radiobalkanfox
Scenarij za film “Plavi baršun” Davida Lyncha više je puta kružio studijima krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina, no redom su ga svi odbijali zbog izrazito seksualnog i nasilnog sadržaja. Nakon neuspjeha njegova filma “Dina” iz 1984., Lynch je pokušao razviti “osobniju priču”, donekle u duhu nadrealističkog stila kojim je bio obilježen njegov prvi film “Eraserhead”. Nezavisni studio De Laurentiis Entertainment Group, koji je u to vrijeme bio u vlasništvu talijanskoga filmskog producenta Dina De Laurentiisa, pristao je financirati i producirati film.
– Sve je krenulo kad sam čuo verziju pjesme ‘Plavi baršun’ u izvedbi Bobbyja Vintona. Onda sam počeo razmišljati o tome kako bi bilo ušuljati se u sobu neke djevojke i promatrati je cijelu noć. I dok bih tako bio ondje, ugledao bih trag koji bi me doveo do razrješenja misterija ubojstva – rekao je Lynch za The New York Times 1986. nakon što je film objavljen u rujnu te godine.
Kyle MacLachlan, Isabella Rossellini, Dennis Hopper i Laura Dern tumače glavne uloge kultnog neo-noir misterioznog trilera, čija radnja prati studenta koji se vraća u rodni grad i na polju pronalazi odsječeno ljudsko uho. To ga otkriće uvlači u istragu koja ga dovodi do mračne kriminalne zavjere povezane s problematičnom pjevačicom noćnoga kluba. Uloga Dorothy Vallens inicijalno je napisana za Debbie Harry, no ona ju je odbila jer joj je bilo dosta uloga u kojima igra čudakinje.
Helen Mirren bila je Lynchev idući izbor, a glumicu Isabellu Rossellini upoznao je u jednom restoranu te je shvatio da je upravo završila film u kojem je i ona glumila. Preklinjao ju je da nagovori Mirren da pročita scenarij.
– Nisam znala što bih mu rekla, a onda sam sljedećeg dana dobila scenarij s Davidovom porukom koja je glasila: ‘Sinoć mi je palo na pamet da bi možda ti željela prihvatiti tu ulogu’ – komentirala je Rossellini, koja je bila relativno nepoznato lice u tom trenutku. Mnogi su je znali zbog slavnih roditelja, glumice Ingrid Bergman i redatelja Roberta Rossellinija, a Lynch joj je i pristupio s komentarom da nevjerojatno sliči svojoj majci a da nije znao njihovu poveznicu. U svojoj autobiografiji Isabella Rossellini osvrnula se na scenu u kojoj se gola pojavljuje na Jeffreyjevu travnjaku.
– Voljela bih da sam za tu scenu pronašla neko drugo rješenje, nije mi bilo ugodno biti potpuno razotkrivena. Stalno sam razmišljala o tome što će moja obitelj pomisliti kada film izađe i sve do posljednjeg trenutka pokušavala sam pronaći neko drugo rješenje, između ostalog i zato što su se ljudi okupljali oko seta kako bi gledali snimanje. Dolazili su s dekama i košarama za piknik, dovodili bake i malu djecu. Molila sam pomoćnika redatelja da ih upozori kako će to biti zahtjevna scena i da ću biti potpuno gola, ali ipak su ostali. Na kraju sam sama izašla i obratila im se, no već su se ponašali kao publika i samo su zurili u mene, ne reagirajući ni na moju molbu ni na upozorenje – napisala je.
Kada je film objavljen, agencija koja ju je zastupala raskinula je s njom ugovor, a časne sestre u talijanskoj školi koju je glumica pohađala kao djevojčica nazvale su je kako bi joj rekle da se mole za njezinu dušu. Isabella Rossellini doista je bila gola ispod baršunastog ogrtača tijekom snimanja “ritualne scene silovanja”, čega njezin filmski partner Dennis Hopper nije bio svjestan sve dok se kamere nisu uključile i Rossellini nije raširila noge kako bi on mogao kleknuti između njih. Ta je scena ujedno bila prvi put da su njih dvoje ikad zajedno radili pred kamerama. Slavna 74-godišnja glumica inače je prije nekoliko dana primila nagradu za životno djelo na Locarno Film Festivalu, što je bio emotivan trenutak za nju jer su tu nagradu prije nje dobili i njezin otac Roberto Rossellini te brat Renzo Rossellini.
Uloga Jeffreyja prvotno je ponuđena Valu Kilmeru, no on ju je odbio, opisavši scenarij koji je pročitao kao “pornografiju”. Ipak, poslije je izjavio kako bi prihvatio ulogu da mu je bila ponuđena verzija scenarija prema kojoj je film na kraju snimljen. Zanimljivo je da je Kilmer bio i među kandidatima za ulogu Paula Atreidesa u prethodnom filmu Davida Lyncha, “Dini”, no i ta je uloga na kraju pripala Kyleu MacLachlanu.
