Pre nego što je počeo da dobija filmske i pozorišne uloge, Goran Bogdan odbio je jednu sasvim drugačiju poslovnu priliku — zaposlenje u Ministarstvu finansija. Studirao je ekonomiju, interesovao se za tehničke nauke i upisao čak osam fakulteta, pokušavajući da pronađe zanimanje kojem želi da se posveti. Gluma je došla kasnije, a prve korake napravio je u komediji.
– Počeo sam kao komičar. To je najteža forma glume i možda najbliža traženju istine. To je legitiman put – rekao je Goran.
Goran Bogdan Foto: ATA images
Dugo je tražio ono čime želi da se bavi
Odlazak iz rodnog Širokog Brijega u Zagreb prvobitno je bio vezan za studije ekonomije. Posle osnovne i srednje škole, Bogdan je krenuo putem koji je mogao da ga odvede u potpuno drugačiji profesionalni život. Međutim, ni ponuđeni posao u struci nije ga uverio da je pronašao ono što želi.
Upisivao je i Građevinski i Mašinski fakultet, a na Saobraćajnom završio trogodišnji program. Prekretnica je stigla 2005. godine, kada je postao student Akademije dramskih umetnosti u Zagrebu. Diplomirao je 2012, a njegova biografija od tada se sve više ispisivala ulogama.
Pogledajte u galeriji njegove fotografije sa Jovanom Stojiljković:
Ipak, kada govori o tome kako je učio da razume glumu, Bogdan ne ostaje samo na školovanju. Važni su mu i glumci koje je gledao, način na koji su pristupali likovima, ali i knjige koje su mu otvarale prostor za maštu.
Od Branda do Pavla Vuisića
Među stranim glumcima posebno je izdvojio Marlona Branda i njegov pristup poslu. Na domaćoj sceni pažnju su mu privlačili umetnici različitih glumačkih izraza, čije je uloge voleo da prati.
– Voleo sam da gledam Mikija Manojlovića, Dragana Nikolića, Fabijana Šovagovića, Pavla Vuisića – naveo je Bogdan i dodao da voli i filmove Emira Kusturice.
Foto: ATA images
Uz film, književnost je za njega ostala velika ljubav. Dostojevski je na njega ostavio naročito snažan utisak, dok se nekim knjigama vraća zbog osećaja koji u njemu ponovo probude.
– Uz film mi je velika ljubav i književnost. Mnogo mi je pomoglo čitanje u razvijanju mašte. Dostojevski je ostavio veliki utisak na mene, a igrao sam ga i u pozorištu. Volim i “Čudan događaj sa psom u neko doba noći” Marka Hadona, ali s vremena na vreme se vratim Egziperijevom “Malom princu”, jer me uvek podseti na neke dobre stvari. Naravno, tu je i muzika, koja mi je razvila ukus.
„Kad se usidrim, imam osećaj da me tera put dalje“
Goran Bogdan Foto: ATA images
Profesionalna potraga odvela ga je u glumu, ali se potreba za kretanjem zadržala u njegovom načinu života. Bogdan danas govori o tri doma: Širokom Brijegu, Zagrebu i Beogradu. U svakom od tih gradova ima svoje mesto, mada priznaje da mu ponekad nedostaje duži boravak na jednoj adresi.
„Srećan sam što imam tri doma. Smatram Beograd svojim domom i stvarno mi je predivno, dugo sam ovde i volim ovaj grad i Beograđane. Srećan sam što imam i Široki, Zagreb i Beograd kao svoj dom. Imam krevet svuda i to mi je prelepo. Nekad mi je teško i fali mi to usidrenje, ali i kad se usidrim imam osećaj da me tera put dalje. To je i prokletstvo i blagoslov. Najnapornije od svega mi je pakovanje, sve držim u gepeku u kolima i onda samo uzmem šta mi treba“.




Dodaj komentar