Sonja Pernjaković |
- Boban Marjanović, uprkos svetskoj karijeri i milionskim ugovorima, ostao je skroman i povezan sa svojim rodnim mestom.
- Njegova porodična kuća ne razlikuje se od ostalih u mirnom komšiluku, što pokazuje njegovu jednostavnost.
Iako je ostvario svetsku karijeru, potpisivao višemilionske ugovore i igrao na najvećim parketima planete, porodični dom proslavljenog košarkaškog asa u rodnom mestu svedoči o neverovatnoj skromnosti. Kuća nimalo ne odskače od komšijskih u mirnom sokaku, a prve komšije bez zadrške su pred kamerama otkrile nepoznate detalje o njegovom odrastanju, vaspitanju i činjenici da ga novac i slava nisu nimalo promenili.
Nedaleko od porodične kuće Bobija Marjanovića, ekipa emisije “Metar moga sela”, koju možete gledati danas, u nedelju u 14 sati samo na Blic televiziji, razgovarala je sa raspoloženim komšijama koji su svesni ko ima kuću u njihovoj blizini isto koliko i toga da nijednog trenutka nije pokazao da je zvezda.
Jedan stariji komšija prisetio se rado Bobana iz najranijih dana:
– Kad je bio mali, Boban je uvek bio iznad njegove generacije. Radio sam dole, u tri smene i idem, a on plače: “Šta je Bobane?”, on će: “Tukla su me deca”, “A što ti nisi njih?, kaže: “Meni je žao da ih bijem”.
Drugi komšija odvojio je malo svog vremena da nam kaže kakav je Bobi:
– Drugar, lafčina. Prva liga. Dolazi često, sa komšijama je super, odličan.
Sa prvim komšijom Bobana Marjanovića smo seli ispred njegove kuće i razgovarali:
– Boban je interesantno, vrlo pristojan jedan čovek i vrlo je otvoren. Iako se sad nešto ne znamo iz detinjstva, malo sam stariji od njega, ali stvarno uvek kad dođe ovde, uvek se javi, uvek je rad da zastane da se našali, klince provoza u autu ili u kvadu. Tako da je stvarno interesantno onako otvoren i dobar čovek.
Na naše pitanje da li se u nekom trenutku u komšiluku osećalo da je on velika NBA zvezda komšija kaže:
– On sam sebe ne posmatra tako, nije nešto nadmen. Ne doživljava sebe većim od drugih i onda nemamo neku tu vrstu osećaja, osim kad tako dođe neko sa strane pa se raspituju. Pratili smo eto dok je igrao utakmice, stvarno ovo je njegova visina jedna velika njegova prednost ali i predan rad, znam da je dosta dugo trenirao pa i od srednje škole odavde krenuo, iz osnovne škole pa onda dalje i tako dalje.
Još jedan komšija nam je ispričao kakav je Bobi Marjanović:
– Pa sve najbolje, sve super, sve ekstra. Kad dođe, kao da nije neka zvezda, kao da skroz prirodan čovek.
Kako komšija navodi, kuća ovog sportiste uopšte ne odskače od ostalih komšijskih:
– Ma nemaš pojma i kad dođe ovde igramo basket, evo ovde gore. Mislim sad već sme ranije nije baš smeo zbog povrde i tako to, ali skroz prirodan. Stvarno da ne poverujete kako je to, kao da nije NBA zvezda.
I prvi komšija sa kojim smo sedeli deli mišljene da kuća porodice Marjanović ne dskače od ostalih u kraju:
– Pa i roditelji njegovi su takvi, isto pristojni ljudi. Ima sestru rođenu koja je nešto mislim starija malo od njega koja je isto normalna osoba. Tako da stvarno neki taj osećaj neke veličine ne postoji osim da eto ga nekad vidimo na TV-u, pročitamo neki članak u novinama, sretnemo ga nekad, pozdravimo se, slikamo se.
Drugi komšija se prisetio i anegdota iz detinjstva, koju nam je ispričao, a koju možete čuti u emisiji “Metar moga sela”, a komšija sa kojim smo sedeli nam je na pitanje kako je uspeo da ostane isti uprkos novcu i statusu, odgovorio:
– Pa ja mislim, a sad da li je to vaspitanje negde verovatno i sopstveni neki karakter, ali mislim da je jedan od retkih slučajeva da je on tako ostao nepromenjen. Eto on ode na selo, pa se i našali sa tim, i klip je izbacio kad skupljaju seno na traktoru i to je onako vrlo atraktivno. Tako da eto nekako je ostao, čudna stvar za 21. vek i za društvene mreže i bitnost svih tih da čovek bude poznat, on je nekako ostao ovaj na nekom normalnom nivou.
Komšija koji ima pečenjaru nam je ispričao i kako Boban uvek svrati kod njega po pečenje:
– On i sad, ja imam tu pečenjaru, kad god dođe u Boljevac kod mene po prase. Jednom je recimo, to je bilo pre tri, četiri godine, tad se pogodilo da je dolazio baš mu je bio rođendan. I kao: “Zlatko treba mi prase za sutra, dolazim u Boljevac rođendan”, kažem: “Brate obećao sam ženi, deci, bivšoj ženi sad, da da idem u Sokobanju u Akvapark”, kaže: “Brate, molim te, plaćam duplo”. Ja sam ujutru ustao u 4 i završio mu to. On došao platio duplo, ja kažem: “Ma ne treba, taman posla”.
Sve detalje iz života Bobija Marjanovića saznajte u emisiji “Metar moga sela” koja se emituje danas, u nedelju u 14 sati samo na Blic televiziji.




Dodaj komentar