Sonja Pernjaković |
- Miloš Bojanić je obnovio porodično imanje u selu Ruhotina, gde je proveo detinjstvo i započeo muzičku karijeru.
- U jednom trenutku je razmišljao da proda imanje, ali je zbog porodice i insistiranja rodbine ipak odlučio da ga zadrži.
Na glavnom putu koji prolazi kroz selo Ruhotina, nalazi se prostrano porodično imanje poznatog folk pevača Miloša Bojanića. Na istom placu na kom je proveo detinjstvo i napravio prve životne i muzičke korake, pevač je izgrađivao novu, veliku kuću.
Iako je u jednom trenutku odlučio da sve proda i napusti očevinu, jaka porodična povezanost i insistiranje rodbine prelomili su da imanje ipak ostane u vlasništvu porodice. Ekipa emisije „Metar moga sela“ obišla je rodno selo Miloša Bojanića i kroz razgovor sa njegovim najbližima saznala sve o imanju koje je bilo i ostalo jedino mesto okupljanja Bojanića.
Porodična drama oko prodaje i očuvanje očevine
Miloš je na imanju podigao veliku kuću, ali je pomoćnu zgradu u kojoj su živeli njegovi roditelji prodao. Njegov rođak je objasnio trenutno stanje na imanju:
„Ovu kuću nije prodao. Čuo sam da je tamo iznajmio… Ko zna, možda dođe ovde da živi. Prodao je pomoćnu zgradu tamo gde su mu roditelji živeli“.
Brat od strica detaljnije opisuje kako je rodbina reagovala kada je pevač stavio tablu da se kuća prodaje:
„Jeste i jedan period je odlučio da proda to sve. Stavio je i tablu da je kuća na prodaju, međutim još nam nije rekao pravi razlog, a onda je na insistiranje nas, rodbine, jedan od rođaka najbližih je dva puta skidao tu tablu i bacio, treći put je bacio Miloš. I zbog dece, i zbog sinova, i zbog unuka, ipak da znaju odakle su“.
Govoreći o razlozima zašto je uopšte došlo do te odluke, brat od strica dodaje:
„Mislim da bi, ali dođe čoveku trenutak, nekad odlučiš nešto. Ali obično je tu inat“. „Jeste, to je jedino mesto gde se ta porodica može ponovno okupiti. To je jedino mesto koje ih vezuje, njega pogotovo“.
Tokom posete ekipe u kući nije bilo nikoga, ali je bilo vidljivo da su radovi na renoviranju objekta u punom zamahu.
Detinjstvo, prvi radio i pasulj za doručak
Brat od strica Slavko sa ponosom se priseća seoskog života i zajedništva u Ruhotini:
„Ja ne bih nikad menjao detinjstvo u gradu sa detinjstvom na selu jer mi smo tu kao jedno. Kuće su odvojene ali je to zajedništvo uvek bilo prisutno“.
Drugi rođak ističe radne navike čitave porodice:
„Svi su radni ljudi“.
Prisećajući se Miloševih mladih dana, prevoza voća i prepoznatljivog duha, isti rođak otkriva zanimljivu anegdotu:
„Pa šta ja znam, on je stariji od mene možda 5-6 godina, ali bio je dobar čovek, radan čovek. Pre je bilo u ovom selu jagoda, sadilo se sve, on je imao kombi svoj kojim je prevozio… Moj teča ga je jednom pitao da vozi za Sarajevo, kaže, on je pevao do Sarajeva, samo pesme. Seli jednom mi da doručkujeme: ‘Miloše šta ćeš ti za doručak’, a on kaže: ‘Ja ću pasulj’“.
Uprkos velikoj karijeri i kamerama, meštani naglašavaju da je privatno ostao čvrsto na zemlji:
„Kao javna ličnost je nešto drugo, televizija je nešto drugo kao i za sve javne ličnosti, ali on je običan čovek ovako u normalnom životu. On je vredan, radan čovek. Čitav život je vredan i dan-danas“.
Brat od strica opisuje kako je Milošev pevački talenat prvi put skrenuo pažnju još u dečačkim danima:
„Bio je kao i svi mi. Ni u čemu se nije izdvajao ni u negativnom ni u pozitivnom, osim pevanja. Svi smo i kao deca voleli da ga slušamo. Prvi radio koji je naš stric tu iz susedne kuće kupio, pa smo mi naveče po 15-16 nas iz te generacije dolazili da slušamo ploče, radio je bio sa gramofonom on se iznosio na prozor i onda je tu bilo i kola i pesme i igre. I, onda su počela ta takmičenja sela u muzičkom delu, očuvanju tradicije, folklornom i on je tu bio bez premca. Bio je prvi glas Senberije nekoliko puta i onda je ostvario i kontakt sa pevačima koji su bili na ovom području prisutni. Odemo naveče kao momci 18, 19 godina, 20, slušamo, zamolimo da i on otpeva, oni su bili iznenađeni, pogotovo Duško Petrović kad ga je čuo on je rekao: ‘Od njega može da se napravi dobar pevač, ima štofa’“.
Miloš u selu važi za majstora
Pored muzike, Miloš u selu važi za majstora i čoveka koji obožava građevinu i rad oko kuće:
„Imao je dara posebnog još i za građevinu, sve što vidi on može da uradi. Voli nekretnine, a voli i da radi, tu se razlikujemo“. „Ako proba parče mesa, ja sam pokušao da pravim nešto za zimu, ‘E to’, kaže: ‘Pravimo dogodine’. Neki dan me zove: ‘Hoćemo li’, reko: ‘Čim dođeš pravićemo, nema problema’“. „Znaš šta voli, on se raspremi, radničko odelo, on oko kuće petlja, radi. Radan čovek i svašta je znao, on i zida on i ovo on sve, sve. Morao je da nauči“.




Dodaj komentar