– ‘Plavi baršun’ je bio moj drugi film, a ujedno i drugi film koji sam snimao s Davidom. Zato mi je bilo važno da moji roditelji budu upućeni u ono što radim. Otac je pročitao scenarij i rekao da mu je u redu, a onda ga je pročitala i majka, ali nije rekla ništa. Njezin suprug prišao mi je i rekao da ju je scenarij prilično uznemirio, a ja sam mu odgovorio: ‘Razumijem. Nije to lako štivo, ali doista vjerujem da će David s tim materijalom postupiti kako treba’ – rekao je MacLachlan za IndieWire. Glumac je Lynchu povjerio taj osjetljivi materijal jer je smatrao da redatelj potpuno razumije svijet “Plavog baršuna”, a složio se i s tvrdnjom da je Jeffrey svojevrsni Lynchov alter ego.
Nekolicina glumaca koji su razmatrani za ulogu Franka smatrala je taj lik odviše odbojnim i ekstremnim. Dennis Hopper je navodno komentirao: “Moram glumiti Franka. Jer ja jesam Frank!”. Hopper je to dodatno potvrdio kada je počelo snimanje filma. Prvotno je bilo zamišljeno da Frank udiše helij, koji bi mu promijenio glas, ali ne bi utjecao na njegovo psihičko stanje. Stoga je Hopper predložio da upotrijebe “nešto egzotičnije” poput amil-nitrita ili dušikova oksida. Hopper je tek bio izašao s rehabilitacije pa se oslonio na vlastito “emocionalno pamćenje” kako bi dočarao kako bi se njegov lik mogao ponašati pod utjecajem takvih tvari. Lynchu se ta ideja toliko svidjela da su helij izbacili iz priče.
– Mislio sam da je to bio golem doprinos – rekao je Hopper, no priznao je da se nekoliko desetljeća poslije počeo pitati nije li možda napravio veliku pogrešku. Na kraju je zaključio da bi helij gotovo sigurno bio bolje rješenje, prenosi časopis Far Out.
– Kakav jeziv tip – rekao je pa objasnio kako mu se lik koji udiše helij samo zato da bi dobio karikaturalno visok glas, a kojem pritom nije potrebno nikakvo sredstvo za promjenu svijesti da bi postao zvjerski nasilan, činio mnogo, mnogo strašnijim.
Laura Dern utjelovila je Sandy Williams, a u trenutku snimanja imala je 17 godina te je pohađala UCLA. Sveučilište joj nije odobrilo pauzu te je napustila fakultet kako bi mogla snimiti film. “Plavi baršun” označio je samo početak njezina karijernog puta i suradnje s Davidom Lynchom. Predstojnik odsjeka pročitao je scenarij za “Plavi baršun”, a Dern se prisjetila kako ju je potom pozvao u svoj ured.
– Kao prvo, ako se odlučiš na to, više nisi dobrodošla na UCLA-u. Bit ćeš izbačena. A kao drugo, nakon što sam pročitao ovaj scenarij, mogu ti reći da je suludo odustati od fakultetskog obrazovanja zbog ovoga – rekao joj je predstojnik, prenosi Variety.
– Naravno, scenarij je bio nevjerojatno šokantan. Reći ću samo ovo: nakon moja dva dana provedena ondje, danas, ako na tom fakultetu želite steći magisterij iz filma, pri pisanju završnog rada morate proučiti tri filma. A znate li koji je jedan od njih? Zaista me to ljuti – komentirala je Dern.
Angelo Badalamenti potpisuje glazbu za “Plavi baršun” u kojem se čak i pojavljuje u jednoj sceni kao pijanist u klubu u kojem Dorothy nastupa. Na popisu pjesama filma našli su se hitovi “Blue Velvet” Bobbyja Vintona, ali i “In Dreams” Roya Orbisona. Producenti nisu željeli platiti prava za korištenje izvorne snimke pjesme “Blue Velvet” te je Badalamenti snimio novu verziju, koja se na kraju ipak nije koristila. Roy Orbison isprva je odbio zahtjev Davida Lyncha da se njegova pjesma “In Dreams” upotrijebi u sceni u bordelu. Lynch je ipak pronašao način da pjesmu legalno uvrsti u film, a Orbison nije ni znao da je iskorištena sve dok film slučajno nije pogledao u jednom kinu u Kaliforniji. Zanimljivo, Orbison je poslije snimio i videospot za pjesmu, koji je producirao Lynch, a u kojem su korišteni i prizori iz filma.
Iako je “Plavi baršun” isprva privukao razmjerno malobrojnu kinopubliku u Sjevernoj Americi i izazvao burne rasprave o umjetničkoj vrijednosti, s vremenom je stekao kultni status, osobito nakon izlaska na videokasetama krajem osamdesetih i početkom devedesetih. Danas se smatra filmskim klasikom te jednim od najvažnijih ostvarenja osamdesetih godina, ponajboljih primjera američkog nadrealizma i ključnih djela legendarnog Davida Lyncha, a može se pogledati na streaming platformi Prime Video.
Dodaj komentar