Želimir Babogredac o Jimmyju Staniću: ‘Bio je vic maher, pjesmu bi začinio humorom’

Duge su te godine njegove. Zato i imam tolike uspomene na njega. Sjećam se kad sam ga još kao klinac dolazio slušati u Vinkovce. Ljudi su ga tako nestrpljivo čekali u publici. Znate u čemu je bila stvar? Jimmy je bio genijalan vic maher, rekao je Želimir Babogredac, direktor Croatia Recordsa, prisjećajući se legendarnog hrvatskoga glazbenika Jimmyja Stanića, koji je u 98. godini preminuo u nedjelju.

– Nakon dvije, tri pjesme redovito bi ispričao po jedan dobar, aktualni vic. Publika je umirala od smijeha. Nasmijao bi ih do suza. I onda na sve to odlična glazba. Pa što vam više treba – rekao je Babogredac.

Otkrio je i zašto je po njemu Jimmy bio tako poseban glazbenik.

– Bio je na nivou svih europskih izvođača. On je još kao mlad imao priliku vidjeti svijet. Bio je dobar s Dragom Diklićem, Karlom Metikošom, taj đir. Sva trojica pripadaju istoj generaciji zagrebačke glazbene scene. Oni su putovali, nastupali vani, a Jimmy je sve to kasnije uspio prenijeti u svoj prostor tako da je njegova muzika imala svjetski dodir – objasnio je Babogredac, koji se Staniću i u osobnom pogledu divio.

– Imao je divan karakter, blagost, humor, sve. On je taj svoj blagi život poklonio svima nama. Bio je veliki Zagrepčanin, a uvijek skroman, obziran prema svima, jedinstven. Divno je nosio tu svoju karijeru. Mene je fasciniralo to kako je on bio isti pred 10 i pred tisućama ljudi. U potpunosti bi se posvetio i dao sve od sebe bez obzira na broj ljudi koji sjedi u publici – oduševljen je Babogredac.

Ističe i Jimmyjev veličanstveni jazz repertoar koji smatra nezaobilaznim u hrvatskoj glazbi. Stanić pripada generaciji zagrebačkih glazbenika koja je iz jazza i američke glazbe krenula prema novoj zabavnoj glazbi i rocku. A uz njegov je jazz vezana i nevjerojatna anegdota.

Godine 1956. Dizzy Gillespie, tad već svjetska jazz zvijezda i jedan od ključnih ljudi bebopa, gostovao je u Zagrebu. Jimmy Stanić došao je na koncert kao običan gledatelj. No Gillespiejev kontrabasist Nelson Boyd nije stigao iz Rima, pa koncert nije mogao početi. Tad je netko iz organizacije prišao Staniću i pitao ga bi li svirao s Gillespiejevim orkestrom. Jimmy je pristao. On je već dobro poznavao Gillespiejevu glazbu i svirao je njegove skladbe, među ostalima “A Night in Tunisia” i “Manteca”, pa se mogao snaći i uz pomoć apsolutnog sluha. Tako je odjednom završio na pozornici uz jednog od najvećih jazzera 20. stoljeća.

Gillespie je bio zadovoljan Jimmyjevim sviranjem i pozvao ga da nastavi s njegovim orkestrom na turneji. Stanić je ponudu morao odbiti jer mu tadašnje vlasti nisu dale putovnicu. Naime, Stanić je s bendom bio na gostovanju u Sofiji u Bugarskoj. Tamo su dobili vijest da je umro Moša Pijade, jedan od najistaknutijih jugoslavenskih političara i blizak Titov suradnik.

Jugoslavenska vlast proglasila je dan žalosti, a glazbenicima je, prema Stanićevu kasnijem svjedočenju, rečeno da jedan dan ne nastupaju. Jimmy je na to, potpuno u svojem stilu, pitao: “A ko bu nam taj dan platil?”. Putovnica mu je oduzeta na pune tri godine. Nakon što su mu je vratili je rekao: “Je, al Dizzy je sad otišel”. Taj moment s Gillespiejem kritičari smatraju ključnim događajem u njegovoj karijeri. Stajao je uz bok velikom, svjetskom glazbeniku, koji mu se na kraju krajeva i divio. Pokazao je da je puno više od izvođača šlagera. Svirao je kontrabas i gitaru, obožavao jazz, izvodio američke standarde, a glazbu je, kako nam je i sam Babogredac ispričao, začinjavao humorom.

Pjesme poput “Kobile Suzy”, “Dimnjačar”, “Cowboy Jimmy”, “Prolazi sve” i “Pokraj Save” spoj su zabavne glazbe, jazza, humora i gotovo kabaretskog načina interpretacije. Croatia Records ga je s pravom opisala kao jednu od institucija hrvatske glazbe, a struka mu je 2013. dodijelila Porina za životno djelo.