radiobalkanfox
Nakon osam festivalskih dana, u petak su u Sarajevu, regionalnom središtu kinematografije ovih dana, dodijeljene nagrade. Na svečanoj ceremoniji dodjele nagrada Počasno Srce Sarajeva dodijeljeno je Emiru Hadžihafizbegoviću, “jednom od najznačajnijih glumaca bosanskohercegovačke i regionalne kinematografije, za sve njegove nezaboravne uloge i sveukupni doprinos filmskoj umjetnosti”.
POGLEDAJTE GALERIJU:
Glavna nagrada dugometražnog igranog filma pripala je “Everytime” austrijske redateljice Sandre Wollner. Inače, ukupno se 51 film u četiri natjecateljska programa – dugometražnog igranog, dokumentarnog, kratkog igranog i studentskog filma – natjecalo ove godine za nagradu “Srce Sarajeva”.
Za nas su posebno važne dvije nagrade. U konkurenciji za najbolji kratkometražni dokumentarni film nagrada je pripala Karli Jelić za djelo “Tiha misa”. Evo i obrazloženja žirija: “Ovaj kratki i iznimno snažan film svjedoči o hrabrom činu prkosa prema uzletu muške mizoginije. Odajemo počast hrabroj umjetnici koja je samostalno stala nasuprot reakcionarnim masama koje ponovno pokušavaju sputavati društvo i ušutkati žene. Nagrada Srce Sarajeva za najbolji kratki dokumentarni film dodjeljuje se filmu ‘Tiha misa’ Karle Jelić.
Nagradu publike za najbolji dokumentarni film osvojio je film “Živjet ćemo zajedno”, u režiji Damira Markovine, s prosječnom ocjenom 5.000. Druga dva filma s najvećim ocjenama su “Kad izađem” (režija: Metod Pevec, prosječna ocjena 4.923) i “The Balkan Cowboy” (režija: Dragana Jurišić, prosječna ocjena 4.895)…
Veliki je uspjeh Karle Jelić, koja za svoj film Tiha misa” potpisuje režiju i scenarij, a snimila ga je uz potporu HAVC-a i Grada Zagreba. “Svake prve subote u mjesecu na glavnim trgovima hrvatskih gradova stotine muškaraca kleče i zajedno se mole. U svojim molitvama zagovaraju retradicionalizaciju, patrijarhat i ograničavanje ženskih sloboda. Molitelji sami sebe nazivaju ‘Vitezovima bezgrešnog srca Marijina’. Iako se mole na javnom prostoru oni ga tretiraju kao da je privatni. Trgove ograde sakralnim obilježjima i priječe prolaz građanima. Unutar ograde ulaz nije dozvoljen ženama, čak kad se i one žele pomoliti. Multimedijalna umjetnica Arijana Lekić Fridrih (41) svake prve subote putuje u drugi grad i za vrijeme molitve izvodi feministički performans ‘Tiha misa’. Molitelji na razne načine pokušavaju spriječiti njene performanse. U početku ignoriraju Arijanu, no s vremenom njihove reakcije postaju sve agresivnije”, opis je filma Karle Jelić.
Svjetsku premijeru u Sarajevu imao je i film Damira Markovine “Živjet ćemo zajedno”, koji je “odnio” nagradu publike. Ovaj dokumentarni film nastao je kao hrvatsko-bosanskohercegovačka koprodukcija i uz potporu Hrvatskog audio-vizualnog centra (HAVC). “Markovina je u tom ostvarenju posegnuo za ozbiljnim izazovom portretirajući obiteljsku dramu koju je prouzročio raspad bivše Jugoslavije, ratovi koji su uslijedili i traumatično nasljeđe što je iz toga proisteklo.”
storyeditor/2026-08-22/PXL_150826_156753175.jpg |
Okosnica radnje je lik Roka Markovine, redateljevog oca koji je postao svojevrsnim simbolom Mostara kakav je nekada bio i kakvoga više nema. Taj je grad napustio 1993. nakon što mu je oduzet stan i otišao živjeti na Korčulu, duboko nesretan zbog uništenja i stradanja kojima je svjedočio kao Mostarac i osoba pod čijim je zapovjedništvom bila služba Civilne zaštite kada su počeli napadi JNA. U toj je ulozi morao organizirati pokop gotovo 400 sugrađana poginulih u topničkim napadima na grad.
