Prije 50 godina svijet je prvi put čuo ovaj hit: Priča iza pjesme Bostona puna je iznenađenja

Prošlo je punih 50 godina otkako je Boston objavio svoj debitantski singl “More Than a Feeling“, pjesmu koja je gotovo preko noći od potpuno nepoznatog projekta napravila jedno od najvećih imena američkog rocka. Singl je stigao do petog mjesta Billboardove ljestvice, ali njegov pravi uspjeh pokazao se tek tijekom desetljeća koja su uslijedila. “More Than a Feeling” postala je nezaobilazni dio radijskog repertoara i jedna od onih pjesama čiji je zvuk ostao neraskidivo vezan uz sedamdesete.

Iza svega je stajao Tom Scholz, osnivač Bostona, gitarist, autor i producent, čovjek čiji je put do uspjeha bio gotovo jednako neobičan kao i sama pjesma. Prije nego što se profesionalno posvetio glazbi, Scholz je završio MIT i radio kao inženjer u Polaroidu. Upravo mu je tehničko znanje omogućilo da počne konstruirati vlastitu studijsku opremu i eksperimentirati sa snimanjem.

Bostonov prepoznatljivi, iznimno uglađeni zvuk nije nastao u raskošnom profesionalnom studiju, nego u Scholzovu podrumu. Kako nije imao mnogo novca, sam je napravio dio opreme, uključujući rani četverokanalni snimač i jednostavnu miksetu. Godinama je usavršavao način na koji će sam snimiti gotovo sve instrumente i stvoriti dojam da iza snimke stoji čitav bend.

– Proveo sam šest godina učeći kako potpuno sam stvarati glazbu. To je bio jedini način na koji je ta glazba uopće mogla ugledati svjetlo dana – prisjetio se Scholz za Entertainment Weekly.

Na demo-snimkama bubnjeve je svirao Jim Masdea, dok je Scholz odrađivao ostale instrumentalne dionice. Tek nakon što bi glazbena podloga bila završena, Brad Delp dolazio je snimiti glavni vokal i karakteristične višeglasne harmonije su postale jedan od zaštitnih znakova Bostona. Put do diskografskog ugovora mu nije bio nimalo jednostavan. Scholz je tijekom šest godina slao desetke snimaka različitim izdavačkim kućama i redovito dobivao odbijenice. Približavajući se tridesetoj, oženjen i svjestan da od glazbe još uvijek ne može živjeti, odlučio je napraviti posljednji pokušaj. Posljednja pjesma koju je završio za taj demo bila je upravo “More Than a Feeling”.

Nekoliko tjedana nakon što je Epic Records čuo snimku, Scholz i Delp dobili su ponudu za ugovor.

Priča o glazbi, sjećanju i Marianne

Iako je tijekom godina postala jedna od najprepoznatljivijih rock-pjesama svoje generacije, “More Than a Feeling” nije nastala na temelju jednog konkretnog događaja. Scholz ju je zamislio kao priču o univerzalnom iskustvu, trenutku kada pjesma iznenada probudi uspomenu na osobu koju smo izgubili ili koja više nije dio našeg života.

– Pjesma nije napisana o stvarnom događaju. Napisana je o izmišljenom događaju, ali o nečemu s čime se gotovo svatko može poistovjetiti, izgubiš nekoga tko ti je bio važan, a glazba te odjednom vrati tamo – komentirao je.

Ipak, Marianne koja se spominje u pjesmi nije bila potpuno izmišljena. Scholz je otkrio da je doista postojala, bila je njegova starija sestrična u koju je bio zaljubljen kada mu je bilo deset godina. Mnogo godina poslije ponovno ju je sreo, a ona, kako kaže, nije bila pretjerano oduševljena time što je javno spominjao da mu je bila starija rođakinja.

