Umro je Mark Rydell, redatelj Oscarom ovjenčanog filma ‘Na Zlatnom jezeru’ iz 1981. godine

U 98. godini preminuo je Mark Rydell, svestrani američki redatelj, glumac i producent čija je karijera ostavila neizbrisiv trag u Hollywoodu. Vijest je potvrdila njegova kći Amy Rydell, navodeći da je preminuo prirodnom smrću u četvrtak u domu za umirovljenike iz filmske industrije u Kaliforniji. Rydell će ostati upamćen kao redatelj sentimentalnog filmskog hita ‘Na Zlatnom jezeru’, ali i kao čovjek koji je znao izvući ono najbolje iz glumačkih legendi poput Henryja Fonde, Katharine Hepburn, Johna Waynea i Bette Midler.

Njegova karijera protezala se kroz više od šest desetljeća. Rydellov najveći uspjeh i film koji mu je osigurao mjesto u filmskoj povijesti svakako je ‘Na Zlatnom jezeru’ iz 1981. godine. Ova emotivna obiteljska drama, adaptacija kazališnog komada Ernesta Thompsona, spojila je na platnu glumačke divove Henryja Fondu i Katharine Hepburn, kao i Fondinu kćer Jane.

Film je postao blockbuster, drugi najuspješniji film godine iza ‘Otimača izgubljenog kovčega’, i zaradio je deset nominacija za Oscara. Rydell je nominiran za najboljeg redatelja, a film je kući odnio tri zlatna kipića: za Hepburn (njezin rekordni četvrti Oscar), za Thompsona za adaptirani scenarij te za Henryja Fondu, kojemu je to bila posljednja uloga i jedini Oscar u karijeri. Priča o pomirenju oca i kćeri na ekranu snažno je odjeknula i u stvarnom životu obitelji Fonda.

Rydell je bio poznat kao redatelj koji je imao nevjerojatan osjećaj za glumce, a njegovi su filmovi skupili čak 26 nominacija za Oscara, od čega je osam bilo za glumačke izvedbe. Prije uspjeha sa Zlatnim jezerom, lansirao je filmsku karijeru Bette Midler u filmu ‘The Rose’ (1979.), fiktivnoj priči temeljenoj na životu Janis Joplin. Midler je za svoj filmski debi zaradila prvu nominaciju za Oscara. Kasnije ju je režirao i u filmu ‘For the Boys’ (1991.), što joj je donijelo drugu nominaciju. U svojoj objavi na Instagramu Midler se oprostila od redatelja.

– Mark Rydell, redatelj mog prvog filma, ‘The Rose’, preminuo je jutros. Bio je zapažen glumac prije nego što je postao redatelj, i imala sam veliku sreću što sam ga upoznala tada; toliko me naučio na ‘The Roseu’, a kasnije i na ‘For the Boys’. Dvije nominacije za Oscara, obje zbog njega. Bio je šaptač glumcima; samo nekoliko riječi bilo je dovoljno da se shvati što je potrebno. Toliko sretnih uspomena – napisala je.

Njegov talent da iz glumaca izvuče ono najbolje vidljiv je i u filmovima poput vestern-komedije ‘The Reivers’ (1969.), za koju je Rupert Crosse dobio nominaciju, te drame ‘Cinderella Liberty’ (1973.), koja je isto osigurala MarshI Mason.

Rođen kao Mortimer H. Rydell 23. ožujka 1929. u New Yorku, svoj umjetnički put započeo je u glazbi, studirajući na prestižnoj školi Juilliard. U mladosti je radio kao jazz pijanist kako bi zaradio za život, no gluma ga je ubrzo privukla. Školovao se u čuvenom Actors Studiju i započeo karijeru kao glumac u njujorškim sapunicama pedesetih godina, od kojih je najpoznatija ‘As the World Turns’, u kojoj je glumio šest godina.

Početkom šezdesetih godina Rydell se prebacio iza kamere. Svoj redateljski zanat ispekao je na televiziji, režirajući epizode nekih od najpopularnijih serija tog doba, uključujući ‘Gunsmoke’, ‘The Fugitive’, ‘I Spy’ i ‘The Wild, Wild West’. Njegova reputacija brzog i efikasnog redatelja koji zna raditi s glumcima donijela mu je prvi dugometražni film, ‘The Fox’ (1967.).

Adaptacija novele D.H. Lawrencea, film je bio kontroverzan zbog prikaza lezbijske veze, što je bilo rijetko za to doba, no upravo ga je ta hrabrost, u kombinaciji s umjetničkom kvalitetom, učinila hitom u art-house krugovima. To je bio početak impresivnog niza filmova, među kojima se ističu vestern ‘The Cowboys’ (1972.) s Johnom Wayneom te partnerstvo sa Sydneyjem Pollackom s kojim je osnovao produkcijsku kuću Sanford Productions.

Neizbrisiv trag i ispred kamere

Iako se prvenstveno posvetio režiji, Rydell nikada nije u potpunosti napustio glumu. Povremeno je prihvaćao sporedne uloge, a jedna od njih postala je kultna. Njegova interpretacija psihotičnog gangstera Martyja Augustinea u neo-noir remek-djelu Roberta Altmana ‘The Long Goodbye’ (1973.) smatra se jednom od najupečatljivijih glumačkih izvedbi sedamdesetih. Bio je toliko uvjerljiv, zastrašujuć i duhovit da bi takva uloga, kako su kritičari primijetili, sama po sebi izgradila karijeru bilo kojem glumcu.

Kasnije je glumio i gangstera Meyera Lanskyja u filmu svog prijatelja Sydneyja Pollacka ‘Havana’ (1990.) te se pojavio u filmu Woodyja Allena ‘Hollywood Ending’ (2002.). Režirajući biografski film ‘James Dean’ (2001.) za televiziju, koji je proslavio Jamesa Franca, Rydell si je dodijelio ulogu legendarnog šefa studija Jacka Warnera. Činilo se da uživa u slobodi koju mu je pružala povremena gluma, birajući uloge koje su mu predstavljale izazov. Bio je umjetnik koji je vjerovao u istinu kao temelj svake umjetnosti.

– Istinski cilj umjetnika je govoriti istinu – rekao je jednom prilikom.

Iza sebe je ostavio troje djece: kćer Amy i sina Christophera iz braka s glumicom Joanne Linville te sina Alexandera iz braka s producenticom Esther Rydell.

*Uz korištenje AI-ja