Pogledali smo korejsku seriju za koju mnogi kritičari kažu da je remek-djelo. Možemo se složiti

Svi se ovdje trudimo/NETFLIX

OCJENA: 8,5/10

Dvoje neobičnih junaka korejske serije “Svi se ovdje trudimo” (“We Are All Trying Here”) pokazuju osnovnu razliku između dviju zemalja, tradicija, kultura i kinematografija, južnokorejske i američke. Junak serije je Hwang Dong-man (Koo Kyo-hwan), četrdesetogodišnjak koji 20 godina pokušava debitirati kao filmski redatelj. Svi njegovi prijatelji iz studentskoga filmskoga kluba postali su uspješni, a on nije. Dong-man to prikriva beskrajnim pričanjem, cinizmom, brutalnim kritiziranjem tuđih filmova i neumjerenim količinama hrane koju jede s užitkom i slasno.

Junakinja serije, Byeon Eun-a (Go Youn-jung), talentirana je producentica i scenaristica, poznata po nemilosrdnom osjećaju za scenarije i nadimku Sjekira. Iako se svi boje njezina suda i misle da je neumoljiva, zapravo je vrlo senzibilna i u sebi nosi traumu iz djetinjstva, majčina napuštanja. Kad je u velikom stresu, krvari iz nosa.

Dong-man napisao je scenarij “Stvaramo vam vrijeme” i godinama pokušava po njemu režirati svoj prvi film. To je znanstveno-fantastična priča o svijetu koji ostaje bez vremena i vremenskih pojava, zbog čega se društvo raspada, a glavni junak pomoću umjetne inteligencije pokušava ponovno stvoriti vrijeme i vremenske pojave poput sunca i kiše. Eun-a je pročitala scenarij i pred direktorom produkcijske kuće i Dong-manom analizira zašto nije dobar: “Antagonist mora biti snažan kao i protagonist i moraju se sukobiti. Ali obojica su neodlučni i, što je najvažnije, protagonist nema moći. Ljudi žeđaju za moći. Baš svaka osoba. Žele protagonista koji sve preživi, nikad se umara, samouvjereno svladava sve prepreke i pobijedi kao da mu je to u krvi. Žele iskusiti taj epski, eksplozivan trenutak. A tvoj protagonist? Ništa slično. Trebao si osmisliti osobu koja ima moć”.

I onda slijedi njezina dijagnoza Dong-mana koja je porazna: “Zašto nisi? Jer sam pisac to nema u sebi. Tvorac ne može stvoriti ono što nema”. On sam, kad razmišlja o tome, slaže se s njom: “Zašto snimamo filmove? Jer želimo vidjeti moćne ljude. Zašto to želimo gledati? Jer sami nemamo moć”. Nema bolje dijagnoze razlike između suvremenih američkih i južnokorejskih filmova i serija. U američkom filmu dominiraju moćni superjunaci i junaci koji su moćni čak i onda kad oni i svi ostali misle da su nemoćni, a u korejskom junaci su ljudi koji nemaju moć, ali nađu snagu suočiti se s nevoljama na uvjerljiv i običnom smrtniku razumljiv način. I o tome je ova serija, koju mnogi recenzenti nazivaju remek-djelom i koja je u Koreji bila jedan od najvećih hitova ikad.

Hrvatski i engleski naslov, “Svi se ovdje trudimo”, kukavički krije ono o čemu je serija, a to nam otkriva izvorni korejski naslov: “Svatko se bori s vlastitim osjećajem bezvrijednosti”. Riječ “bezvrijednost” nikad se nije i neće pojaviti u naslovu američkog filma ili serije, a kamo li ideja je svaki čovjek svjestan svoje bezvrijednosti, priznao to ili ne, ali se s time bori. Naravno, ima američkih filmova i serija o junacima koji dovoljno dugo pokušavaju i na kraju postanu uspješni, odnosno, vrijedni.

Serija “Svi se mi trudimo” odbacuje tu američku fantaziju i kaže da vrijedi i onaj koji nije uspio. Uspjeh je nešto što može doći poslije, ali nije dokaz da si tek tada zaslužio postojati i da tek tada vrijediš. Upravo zato producentica i scenaristica Eun-a naziva Dong-mana redateljem mnogo prije nego što je snimio film jer vidi njegovu darovitost, a Dong-man u njoj vidi veliku autoricu prije nego što joj drugi priznaju autorstvo. Njih dvoje nisu junaci koje gledatelj navikao na standardne serije može brzo i lako prihvatiti. Dong-man govori da treba živjeti bezvrijedno i na kraju prve epizode urla: “Ako se ne mogu dokazati uspjehom, dokazat ću se rasulom!” Eun-a govori svojoj liječnici: “Kad krvarim iz nosa, tijelo mi govori da se ubijam”.

Ono o čemu je serija “Svi se ovdje trudimo” je spoznaja da se i najuspješniji boje da su nevrijedni i da žive u rasulu. Kad spoznaju da u tome nisu ni sami ni originalni, mijenjaju se i postaju – ne bolji nego snošljiviji i suosjećajniji. Priču serije je teško ispričati jer je satkana od portreta različitih ljudi i njihovih odnosa, nema akcije, napetosti i potrage za krivcima jer krivci i žrtve su svi. Mogući nedostatak serije je njezin sporiji ritam i trajanje od 12 epizoda, ali to ovisi o osobnom doživljaju.