Novu pjesmu ‘Ruke moje majke’ Lelekica napisao je 14-godišnjak

Postoje pjesme koje nastanu u studiju. A postoje i one koje čekaju 20 godina da dobiju svoj pravi trenutak. Nova pjesma grupe LELEK „Ruke moje majke“ upravo je takva.Tekst pjesme napisao je Tomislav Roso kada je imao samo 14 godina, još kao osnovnoškolac. Više od dvadeset godina kasnije, pjesma je dobila novi život i postala jedna od najintimnijih pjesama koje je LELEK dosad predstavio. I možda je upravo zato njezina priča toliko posebna. Jer pjesmu o majci nije napisao odrasli muškarac prisjećajući se djetinjstva. Napisao ju je dječak koji je tada još bio usred tog djetinjstva.

„Ruke moje majke“ nastale su iz perspektive četrnaestogodišnjaka. U pjesmi se pojavljuje noć, strah koji tiho ulazi u dječju sobu, snovi i majka koja polako prilazi i svojim prisustvom vraća sigurnost. Ono što je tada napisao kao dijete danas sluša kao odrasla osoba. I upravo u tome leži posebnost pjesme: emocija nije naknadno izmišljena. Ona je ostala sačuvana iz vremena kada je nastala.

POSLUŠAJTE PJESMU I POGLEDAJTE SPOT:

„Neke stvari napišemo tek kada ih dovoljno dugo živimo. Ovu sam napisao prije nego što sam uopće mogao znati koliko će mi jednog dana značiti“, kaže Roso.

Priča pjesme nastavljena je i u videospotu. U spotu se pojavljuje kći Inke Večerine-Perušić, članice LELEK-a, čime se priča o majčinskoj ljubavi dodatno prenosi iz glazbe u stvarni život. U spotu se pojavljuje i majka Korine Rogić, također članice grupe. Tako „Ruke moje majke“ nisu samo pjesma o majci. Majke su postale dio same priče koju LELEK priča kroz spot. Generacije se susreću pred kamerom, a pjesma o majčinskim rukama dobiva stvarna lica.

Na pjesmi se ponovno okupio autorski tim koji je stajao iza „Andromede“, pjesme s kojom je LELEK pobijedio na Dori 2026. i predstavljao Hrvatsku na Eurosongu u Beču. Tomislav Roso i Filip Lacković ponovno su zajedno radili na pjesmi, dok se Marin Novaković ovaj put pridružio autorskom timu u glazbenom dijelu.

Nakon „Andromede“, pjesme snažne povijesne i identitetske tematike, LELEK sada donosi potpuno drugačiju priču. Manju. Intimniju. Osobniju, ali jednako duboko ukorijenjenu u emociju.

Videospot je sniman u Bjelovaru, a LELEK se u njemu pojavljuje u bjelovarsko-bilogorskim narodnim nošnjama. Tradicionalni vizualni identitet nije slučajan izbor. LELEK i ovom pjesmom nastavlja graditi svoj prepoznatljivi spoj tradicije i suvremenog izraza, ali bez potrebe da tradicija bude samo scenografija. U pjesmi „Ruke moje majke“ ona postaje dio obiteljske priče, uspomene i osjećaja pripadnosti.

„Ruke moje majke“ možda su najjednostavnija priča koju je LELEK dosad ispričao. Nema velikih povijesnih događaja, nema politike, nema potrebe za objašnjenjima. Samo dijete koje se boji, majka koja dolazi i ruke koje vraćaju osjećaj sigurnosti. Možda je upravo zato pjesma toliko snažna, jer gotovo svatko ima svoju verziju tih ruku. Nekome su još uvijek tu, nekome su ostale samo u sjećanju, a nekome je dovoljno nekoliko prvih taktova pjesme da se ponovno osjeti kao dijete.