Inženjer brodogradnje s doktoratom iz strojarstva, dušom i srcem privržen socijalizmu i ideji bratstva-jedinstva Markovina je 1990. godine kao jedini SDP-ovac iz Mostara izabran u prvi višestranački parlament Bosne i Hercegovine i ostao je u njegovu sazivu do 1996.
Na očuvanje mira i zajedništva te opstanka BiH uporno je pozivao s parlamentarne govornice. Ostao je zapamćen i kao jedini zastupnik koji je glasao protiv ratifikacije Daytonskog sporazuma smatrajući kako je on nepravedna nagrada onima koji su započeli rat pokušavajući uništiti BiH kao državu i napraviti veliku Srbiju. Sada je u filmu Damira Markovine otvorio dušu.
– Ne želim u podijeljeni grad u kojemu se ljudi mrze – rekao je Roko odgovarajući na pitanje svog sina i redatelja zašto se ne vrati živjeti u grad kojega je uvijek volio.
Žestoko optužuje nacionaliste za takvo stanje, vrti glavom kada čuje čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića, uz jedva prikrivene psovke komentira čak i nastojanja svog drugog sina Dragana da ga argumentima uvjeri kako je bio u zabludi i prije rata kao i danas.
– Veliko mi je zadovoljstvo, i meni i cijeloj mojoj autorskoj ekipi, biti ovdje i imati svjetsku premijeru našeg filma na Sarajevo Film Festivalu – rekao je Markovina i otkrio kako je film nastajao čak sedam godina.
Kako donosi N1, Markovinu su zanimale odluke koje je njegov otac donosio, ali i način na koji danas, tri desetljeća kasnije, gleda na događaje koji su oblikovali Bosnu i Hercegovinu i regiju.
– Mene je jednostavno zanimalo, sada, 30 godina kasnije, što on misli o svim stvarima koje su kreirale sadašnjost Bosne i Hercegovine, ali i regije – rekao je.
Važna premijera za hrvatski film bila je i ona kratkometražnog uratka Branka Schmidta “Ram Bhai” (kao i “Bro Ram” ili “Brat Ram”). U ovom se dokumentarcu kroz priču nepalskog dostavljača hrane u Zagrebu otvaraju pitanja položaja stranih radnika, diskriminacije i nasilja s kojim se suočavaju…
Najveće zvijezde ovogodišnjeg izdanja Sarajevo Film Festivala bili su Emily Watson i Woody Harrelson. Slavni holivudski glumac zapjevao je bezvremenski hit Mate Miše Kovača “Malo mi je jedan život s tobom” u društvu Gorana Višnjića, Joška Lokasa, Gorana Navojca…
Američkom glumcu je na festivalu uručeno i Počasno Srce Sarajeva za izvanredan doprinos filmskoj umjetnosti, a tijekom ceremonije prikazan je i film “Dobrodošli u Sarajevo” iz 1997. godine, u kojem je glumio. Upravo je na snimanju tog filma Harrelson razvio dugogodišnje prijateljstvo s Goranom Višnjićem, kojeg je u svom govoru zahvale u šali nazvao “vjerojatno najvećim hrvatskim glumcem”…
Joško Lokas opisao nam kako je došlo do pjesme, odnosno kako su Harrelsonu prvo preveli pjesmu, a onda ju je glumac sam želio zapjevati s hrvatskim kolegama i prijateljima.
Dodaj komentar