Za Scholza je, međutim, važnija bila emocija koju pjesma može izazvati. Njegovo osobno mjerilo dobre snimke bilo je vrlo jednostavno, nakon dugog dana provedenog u studiju zatvorio bi oči i poslušao ono što je napravio. Ako bi ga glazba još uvijek mogla odvesti negdje drugdje i natjerati ga da zaboravi koliko je truda u nju uložio, smatrao je da je uspjela.

– To je glazba koja me stvarno odvede na neko drugo mjesto kada je slušam. To je moj kriterij za odluku zaslužuje li neka snimka završiti na albumu Bostona. “More Than a Feeling” učinila je upravo to – istaknuo je.

Album koji je morao nastati u podrumu

Nakon što je Epic prihvatio materijal, pojavio se novi problem. Diskografska kuća željela je da se album ponovno snimi u profesionalnom studiju uz profesionalnog producenta. Za taj je posao angažiran John Boylan, koji je nakon posjeta Scholzovu skromnom studiju zaključio da će se snimanje morati preseliti u New York ili Los Angeles.

Scholz je to odbio. Bio je uvjeren da bi izvan svojeg podruma, vlastite opreme i načina rada izgubio upravo ono zbog čega su snimke bile posebne.

– Rekao sam mu: “Ako moraš odustati, razumijem, ali ako se ova ploča uopće snimi, jedini način na koji će se to dogoditi jest ovdje, u mom podrumu” – ističe.

Na kraju su postigli kompromis. Scholz će snimati u podrumu, a vrpce će potom odnijeti u Los Angeles na završno miksanje. Tako je nastao zvuk koji je postao sinonim za Boston, slojevite gitare, raskošne vokalne harmonije i iznimno precizna produkcija koja je istodobno zvučala golemo i melodično.

Čak je i ime benda dugo bilo samo radni naziv projekta. Boston je na kraju postao službeno ime, što je Scholzu imalo dodatnog smisla. Odrastajući u Toledu, noću je mogao uhvatiti signal bostonske radijske postaje WBZ, preko koje je tijekom šezdesetih slušao novu britansku rock-glazbu. Upravo su ga takva iskustva privukla rock’n’rollu.

Od Polaroida do Madison Square Gardena

Možda najbolje o tome koliko nitko nije očekivao budući uspjeh govori činjenica da se Scholz nakon završetka albuma jednostavno vratio na posao u Polaroid. Nakon godina odbijenica nadao se tek da bi neka lokalna radijska postaja mogla pustiti jednu njegovu pjesmu, što bi mu omogućilo da vikendom svira pred publikom koja je prepoznaje.

A onda su kolege počele utrčavati u njegov ured i govoriti mu da se “More Than a Feeling” upravo čuje na radiju u drugom dijelu zgrade. Scholz bi potrčao poslušati je, ali, kako se prisjetio, redovito bi stigao tek na posljednje sekunde. Pjesmu navodno mjesecima nije uspio čuti cijelu na radiju, čak ni nakon što se već probila među deset najvećih hitova.

Ubrzo je stigla ponuda koju je bilo teško ignorirati, Boston je trebao krenuti na turneju kao predgrupa Black Sabbathu. Scholz je u Polaroidu uzeo dopust, odradio koncerte i zatim se ponovno vratio svojem inženjerskom poslu. Tek kada je bend dobio ponudu za vlastitu veliku turneju, a album već prešao milijun prodanih primjeraka, zaključio je da bi ipak mogao napustiti Polaroid.

Jedna od postaja te turneje bio je Madison Square Garden. Boston je tako već prilikom svojeg prvog nastupa u New Yorku svirao u jednoj od najslavnijih svjetskih arena, što je tada izazvalo i određeno negodovanje u glazbenim krugovima.

Scholz je na takve komentare imao jednostavan odgovor:

– Volio bih da sam svima mogao reći: “Kako bi bilo da šest godina radite u svom podrumu, a onda odete svirati u Madison Square Garden? Možda bi onda bilo pošteno”.