Pevačicu Marta Savić već duže vreme ne viđamo u javnosti. Ona sa kolegom Miletom Kitićem ima ćerku Elenu koja je krenula stopama roditelja, a jednom prilikom je Marta govorila o strahu koji je doživela nakon porođaja.
Marta je tada opisivala ogroman nalet emocija koje su se urezale tokom godina.
– Dana 11. avgusta 1998. godine porodila sam se u Nemačkoj i na svet donela ćerku Elenu. Mesec dana nakon toga, prešla sam u Beograd. Kada se za neku ženu kaže da je u drugom stanju, tada se ne misli samo na to da ima veliki stomak. To drugo stanje ujedno je i splet psiholoških promena koje žena proživljava. Nešto od toga ostane i posle porođaja i tako je bilo i sa mnom. Ja sam jedno vreme bukvalno bila opsednuta strahom da se detetu nešto ne dogodi. Naročito sam se bojala da ćerkicu stavim sa sobom u kola. Vozim i gledam u retrovizoru kako joj se glavica ljulja i jednostavno strah me je. Roje mi se mračne misli šta bi bilo da se, ne daj Bože, sudarimo – opisivala je svojevremeno Marta.
U istom periodu saznala je da joj je otac teško bolestan, ali upravo zbog tog straha nije otišla da ga poseti.
– Samo što sam došla u Beograd, tetke su mi javile da mi je otac bolestan. Ni na pamet mi nije padalo da dete stavim u kola i odem da vidim šta mu je. Osim toga, mislila sam, bolestan pa bolestan, vrlo važno, ozdraviće – prisetila se pevačica.
Nedugo zatim stanje njenog oca se pogoršalo, a poslednja želja mu je bila da ode u rodnu Modriču. I taman što je Marta povukla veze da prebaci oca do Modriče, on je već sutradan preminuo.
– Tek tada mi se ceo film odvrteo u glavi. Moj otac je bio jako bolestan, a ja ga nisam obišla, moj otac nikada nije video svoju unuku, jer sam mu ja to iz svog, opravdanog ili neopravdanog, straha onemogućila. Ispravke nema. Sada mi je zbog toga užasno žao i kada moja Elena, izgovarajući svoje prve reči, guče: “Mama, tata, deka”, ja sva pretrnem i kažem joj: “Sunce mamino, mi više nemamo deku” – govorila je tada Marta Savić.
Bonus video:




Dodaj komentar