao u čekaonici, Natalija je preduzela sve mere opreza i pružila sestri neprocenjivu podršku:
– Naravno, tata je bio u čekaonici, nestrpljiv i uzbuđen, ali je Natalija na vreme uradila bris grla i nosa. Bila je pod maskom, potpuno propisno opremljena i pomagala je sestri koliko je mogla. Pravila joj je društvo i to je velika stvar.
Tajni porođaj u gluvo doba noći
Zanimljivo je da Suzana do poslednjeg trenutka uopšte nije znala da je porođaj počeo:
– Meni ništa nisu ni najavile ni rekle. Dan ranije su Teodori krenuli trudovi. Sve je podnosila kod kuće sa mužem i bila je u kontaktu sa jednom sjajnom babicom koja joj je davala savete: “Sada uradi ovo, sada uradi ono”. Tek kasno uveče primljena je u bolnicu, negde oko pola jedan, jedan posle ponoći, i tada su javili Nataliji da dođe. Ja sam spavala kod kuće i ništa nisam znala. Pre zore sam ustala da spustim roletnu, pogledam u telefon da vidim koliko je sati i vidim da mi je Miroslav ostavio poruku. Rekoh: “Znači, počelo je”. A kada sam je pročitala poruka je glasila: “Sve je gotovo. Mijat je došao na svet. Dobro su svi”. Tada sam se potpuno pogubila od sreće i iznenađenja. Ali valjda je svaka majka takva. Nisam ja jedina na ovom svetu.
Dirljiv poklon za ćerku
Iako za unuka još uvek bira idealan poklon, Suzana tačno zna šta daruje Teodori:
– Baka još ništa nije poklonila Mijatu. Ne znam još šta će dobiti, ima vremena. Ali znam šta ću pokloniti mojoj ćerki. Pokloniću joj divan prsten koji sam dobila od njenog tate kada sam nju rodila.
Suzana ima samo reči hvale za zeta Miroslava, koji se odlično snalazi u novoj ulozi:
– Tata stvarno pomaže. On je čovek vojne discipline i čvrstine, tako da pomaže, ali imam utisak da ne želi da je raspekmezi, što je opet dobro. Ja sam svaki dan kod njih, dođem nakratko, pitam da li nešto treba. Obično mi kaže: “Ne treba tašta ništa, hoćete da vas nečim poslužim?”.
Ona opisuje i dirljiv trenutak kada su stigli kući iz porodilišta, gde ih je dočekala tradicionalna trpeza:
– Kada su stigli, on je po tradiciji pripremio pogaču, pile, gibanicu, meze i rakiju.
Natalija je takođe bila pod snažnim utiskom posle porođaja:
– Jeste, lepo je biti tetka. A Natalija mi je posle porođaja rekla: “Bože, mama, ja nisam znala koliko je Teodora jaka i koliko je hrabra. Rekoh: “Eto, Natalija, uči se”.
Zašto baš ime Mijat
Ime za naslednika bilo je odabrano čim je Teodora saznala da je u drugom stanju, a iza njega stoji posebna porodična tradicija:
– Teodora je odmah rekla: “Zvaće se Mijat”. Iza tog izbora krije se i porodična tradicija. Kod njih svi muškarci imaju rodoslov još od ko zna koje godine. Tata je Miroslav, i njegov tata je na slovo M, pa tako redom. Jedino je Mijat falio.
– Prvo sam se čudila i govorila: “Kakav Mijat? Ne znamo nijednog Mijata”. To je staro ime koje je gotovo nestalo. Ali, evo ga opet. Lepo, staro srpsko ime. Teodora ga je iskopala i napravila odličan izbor. Naravno da se i Miroslav složio. Tako da ga sada zovemo: “Gde si, Mijate?”.




Dodaj komentar